Mediji – sedma sila ili četvrti stalež u nastanku?

Doprinose li mediji u doba krize rješavanju problema, ili pak produbljivanju? Na to, ali i druga pitanja u Banjoj Luci su odgovarali novinari, urednici i stručnjaci za javno mišljenje, u organizaciji Transparency Internationala i Kluba novinara Banjaluka. Istaknuti novinari iz regije smatraju kako na BH medijskoj sceni i nije sve baš tako crno.

Iza zatvorenih vrata, nekad potpuno mimo javnosti pišu se odluke koje kroje mnoge živote. Da ih iskroje kako treba, koriguju po potrebi, to traže građani. Novinari, kao dio civilnog servisa i korektiv društva, često su izloženi prijetnjama, uvredama, prisluškivanjima, proganjanju, često i smrzavanju…

“Novinari se zaista i pobune, kažu da nešto nije u redu. Ali, mislim da bi više jačine imalo kada bi urednici na to upozoravali, zato što su u nekim slučajevima urednici ti koji odgovaraju na zahtjeve tih institucija, portparola institucija da se nešto isprati, da novinarska ekipa i negdje ode, pa kada je već tako, onda bi mogli i da ukažu na to da su potrebni i određeni uslovi da bi njihovi novinari taj neki posao i obavili”, rekla je danas Ljiljana Smiljanić, iz Kluba novinara Banjaluka.

Kritike na račun polarizacije medija daju sami javni radnici. Nevladin sektor je stava da u procesu permanentne političke krize mediji ne smiju trčati “klik” maraton.

“Umjesto smirivanja tenzija, objektivnog izvještavanja, borbe protiv tenzija činjenicama, mi imamo potpuno drugi pristup medija, gdje se ide na neku vrstu hajcanja atmosfere, da se tako izrazim, podgrijavanja tenzija zato što je to nešto što donosi gledanost, klikove, čitanost”, izjavila je ovo Ivana Korajlić, iz Transparency internationala BiH.

“Komunikacija u Hrvatskoj potpuno izmakla kontroli”

Ipak, sedma sila, ili četvrti stalež u nastanku, ne da se u Bosni i Hercegovini.

“Na neki način se stvara stvarni pritisak na političke lidere. Situacija nije idealna, svjesni smo da ima i političkog uticaja na medijsko izvještavanje. Nemamo nikakav follow up medijskog izvještavanja, to je najveći problem tužilaštava u ovoj državi . Ali, tu su i ogromni problemi i u inspektoratima, reviziji, koji nikako za ozbiljno ne uzimaju ono što se dešava medijski”, naglašava Denis Džidić, urednik BIRN-a.

Huškačke izjave, diskriminatorski stavovi, lažne vijesti, izazovi pred modernim novinarstvom su brojni. U javnosti mnogo komentarisana izjava predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da “postoje genocidi i genocidi”, samo je jedna u nizu rekacija zvaničnika koje ne doprinose boljim odnosima u BIH i regionu, kažu naši sagovornici.

“Pojedine izjave ne bih uopšte komentarisao, da se ne spuštam na to. Na taj način je komunikacija u Hrvatskoj potpuno izmakla kontroli. Ovo što priča predsjednik pogotovo u odnosu na BiH, mene je sram kada to slušam. Mi se trudimo da održavamo zastarjeli tip novinarstva, takve stvari komentarišemo u novinama i pišemo puno o tome”, ističe Petar Glodić, urednik Novosti Hrvatska.

“U odnosu na Srbiju, čini mi se da je medijska situacija svagdje drugdje bolja”

Otkazi, posebno u pandemiji, nisu zaobišli ni novinare u evropskoj Hrvatskoj. ProblemSi u esnafu, ipak, ako pitate komšije preko puta Drine, najveći su u Srbiji.

“Kada pratim medije u BIH, Hrvatskoj, Crnoj Gori, u odnosu na ono što imamo u Srbiji, meni djeluje da ovdje imamo pluralitet medija. U odnosu na Srbiju čini mi se da je medijska situacija svagdje drugdje bolja”, mišljenja je Filip Švarm, urednik nedjeljnika Vreme iz Srbije.

Integritet novinarstva i uloga medija u doba stalne krize, naziv je konferencije koju su organizovali Transparency International i Klub novinara Banjaluka. A pitanje ima li mjesta činjenicama u doba krize, dobilo je nedvosmislen odgovor: Fakti prije svega.