Muškarci kao žrtve zlostavljanja: Počinioci nasilja uglavnom su njihove partnerice

Uprkos uvriježenom mišljenju, i muškarci mogu biti žrtve zlostavljanja. U našoj zemlji zabilježeno je i da su muškarci koristili psihosocijalne usluge sigurnih kuća. Počinioci nasilja uglavnom su njihove partnerice.

Iako su žene statistički najčešće žrtve nasilja, u svijetu se proteklih godina aktualizira tema nasilja nad muškarcima koje je uglavnom psihičko, a u nekim slučajevima i fizičko.

Dosadašnja iskustva nevladinih organizacija

“Kroz naš servis psihološkog savjetovališta imamo i rad sa muškarcima koji nam se obraćaju zbog različitih tema, a između ostalog zbog nasilja koje doživljavaju od partnerica. Naravno, uvijek je važno govoriti o rodno zasnovanom nasilju i činjenica jeste da su u najvećoj mjeri žene izložene nasilju, međutim u posljednje vrijeme se više govori i o nasilju nad muškarcima. Kada su u pitanu oblici nasilja, najčešće je to psihičko nasilje. Iz naših iskustava vrlo rijetko smo imali slučajeve kada su muškarci bili izložene fizičkom nasilju”, kazala je za Klix.ba Lejla Heremić, socijalna pedagoginja i porodična savjetnica u organizaciji Medica Zenica.

Muškarci mnogo manje prepoznaju oblike psihološkog nasilja i manje traže pomoć.

“Najčešće to psihičko nasilje koje muškarci i ne prepoznaju kao oblik nasilja te se radom sa njima nastoje osvijestiti mehanizmi zaštite i kako da prepoznaju da li su izloženi nasilju ili ne. Nekada ranije smo u našem Kriznom centru Medica Zenica imali i zbrinjavanje jednog muškarca koji je bio žrtva nasilja. Mi imamo Sigurnu kuću koja je namijenjena isključivo za zbrinjavanje žena i djece. Tada smo u Sigurnoj kući imali jedan slučaj gdje je muškarac bio izložen i psihičkom i fizičkom nasilju”, istakla je Heremić.

Prevencija loših partnerskih odnosa u BiH regulirana je porodičnim zakonima unutar kojih se nalaze odbredbe koje omogućavaju budućim bračnim partnerima da se mogu obratiti nadležnoj službi Centra za socijalni rad gdje bi sa stručnom osobom razgovarali o svim temama koje ih brinu prije no što bračna zajednica bude sklopljena.

“Informisanje, rad na sebi u svakom slučaju je produktivna intervencija za sebe, odnosno odluka koju mogu partneri donijeti pri ulasku u brak. Mi kroz psihološko savjetovalište radimo i sa partnerima koji su odlučili da rade na poboljšanju komunikacije prije braka. Važno je da partneri razgovaraju kako bi svoju komunikaciju mogli unaprijediti upravo kako ona ne bi bila nasilna i kako ne bi prerasla u ozbiljnije oblike psihološkog nasilja, a i fizičkog”, kazala je Heremić.

Cjelokupan rad organizacije Medica Zenica usmjeren je na prevenciji nasilja i zaštiti žrtava putem savjetovališta i organizacijom rada Sigurnih kuća.

“Prema statističkim podacima žene i djeca jesu najčešće žrtve nasilja, ali svakako kroz programe obuhvatamo i muškarce. Trenutno nemamo neke programe direktno usmjerene na muškarce, no muškarci uvijek mogu da se obrate našem psihološkom savjetovalištu i da razgovaraju o tome šta preživljavaju ili da rade na osvještavanju svojih razmišljanja, dilema koje imaju i slično”, dodala je.

Neki primjeri oblika zlostavljanja muškaraca su vrijeđanje i omalovažavanje, dok je fizičko zlostavljanje rjeđe.

“Najčešće je vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje, pretjerana kontrola u smislu kretanja, druženja i slično, sve ono što izlazi iz okvira zdrave komunikacije, dogovora partnera i zadovoljavanja potreba obje strane. Kad su u pitanju oblici nasilja o kojima muškarci najviše izvještavaju upravo jesu ti oblici ponižavanja, umanjivanja integriteta uspjeha”, ističe socijalna pedagoginja.

Zakoni u BiH jednako tretiraju i muškarce i žene, no žene su istaknutije u programima koji pružaju podršku zbog toga što su ranjiva kategorija.

“Nasuprot tome muškarci su najčešće počinitelji nasilja. Vjerovatno iz tog razloga u medijskom informisanju je manje zastupljena informacija o muškarcima koji su žrtve nasilja, ali svakako da treba razgovarati i o tome. Žrtva nasilja je žrtva bez obzira na spol i dob”, zaključila je Heremić.

Podaci Gender centra Fedracije BiH

Za zvanične podatke o broju muškaraca žrtava zlostavljanja kao i razlozima te faktorima rizika za nasilje, kontaktirali smo Gender centar Federacije BiH.

“Nasilje u porodici nesrazmjerno pogađa žene, stoga i većina poduzetih mjera pretežno kao fokus ima žene. Muškarci kao žrtve nasilja su manje evidentni i najčešće se u tim slučajevima radi o nasilju nad starijima, a ne nasilju koje je počinjeno od strane supruge. Kada su u pitanju muškarci kao počinioci nasilja, oni se mogu posmatrati kao žrtve naučenih obrazaca ponašanja jer prema istraživanjima svjedočenje nasilju u djetinjstvu predstavlja faktor rizika da osoba koja je svjedočila ili bila žrtvom nasilja u djetinjstvu može biti kako počinilac nasilja, tako i žrtva u zreloj dobi života. S tim u vezi, podržavali smo projekte rada sa počiniocima nasilja u porodici kroz grupe samopomoći, što je rezulitralo učenjem nekih novih obrazaca ponašanja bez nasilja”, kazao je dr. Zlatan Hrnčić iz Gender centra.

Istakao je da sve aktivnosti, iako rodno neutralne, s obzirom na potrebe pretežno ne idu u pravcu ciljanog rada sa muškarcima kao žrtvama nasilja u porodici.

“Kada se analiziraju odnosi između žrtava i počinilaca nasilja u porodici, u slučajevima kada su žrtve muškarci i počinioci žene, najčešće se radi o nasilju nad starijim osobama, koje provode kćerke ili unuke prema očevima ili djedovima”, istakao je Hrnčić.

Istraživanje OSCE-a o dobrobiti i sigurnosti žena u Bosni i Hercegovini iz 2019. godine je pokazalo da je 48 posto žena tokom života doživjelo neki od oblika nasilja. Prema oficijelnim statističkim podacima izvršioci krivičnog djela nasilja u porodici su u 94 posto slučajeva muškarci, a u 6 posto slučajeva žene. Oštećene osobe su u 17 posto slučajeva muškarci, a u 83 posto slučajeva žene.

“BiH ima kontinuitet rada na prevenciji nasilja, unapređenju sistema djelovanja i zaštite, te strateškom i sveobuhvatnom pristupu u ovoj oblasti, što potvrđuje i prihvatanje međunarodnih standarda, te kontinuirana implementacija domaćeg i međunarodnog okvira kroz implementaciju strateških dokumenata vezanih za nasilje nad ženama, nasilje u porodici, te povezivanje ove oblasti sa drugim razvojnim procesima”, navodi Hrnčić.

Vlada Federacije BiH je od 2013. godine u kontinuitetu realizirala strateške dokumente, usvajala godišnje izvještaje i akcione planove, te donosila zaključke kojima su nadležne institucije preuzimale obavezu planiranja i realizacije planiranih aktivnosti.

“Strateško djelovanje predstavlja važan alat i u dostizanju ciljeva održivog razvoja u BiH, kao i standarda prema Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija, koju je BiH ratificirala i kao država preuzela obavezu da osigura uslove za sprečavanje nasilja, provođenje istrage, kažnjavanje počinioca nasilja i osiguranje uslova za reparacije žrtvama nasilja”, istakao je dr. Hrnčić.

Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine nasilje u porodici je definirano kao krivično djelo, a posebnim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici osigurana je zaštita žrtava nasilja u porodici, kao i obaveze svih nadležnih subjekata u postupku. Promjena društvene svijesti zahtijeva promjenu individualnih obrazaca ponašanja, koji opet zahtijevaju društveni odgovor kako bi se prevenirali obrasci ponašanja koji dovode do nasilja u društvu, odnosno nasilja u porodici. Prevencija obuhvata promotivne kampanje, programe obrazovanja, podrške ekonomskom osnaživanju, obuke profesionalaca koji se susreću sa problemom nasilja u porodici, kao i rad sa počiniocima nasilja u porodici.

“Gender centar Federacije BiH kao Ured Vlade Federacije BiH imenovan je za koordinatora izrade i praćenja provedbe strateških dokumenata u oblasti nasilja u porodici. S tim u vezi, imamo kontinuitet planiranja, realizacije aktivnosti i izvještavanja u ovoj oblasti”, objasnio je.

Hrnčić ističe kako je Gender centar pripremio dokument za period do 2027. godine “Bosna i Hercegovina kao društvo sa nultom tolerancijom na nasilje, sa održivim sistemom preventivnog djelovanja, prepoznavanja, postupanja i zaštite u slučajevima nasilja i podjednako dostupnim pravovremenim institucionalnim odgovorom na nasilje”. Realizacija nove Strategije ima za cilj smanjiti nasilje, kroz prioritetno poboljšanje sistemske prevencije, unapređenje sistema sveobuhvatne i efikasne zaštite žrtava nasilja i unapređenje istražnih i pravosudnih radnji.

Iako postoji značajna literatura koja se bavi temom zlostavljanja žena, fizičko i psihičko zlostavljanje muškaraca ostaje nedovoljno istraženo. U SAD-u prvo istraživanje na temu nasilja u porodici s fokusom na muškarce žrtve urađeno je još 1975. godine. Deset godina nakon toga, statistike su pokazale da je 12,4 posto muškaraca prijavilo neki oblik fizičkog napada u porodici.

Klix.ba