Mostar je prelomio, ali u BiH i dalje postoje sporni nazivi ulica pa i ona nazvana po Draži Mihailoviću

Odluka Gradskog vijeća Mostara da nakon više od 20 godina napokon promjeni sramne nazive ulica koje su nosile imena po dužnosnicima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ponovo je u fokus vratila ulice sa spornim nazivima u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

U Mostaru više ne postoje ulice koje nose nazive po ustaškim zvaničnicima, barem je to stav vlasti u Mostaru i predstavnika međunarodne zajednice. Ipak, SDP je problematizovao to što je Tin Ujević pisao za državnu novinsku agenciju NDH.

Promjena naziva ulica u Mostaru nakon više godina čekanja i odgađanja došla je pod pritiskom međunarodne zajednice, što je ranije za Klix.ba potvrdio i predsjednik gradskog vijeća Mostara, Salem Marić.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini je u svome saopćenju povodom promjene naziva pozvala Sarajevo i Banja Luku da promjene nazive ulica koje nose imena po “nečasnim pojedincima u svojim sredinama”. Visoki predstavnik Christian Schmidt je također pozvao druge gradove i općine da promjene naziva ulica i javnih ustanova koje nose nazive po kontroverznim ličnostima.

Osim međunarodne zajednice i neke političke stranke su pozvale na promjenu naziva ulica u Sarajevu. Demokratska fronta je pozvala Vladu Kantona Sarajevo i općinu Centar da po hitnoj proceduri promjene nazive ulica u Sarajevu koje nose imena “po kvislinzima i promotorima kvislinških ideologija”.

U Sarajevu svakako naziv koji je najviše izazvao rasprava javnosti jeste škola u Dobroševićima koja nosi ime po Mustafi Busuladžiću. Osim škole po njemu je nazvana jedna sarajevska ulica.

Osim po Busuladžiću u javnosti su problematizovani nazivi sarajevskih ulica Asafa Serdarevića, Muhameda efendije Pandže, Huseina Đoze ali i Alije Nametka koji je bio direktor Hrvatskog narodnog kazališta u Sarajevu i Envera Čolakovića koji je služio kao ataše za kulturu u NDH ambasadi u Mađarskoj.

U Banja Luci u toku rata promjenjeni su nazivi mnogih ulica, pa su tako ulice nazvane po četničkim vojvodama kao što su Uroš Drenović, Rade Radić ali i po kolaboracionističkim pokretima kao što je Ravnogorska ulica. U Bijeljini gradski trg nosi naziv po četničkom vođi Draži Mihailoviću.

Enes Omerović, viši naučni saradnik na Institutu za historiju u Sarajevu kaže kako je po pitanju ulica prvi veći problem to što su sporna različita imena i kada se uzme jedan kriterij kao što je naprimjer da je neko osuđen zbog kolaboracije počnu se pojavljivati imena zbog kojih ljudi nisu voljni da razgovaraju.

“Za mene kao historičara i čovjeka je vrlo jasan kriterij. Osoba koja je na bilo koji način kompromitirana ne bi trebala dobiti ulicu u bilo kojem gradu. Problem je definirati kriterije po kojima bi se utvrđivalo ko zaslužuje ili ne ulicu,” kaže Omerović.

Omerović pojašnjava da ako se problematizira nečije ime, doprinos društvu ili neki postupak koji je sporan, već tada takvu osobu prestati ne treba razmatrati kao kandidata za naziv ulice. Ističe da bi u tom slučaju mnogo naziva škola, ulica u čitavoj Bosni i Hercegovini trebalo problematizirati.

“Kada se uspostavi kriterij potrebno ga je dosljedno primjenjivati bez obzira što će neko reći ‘on je naš ili nije tako mislio’. Problem je što smo davno počeli praviti kao društvo greške u obilježavanju ulica, a te greške nismo rješavali radikalno tako što bi uspostavili jasne i stroge kriterije. Treba stati iza toga da i neki uslovno rečeno velikani u našem društvu nisu osobe sa kojima se buduće generacija trebaju identificirati,” podcrtao je Omerović.

Omerović kaže da ne spori on zasluge, ni naprimjer Huseina Đoze koji je imao svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu, zatim je zbog te uloge osuđen, odslužio kaznu i bio marginalizovan u društvu, a zatim ponovo bio primljen u društvo i dao veliki doprinos za određeno dijelove društva. Ipak, postavlja pitanje da li osoba koja je kompromitovana zaslužuje da se po njemu nešto nazove, te da je njegovo mišljenje da to ne bi trebao biti slučaj.

“Sporno je nekoliko osoba oko kojih se polarizovalo društvo, koje stvari posmatraju crno-bijelo sa obje strane. I jedna i druga strana pozivaju na dijalog, mislim da nijedna strana nije spremna ni da sasluša drugačije mišljenje, a kamoli da vodi raspravu o tome,” kaže Omerović.

Omerović zaključuje da društvo treba da zauzme stav da li želi da se poistovjećuje sa osobama koje su kompromitovane ili želi da nešto promjeni, ali da on nije optimista da će se bilo šta promjeniti i da strahuje da će i eventualno novi nazivi ulica biti politizovani i da će biti po ljudima kojima se u biografiji mogu naći sporne tačke.

Klix.ba