Milinko se iz Beča planira vratiti kući: “Život je težak nas u dijaspori, nigdje ne pripadamo”

Sezona godišnjih odmora za mnoge radnike sa Balkana u državama Europe jedina je prilika u toku godine da posjete domovinu i uživaju u društvu voljenih nekoliko sedmica, prije nego što se ponovo vrate poslu i svojoj svakodnevici u inostranstvu. Međutim, sve više njih razmišlja o konačnom povratku u domovinu.

Tako i predsjednik pozorišne trupe Gastarbajteri iz Beča Milinko Ametović Beganović odmor provodi u Srbiji, gdje priprema i osmišljava pozorišni program za narednu sezonu, ali sve češće razmišlja i o konačnom povratku u zemlju u kojoj je rođen – Srbiju, piše “Telegraf”.

U rodnoj Loznici, provodi vrijeme okružen porodicom i prirodom, u kojoj, kaže, uživa i iz koje crpi snagu za nove uspjehe.

“Uvek kada se pozorišna sezona završi, mi spakujemo kofere i sa djecom dođemo u našu porodičnu kuću u Loznici. Ja sam se tu rodio, sa devet godina došao u Beč, ali sve više razmišljam o povratku za Srbiju, što ću sigurno i uraditi za nekoliko godina”, priča Ametović-Beganović.

Pored pozorišne trupe, kojoj se posvećuje u potpunosti, jer je gluma njegova strast, Ametović-Beganović je vlasnik firme, tačnije jednog “Call centra”, pa kako sam priznaje, može da živi svuda gdje ima struje i interneta.

“Polako planiram povratak, tamo gdje pripadamo, a to je naša lijepa Srbija. Koliko god nam bilo lepo u Beču, uvijek će nam nešto faliti. Gastarbajterski život je težak, čovjek nigde ne pripada”, konstatuje on.

Dodaje da koliko god bio uspješan i dobro govorio njemački jezik, u Austriji će uvijek biti stranac, dok će u isto vrijeme, za svoje zemljake u Srbiji, takođe biti stranac, iz Beča.

“Nigdje ne pripadamo – u tome i jeste problem. Moja djeca se lijepo osećaju u Srbiji, i ako su rođeni u Beču i uspio sam tu ljubav prema prirodi i pravim životnim vrijednostima da prenesem na njih. Da se radujemo sitnicama i da nije sve u materijalnim stvarima”, kaže on.

Iza njega je težak životni period, koji je prebrodio, kako kaže, uz pomoć vjere, pa su mu se život i shvatanja promenila.

“Osećam se kao da sam se probudio poslije 28 godina. Mnoge stvari koje ranije nisam razumio, shvatio sam, da treba zahvaliti Bogu na svemu što nam se dešava, i ružnom i lijepom. Čudne stvari su mi se izdešavale, i poslije svega, ne može ništa više da me slomi”, kaže Ametović-Beganović.

Tokom odmora ne zapostavlja pozorišnu trupu, pa uveliko smišlja čime bi to od jeseni mogli da obraduju publiku.

“Pripremam naš pozorišni program za jesen, koja nam polako kuca na vrata. Radujem se svemu i svima preporučujem da se raduju, jer kome je tuga šta dobro donijela”, zapitao je Ametović-Beganović.