Mario Drmać: Zašto sam ostao u Bosni

Mario Drmać (46) u rodnom Mostaru kao i na Jadranu koristio je sunčane septembarske dane i pripremao se za sve ono što pred njega donosi nova umjetnička sezona.

Doduše, Drmać nije baš ni odmarao tokom ljeta. Između ostalog, snimao je nove epizode serije „Tender“, a još se prepričava njegov nedavni nastup ispred Narodnog pozorišta Sarajevo kada je u okviru koncerta „Glumci pjevaju hitove“ maestralno izveo pjesmu „„Il’ je vedro, il’ oblačno“.

Upravo su u Pozorištu mladih krenule pripreme za rad na predstavi Adisa Bakrača „Večera budala“, u kojoj Drmać ima jednu od glavnih uloga.

– Da, u toku je snimanje serije „Tender“ u produkciji FIST-a. Već godinu i po radim na toj seriji. Uzbudljivo je sa zanimljivom ekipom, a uvijek rado prihvatam poziv od ekipe iz FIST-a – govori Drmać za „Dnevni avaz“.

Naše serije

 BiH kao da se malo trznula što se snimanja serije tiče, no još smo daleko od komšija i susjeda. Koliko nam treba da dostignemo taj nivo produkcije?

– Naravno da smo mi na neki način daleko, jer mi nemamo mnogo produkcijskih kuća. Nemamo toliko ni kadra u nekom tehničkom pogledu. Ali je meni drago da svaka serija koja je naš bh. proizvod ima nekog odjeka i rado se reprizira. I dan-danas ljudi iz susjednih zemalja gledaju serije poput „Vize za budućnost“.

Mi glumci, bez obzira gdje smo, lijepo bi bilo da sarađujemo sa susjedima i s lijeve i s desne strane, kao što oni u većini slučajeva dolaze kod nas.

Kreće i nova umjetnička sezona u teatrima. Na čemu ste Vi angažirani?

– Član sam Pozorišta mladih u Sarajevu i pripremamo „Olovnog vojnika“, kojeg sam ja režirao za Lutkarsko bijenale u Bugojnu. Također, tu je i moja predstava „Tobija“, koju igram zajedno s kolegicom Belmom Lizde-Kurt…

Kako glumac opstaje u današnjem bh. društvu?

– Ja se sad ne mogu žaliti. Ja sam i na plaći i u državnoj ustanovi i radim i snimam. Ali ja razumijem omladinu, i ja sam bio student i toliko sam želio i vapio za poslom… Možda se meni kao rijetko kome desilo da sam brzo bio angažiran i na televiziji i na filmu i u teatru. Danas jeste malo drugačije vrijeme, drugačija je i politička struktura i sistem i komplet ta papirologija, koja sprečava dolazak mladih ljudi na scenu…Raznorazne stupidarije. Ali mi je drago čuti da svi oni koji su izašli s Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i oni koji iskreno vole ovaj posao se bore da opstanu kao glumci. Tako da za njih nema zime.

Mario Drmać. Facebook

Borbenost i prkos

 Nedavno ste u Sarajevu na koncertu oduševili izvedbom „Il’ je vedro, il’ oblačno“. Scena u kojoj izvodite tu pjesmu u „Remakeu“ je nezaboravna. Koliko se glumcu često dešavaju ti trenuci za nezaborav?

– U toj sceni ja sam pjevao „a cappella“. A sada nakon 20 godina Emir Mejremić je pokazao interesiranje da uradi i aranžman. Moram priznati da nije bio nimalo lagan zadatak vratiti se i pjevati, bez obzira što svi mi to nekako pjevušimo. Ona po svom sadržaju nije tužna pjesma, ali prema situaciji u cijelom filmu uvijek će izazvati tu vrstu emocije.

Već kad je film bio u montaži ja sam načuo priče da je montažerima bilo teško raditi i da im je to potresno gledati. I koliko god su se isključivali, uvijek im je izazivalo emociju. To je trenutak kojem se pokaže sva emocija i ljubav prema životu i borbenost i prkos… Poželio bih svakom glumcu da ima taj trenutak.

 Ne sumnjam da ste mogli otići iz Sarajeva i BiH graditi karijeru negdje drugo poput mnogih kolega, ali ste ostali. Šta je prevagnulo?

– Možda što sam negdje na ovom terenu siguran i ima sasvim dovoljno parčadi torte, posla da radim i to nekako odgovorno čuvam. Ali, moram priznati da i meni, kao i mnogima, često se zna desiti da prekipi i da bismo sve batalili i otišli u neki svoj unutarnji mir. Ali, danas-sutra čovjek ne zna gdje će ga put odvesti. Tako da ja neću biti od onih koji će reći ja nikada neću otići.

 Onaj ko ima psa znat će…

 Imate psa Todu i poznata je Vaša ljubav prema životinjama. Da li bh. društvo uopće sazrijeva po pitanju odnosa prema životinjama?

– Samo onaj koji ima psa znat će pravi odgovor. Nisam za onu varijantu da moram cuku vezati ispred nekog tržnog centra, a ja sam već uspio taj korak da razbijem da u prvom dijelu hola uđem s cukom i tu ga zavežem. Ja odgovaram kao stariji roditelj tog cuke. Ako vam smeta okrenite glavu, doviđenja i prijatno. Prestrašno je to sve o zlostavljanu to, ne mogu ni pričati…

Avaz