MURSEL HODŽIĆ: Ne treba odustajati, nikada ne znate iz čega se može roditi šansa

Osamnaestogodišnji Mursel Hodžić iz Zenice već sedam godina predano radi i posvećen je košarci, nastojeći da svojim maksimalnim naporima ostvari ono o čemu sanja. Zahvaljujući odličnim rezultatima na parketu koje postiže u dresu KK TEN, ovaj perspektivni sportista bio je više nego dovoljan razlog da obavimo kratki razgovor.

Otkud bavljenje košarkom?

– Moram priznati da sam se od sporta prvo bavio karateom, međutim, potom slijedi poziv Izudina Berberovića da treniram u njegovom klubu, što sam učinio i evo već punih sedam godina ne razdvajam se od košarke.

Ko su tvoji košarkaški uzori?

– Moj uzor oduvijek je bio Lebron James, prvenstveno zbog ogromnog truda i rada na sebi. Iako su velike zvijezde, ne prestaju raditi na sebi. Međutim, svakako da mi je fascinantan njihov performans na terenu.

Postoji li neko takmičenje-nagrade koje bi posebno izdvojio?

– Bilo je dosta takmičenja, međutim moram izdvojiti takmičenje u Austriji “World’s sport festival”, gdje sam zajedno sa klubom osvojio treće mjesto ali i predivno iskustvo koje se pamti cijelog života.

Ko ti je najveća podrška u dosadašnjem bavljenju košarkom?

– Moram priznati da najveću podršku imam od Bojana Stevanovića, mog trenera, ali svakako da su tu i roditelji koji su uvijek na prvo mjesto stavljali obrazovanje i školu.

Da li si do sada imao nekih ponuda?

– Naravno da ih je bilo, međutim, uslovi koji su mi bili nuđeni nisu bili ono što ja zamišljam. Tako da, nisam želio napustiti matični klub i moram priznati da se ne kajem zbog toga.

Kako komentarišeš sportsku situaciju u BiH?

– Nažalost, sportisti nemaju neku budućnost u Zenici, budući da se ne ulaže dovoljno u mlade sportiste. Sve navedeno važi i na nivou države, žalosno je što mladi nemaju podršku nadležnih ljudi u BiH, zbog čega bivaju primorani spakovati kofere i otići izvan države daleko od svoje publike da bi ostvarili ono o čemu sanjaju.

Koji je tvoj cilj i ono prema čemu težiš kada govorimo o košarci?

Prije svega imam za cilj da zaigram za neki veći evropski tim ili čak NBA tim, ali svakako da je najjača želja da jednog dana obučem dres državne reprezentacije.

Na samom kraju našeg razgovora, imaš li neku poruku za mlade sportiste koji se nalaze na početku baš kao što si ti to doživio prije sedam godina?

U suštini je to jednostavno, trebaju samo ozbiljno pristupiti sportu, truditi se i nikada ne posustajati. Nikada ne znate iz čega se može roditi šansa, ali i ostvarenje sna.