Na kakav dijalog su pozvani Izetbegović i Čović: Sve sličnosti Vučićevog miga i Banje Luke

U maju prošle godine Narodna skupština RS-a pozvala je predstavnike Federacije BiH na “sveobuhvatan dijalog o trenutnoj situaciji u BiH i mogućim rješenjima u vezi s budućnosti RS-a i FBiH”. Uslijedilo je ovo malo prije nego će Valentin Inzko u julu izmjeniti Krivični zakon BiH čime se kažnjava negiranje genocida i ostalih zločina, kao i veličanje ratnih zločinaca. Tog 11. maja 2021. godine se u NSRS govorilo o pokretanju inicijative za razgovor i dijalog između Republike Srpske i Federacije BiH, kao i tri konstitutivna naroda – Srba, Hrvata i Bošnjaka o mogućim rješenjima za BiH.

U Federaciji BiH su, očekivano, naišli na muk što je jasno značilo da se o takvim stvarima nema potrebe ni razgovarati jer je uređenje BiH jasno definisano Dejtonskim mirovnim sporazumom i da nikakve sulude ideje vladajuće koalicije iz RS-a o promjenama to neće i ne mogu promijeniti. Vladajuća klika oko Milorada Dodika (SNSD) je zamislila da se formiraju i pregovarački timovi za vođenje dijaloga dva entiteta kako bi se postigao “dogovor o budućnosti”.

A budućnost je sasvim jednostavna i bez ikakvih “pregovora” – puno poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, rad prema zakonima BiH, poštivanje prava svih građana i borba protiv svih oblika kriminala i korupcije.

U augustu je uslijedila Inzkova intervencija i odluka o zabrani negiranja genocida, a promptno i bojkot političkih predstavnika RS-a u institucijama Bosne i Hercegovine.

Taj čvor do danas nije raspetljan, ali je ipak uslijedio novi poziv s vrha NSRS-a liderima SDA i HDZ-a Bakiru Izetbegoviću i Draganu Čoviću da dođu u Narodnu skupštinu RS-a i učestvuju na posebnoj sjednici u vezi s razmatranjem aktuelne političko-ekonomske situacije u BiH.

Ovaj potez stiže nedugo nakon poziva predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se “Dodikova ekipa” vrati u institucije BiH. Sada vladajuća struktura u RS-u traži način kako to izdejstvovati sa što manje posljedica, zaboravaljajući i na zaključke NSRS-a o bojkotu institucija BiH.

Pitanje koje se postavlja zašto bi se uopće razgovaralo o državnim pitanjima u entitetskoj skupštini umjesto u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine!? Onoj skupštini koja većinski bojkotuje Parlament BiH, onoj skupštini koja je odbacila Inzkov zakon relativizirajući genocid u Srebrenici ili onoj koja je krenula u opasan put povlačenja nadležnosti s nivoa BiH na nivo entiteta RS i osnivajući paralelne institucije.

Podsjetit ćemo da su prošle sedmice Nikola Špirić (SNSD) i Nenad Stevandić (US) na mala vrata otvorili put povratka u institucije RS-a kazavši da treba uraditi određene stvari koje bi doprinijele smirivanju situacije koje je, prema njihovom mišljenju, izazvao bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

Sličnost u ideji o dolasku Bakira Izetbegovića (SDA) i Dragana Čovića (HDZ) na posebnu sjednicu NSRS-a na temu “budućnosti BiH” mogla bi se tražiti i u nedavnom pozivu Beograda i Zagreba, uz podršku Istanbula, da o budućnosti BiH navodno trebaju razgovarati tzv. lidera naroda čime se narodi BiH žele svesti na plemena, a “lideri” na plemenske vođe. Odbijanje ovakve ideje moglo bi biti alibi zvaničnoj Banjoj Luci za daljnje antidejtonske procese u zemlji.