Muradif Pajt: Znam zagrebačke tajne Sebije Izetbegović, odbila je liječiti dijete! (I)

Odbila je da liječi djevojčicu Nadin Smajlović. E tada sam rekao da to zlo mora da ide. Ovo je kazao u prvom dijelu intervjua za Avaz TV Muradif Pajt, čovjek kod kojeg je Sebija Izetbegović boravila dok je bila u Zagrebu 1992. godine od juna do decembra. 

– Ja sam u Zagrebu 1992. godine, negdje u junu, kraj juna, moja punica je bila kod supruge Salema Šabića kod Ume Šabić. I gore sretne Seku (Sebija Izetbegović, op.a.). 

Predsjednikova snaha

Uma stara žena, a mi se tek uzeli, pa hajde kod nas evo Aida tu zuji, imaš sve što treba, dođi gore. I ova nju dovede. Ne bih kazao nemoj, predsjednikova snaha čovječe božiji, ako treba daj dovedi još nekoga ko je u kontaktu sa predsjednikom – sjeća se Pajt. 

Sve se to događa tokom 1992. godine.

– I ona je bila tu kod mene. Kraj novembra, početak decembra boravila u Zagrebu. Salem Šabić me zamoli “eto Seka bi da upiše…” ja sad ne znam, je li se to zove magisterij, postdiplomski, nešto poslije fakulteta, “pa eto bi li ti mogao da joj daš”, a ja znam da imaju pare, Salem ima, imaju tamo donatori dovoze vrećama, 4.500 maraka. I upiše je čovjek, Đoko, taj bio u Zagrebu servis na upisivanje, štimanje ispita i upisali je ljudi, žena ima indeks. Nisam ja gledao taj indeks, ja gledao ovdje sliku – pojašnjava Pajt. 

Imala vozača

Pobrinuo se da Sebiji Izetbegović ništa ne fali. 

– Sad ne možeš ti nju pustiti ovdje onako da ona kalisa pješke, a imao šuru, imao Golfa. Zamolim njega “hajde bolan odvuci je od tačke A do tačke B”. Da je neko ne zavali kamenom, da je neko ne uvrijedi, tako je prošao taj period. Ja nisam imamo nikakvih problema sa njom, baš nikakvih. Negdje sredinom novembra, Seka će se preseliti u neki stan, otišao je šura i ne znam ko je našao toga vozača Rifeta, a zovu ga Rifče čini mi se, oni nisu bili tu dugo. Bili su vrlo kratko 10 – 15 dana i samo čujem iz MUP-a Hrvatske mi javljaju, mi smo svaki dan imali komunikaciju, morali smo imat zbog naše države, ja sam morao imati saradnju, kažu mi otišla Seka za Tursku. Punica mi ništa nije rekla. To je znači 1992. godina, ona je od jula ili juna do početka decembra bila u Zagrebu. Žena je otišla, šta je poslije radila, kad se vratila nije li, ja ne znam. Ali u dokumentima kako je pokazala na televiziji navodno je bila 1993. godine u Zagrebu. 

Da je komarac u to vrijeme iz Bosne došao, ja bih znao. Meni bi MUP Hrvatske to kazao. Žena u tom intervalu nije bila  potcrtava Pajt. 

U Ameriku je, kaže, otišao 3. decembra 1993. godine. Bio je u sukobu sa tadašnjom ambasadorkom BiH u Hrvatskoj Biserom Turković.

– 2013. godine kada sam došao ovdje vidim stalno po novinama te onaj napustio KCUS, te onaj specijalista, te onaj… A ja imam prijatelja gore na KCUS-u. Bez interesa niti mi je trebalo babi, ni materi, ni meni, bolje je biti prijatelj s doktorima nego s narkodilerima. Kad dođe Ismet Gavrankapetanović, dobar je, s Kemom Dizdarevićem i sa Zehrom, izbacila ih.

Sto godina

Odoh da vidim koje je to zlo, jer je to nesreća već. Ne znam s kim sam pričao, neki dan kažu oko 200 ih je izbacila. Za sto godina neće se vratiti KCUS u prvobitno stanje. 

Ti kad rasadnik pokosiš, to je kraj. Ne mogu svi biti neradnici, ona je nesreća bila gorka, tornado, nepogoda. Ne mogu svi biti neradnici, svako ko je najmanje posumnjao u validnost njenog znanja i sposobnosti dobio je nogu – ističe Pajt. 

Ostaje nemalo iznenađen, kaže, kada je u njenom CV-u vidio da je magistrirala u Zagrebu. 

– Tamo upisano 1993. godina! Ja gledam, ne mogu nikako da vjerujem čovječe – kaže, između ostalog, Muradif Pajt. 

Avaz