Mirela Palić o smrti supruga na KCUS-u: Ne želim da druge porodice pate kao moja djeca i ja, idemo do kraja

Svoju priču počinje sjećanjem na osmi mart, dan kad je Sead uzeo zadnju dozu Sumameda koja mu je propisana u ambulanti, nakon što je utvrđeno da je pozitivan na koronavirus.

– Bio je loše, otišli smo u Hitnu pomoć, odakle su nas poslali na KCUS. Smješten je na Infektivnu kliniku, a sestrica mi je donijela njegove stvari, među kojima je bio i telefon – govori Mirela naglašavajući da je on bio u stanju u kojem je mogao komunicirati s porodicom.

Dobila je brojeve putem kojih se može informisati o njegovom stanju.

– U naredna tri dana sam zvala te brojeve, ali ili je bilo zauzeto ili se niko nije javljao. Među brojevima koje su mi dali bio je i broj sa Podhrastova, a on tu nije ni boravio – naglašava.

Nakon informacije da će možda biti skinut sa kisika slijedi šok, Sead je intubiran.

– Devetnaestog marta saznajem da će pokušavati da ga skidaju sa kisika, a naredni dan ujutru, 20. marta, saznajem da je intubiran i prebačen na Staru hirurgiju i da je na respiratoru – rekla je.

Sead je preminuo 23. marta, a obdukcija je odbijena. Međutim, kako nam Mirela kaže, s obzirom na to da imaju dvojno državljanstvo, neće se libiti otići u Ambasadu SAD u BiH i zamoliti ih za pomoć, jer želi da se obdukcija obavi.

Djeca su u šoku, govori nam, a mora biti jaka zbog njih. Možda njeno iskustvo, i smrt njenog Seada, objašnjava, nekome drugom pomogne da se ne nađe u istoj situaciji.

– Kćerka je na apaurinu od 2 miligrama, imala je blizak odnos s ocem. Sin je tri godine stariji i trudi se biti jak. A ja moram biti jaka, imam njih, imam borbu za istinu, online školu, posao, kuću i obaveze – rekla je.

Njen osnovni motiv je da se nečiji život spasi.

– Možda ova moja izjava i zahtjevi nekako omoguće drugim porodicama da se osvrnu i da se ovakve situacije ne dešavaju u budućnosti. Idemo do kraja – zaključila je Mirela Palić za “Avaz”.