Mirzu je majka ostavila u domu za nezbrinutu djecu: Danas je on uspješni mladi frizer

Mirza Silajdžić je u svom 22 godine dugom životu uspio preći put od doma za djecu bez roditeljskog staranja do karijere frizera s vlastitim salonom u Mostaru, gdje važi za jednog od najboljih u svojoj struci.

Nakon što je ispekao zanat, uz pomoć prijatelja Miroslava Marijanovića zasnovao je radni odnos u prestižnom salonu “Red Carpet”, a nakon izvjesnog vremena odvažio se i kreditno zadužio te kupio stan u mostarskom naselju Zalik.

Imao je želju upoznati biološke roditelje

Dio djetinjstva proveo je u domovima u Sarajevu, potom šest godina u hraniteljskoj porodici te kasnije i dvije godine u jednom od mostarskih domova. Četvrtog dana njegovog života biološka majka Mirzu je ostavila u jednom od sarajevskih domova za nezbrinutu djecu.

– Po rođenju i odrastanju nisam Mostarac, ali sam u ovom gradu našao sreću. Dospio sam u dom, a nakon završetka srednje škole imao sam sreću i upoznao Miroslava koji je kod mene prepoznao želju za uspjehom i pomogao mi u profesionalnom i privatnom životu. Zahvalan sam mu kao i svim drugim ljudima koji su mi pomogli na bilo koji način da bih bio to što danas jesam – kaže Mirza.

Tokom odrastanja imao je želju upoznati biološke roditelje. Otac je pristao pa su se jednom susreli i razgovarali, ali je nažalost odmah dao doznanja da ne želi dalji kontakt. Biološka majka Mirzu nije željela vidjeti.

Dio djetinjstva proveo je u hraniteljskoj porodici u jednom sarajevskom naselju pa upravo ženu koja ga je bila usvojila i danas smatra drugom majkom, bez obzira što odavno ne živi pod njezinim krovom. Nakon šest godina provedenih tu, Mirza se vratio u dom, jer je shvatio da bi to bilo najbolje po njega i ukućane, ne mijenjajući odnos prema hraniteljima.

Radnu naviku stekao u hraniteljskoj porodici

– Šest godina sam proveo u toj porodici, ali sam bez obzira na toplinu i dobrodošlicu u jednom trenutku shvatio da je vrijeme da odem. To nije značilo da se mijenja odnos prema njima, koji je uvijek dobar i koji će takav i ostati – govori Mirza.

Život u domovima za nezbrinutu djecu prema njegovim riječima je važan prije svega zbog zaštite koju nudi djeci bez roditeljskog staranja, ali to kako kaže, ipak nije put koji vodi ka osamostaljenju.

– Radnu naviku stekao sam u hraniteljskoj porodici. Dosta se radilo i usput učilo. Naučio sam da zdravlje ulazi na usta i od tada znam razlikovati zdravu od nezdrave hrane. Imali smo kokoške, uzgajali smo razne vrste povrća – prisjeća se Silajdžić, koji je u tom period naučio i kuhati, što mu danas koristi.