Mirna Zidarić komentarom o Đokoviću baš rasturila: Je li vrijedan da ga se naziva velikanom?

U moru svakojakih komentara o Novaku Đokoviću, australskim protuepidemijskim propisima i cijeloj priči o odobravanju, odbijanju pa ponovnom odobravanju vize, Mirna Zidarić u sinoćnjem je sportskom dijelu Dnevnika zasjala kao rijedak glas razuma i pronicljivog te nimalo površnog uvida u situaciju, piše tportal.hr.

Nije to zapravo nikakva velika novost. Mirna Zidarić već je mnogo puta dosad pokazala i dokazala da je vrhunska (sportska) novinarka, da sve događaje s kojih i o kojima izvještava sagledava iz više kutova, da je izvrsno informirana, elokventna i sposobna za analizu sportskih zbivanja iz malo šire i dublje perspektive od samih rezultata, uspjeha i neuspjeha pojedinih aktera. Nije bez veze jedna od najzapaženijih osoba na HRT-u, jedna od onih koja tom javnom servisu, u koji je javnost već gotovo potpuno izgubila povjerenje, daje nagovještaj onoga što bi taj servis trebao biti.

No iako to, kao što rekoh, nije velika novost ni čudo, komentar Mirne Zidarić o situaciji s Novakom Đokovićem u sinoćnjem sportskom segmentu Dnevnika HRT-a bio je nešto doista posebno u hrvatskom javnom prostoru. Bez ikakvog navijačkog ‘drukanja’, bez ulaženja u rasprave o tome koliko su čiji (australski) protuepidemijski propisi dobri ili loši, bez komentiranja Đokovićevih privatnih opredjeljenja, uvjerenja, odabira načina liječenja te odnosa s članovima obitelji – komentar se fokusirao na to može li se Đokovića nakon cijele priče s ulaskom u Australiju smatrati velikanom.

Taj kratki komentar s popratnim slikovnim zapisima zapravo je bio pravi mali esej o osobnoj odgovornosti javnih osoba, ali i o vrijednostima u sportskom svijetu, u kojem je, čini se, nekima broj osvojenih turnira postao mnogo važniji od civilizacijskih obzira, solidarnosti i neugrožavanja drugih osoba. Đoković je, kako je odmah na početku zaključila Zidarić, još u naponu snage te izvrstan tenisač pa je itekako moguće da će osvojiti i ovaj, a i još pokoji grand slam turnir, ali je li to dovoljno da ga se naziva velikanom?

Je li čovjek koji je dobio pozitivan nalaz PCR testa pa drugi dan nakon toga grlio dječicu na nekoj manifestaciji – vrijedan da ga se naziva velikanom? Je li osoba koja falsificira bilo kakav nalaz vrijedna da je se naziva velikanom? Je li čovjek koji fantastično igra tenis i strahovito je popularan, pa onda tu popularnost koristi zato da bi se izuzeo iz pravila i propisa – doista velikan? Je li osoba koja u jeku epidemije zarazne bolesti organizira turnir u Beogradu i Zadru pa se onda brojni (uključujući Mirnu Zidarić) na tom turniru zaraze tom bolešću – stvarno velika ličnost koju bi povijest sporta trebala slaviti? Je li, na kraju krajeva, osoba koja se žali da mu nisu donijeli doručak u hotelu u kojem pokraj njega obitavaju nesretni imigranti na rubu egzistencije – doista velik čovjek?

Sve su to pitanja koja je Mirna Zidarić postavila u svojem prilogu. Nije čak ni bila svadljiva pa postavila pitanje: ‘Je li, Novače, ako si tako principijelan, što nisi rek’o da ne’š igrat’ u zemlji koja ima zakone o cijepljenju s kakvima se ne slažeš?’ Nije ga zapravo uopće osobno napadala. Samo je pitala je li gomilanje titula, pehara i turnira doista jedina poanta vrhunskog ili bilo kakvog sporta. I je li Đokovićevo ponašanje doista ne samo sportsko, nego i – časno. A to je u moru nadrndanih i svađalačkih komentara pripadnika ‘đokovićevskog’ i ‘australskog’ tabora, u hrpi teorija zavjere ovog i onog profila, u političkom nadmudrivanju i u gomili međusobnih vrijeđanja – doista pravo osvježenje te pronicljiv, pametan i dobrodošao medijski glas.