Mjesto koje je prije pet mjeseci ujedinilo cijelu BiH i region: Dok se zvecka oružjem, u Donjoj Jablanici sve još podsjeća na kataklizmu

Teško da je iko u BiH mogao pomisliti da će nakon kataklizme u Jablanici koja je ujedinila cijelu državu, ali i region, pet mjeseci poslije ljudi strepiti od sukoba i rata i strahovati od zveckanja oružjem. Nesreća i tragedija u Jablanici u kojoj je život izgubilo 19 osoba ujedinila je, reklo bi se, sve narode i vjere.

– Vidjelo se baš to zajedništvo – prisjetio se Dženan Imamović s kojim smo jučer razgovarali u Donjoj Jablanici.

– Na neki način je godilo da vidite čovjeka iz Srbije koji kopa, traži… Desno od njega iz Hrvatske, pa Crrnogorci, a Bosna… Čitava Bosna ujedinjena bila. Svi su dolazili. Bilo je more donatora, ne samo ovdje, već u Zlatima, Mirkama. Jednostavno, nismo bili zaboravljeni, čim je put probijen, selo je gotovo zamrlo. Nema druge nego čekati – govori za „Dnevni avaz“ Imamović, koji je, nažalost, u nezapamćenoj tragediji ostao bez devet članova porodice.

Veliki problem rigol za oborinske vode. Avaz

Gledaju u nebo

U Donjoj Jablanici sve podsjeća na kataklizmu od 4. oktobra prošle godine. Pa, i kiša, koja danima pada i „propadiva“ unosi nemir. Srećom, ovih dana nije kritično, kako nam govori Imamović, koji svaki dan iz Jablanice, gdje je privremeno smješten, dođe do svoje kuće.

– Imam cuku, tri mace, tu su, ne idu nigdje, nahranim ih, obiđem kuću, okućnicu – govori nam on.

Naglašava kako im je glavni problem rigol namijenjen za odvodnju oborinskih voda s brda i padina iznad naselja, jer je nakon tragedije voda promijenila tok usljed novog materijala, pijeska i kamena i, kako objašnjava, jednostavno, više ne ide dubinom već površinski.

Priča nam i da je, prema dosadašnjim stručnim procjenama i analizama, značajan dio naselja u crvenoj i narandžastoj zoni.

– Nas pet, šest familija je označeno za iseljavanje. Iz „Pomozi.ba“ su nam ponudili zamjenske kuće na lokalitetu Rogića, prihvatio sam, ali ovu kuću ne dam rušiti. Dat ću dio zemlje ako treba za rigol, ali kuću koju je babo pravio ne dam rušiti. Ne smeta nikome – govori nam.

Imamović: Označeni za iseljavanje. Avaz

Svim stanovnicima Donje Jablanice je, napominje, život promijenjen.

– Nećemo pričati ko je koga izgubio, kako i šta… Nema komšiluka, nema brata, sestre, ne vidiš dragost, nisi radan kao nekad, već istraumiran. Sve je poremećeno, nemaš komšiluk, nemaš svoj nekadašnji život, živiš onako kako te sljeduje – kaže.

Nakon kataklizme, Amil Šehić je sa svojom porodicom bio među prvim mještanima koji su se vratili u Donju Jablanicu. Kuća koju dijeli s roditeljima je, praktično, posljednja u donjem dijelu naselja, gotovo do rijeke Neretve.

Oborinske vode s vrha padina spuštaju se kanalom koji se nalazi uz Šehićevu kuću. Međutim, usljed katastrofe od prije pet mjeseci prilaz njihovoj kući je bujica odnijela.

Vreće pijeska

– Vidite, postavio sam privremeno prilaz od bankina, a vreće s pijeskom su tu od prije nekoliko dana kada su najavljene obilne padavine, koje su, srećom, izostale. I ranije je bilo i kiše i svega, ali nakon one noći, na oprezu smo. Nije jednostavno, čim se naoblači i djeca se nekako drugačije ponašaju – ističe Šehić.

Šehić: Dobri ljudi. Avaz

Njihova kuća je bila prilično stradala, osim potkrovlja sve je bilo uništeno. Bili su smješteni u Ribićima kod rodbine.

– Djeca se morala u školu, a ja sam dok sam čistio kuću povrijedio leđa i nisam ih mogao voziti, a autobusa iz Ribića nije bilo. Onda smo se odlučili vratiti i uz pomoć dobrih ljudi i njihovih donacija prilično obnoviti kuću. Sad čekamo obnovu odvodnog kanala, jer rečeno nam je da je projekt prošao – dodaje Šehić.

Sada je sve sporo

– U početku je stvarno bilo ovdje ljudi iz svih krajeva zemlje i bivše države. Kod mene je na čišćenju bilo za vikend 20 Dobojlija, svi su htjeli pomoći, pa onda Crnogoraca… Sve je nekako sporo sada. Razumijem i Općinu i narod. Kod nas je narod navikao na ho-ruk, ali ne može tako. Jer, bez nalaza se ništa nije smjelo raditi – navodi Šehić.

avaz