Maloljetnici sve češće odlaze od kuće: Avanturizam i porodični problemi glavni razlozi

Maloljetne osobe iz Tuzlanskog kantona sve češće se odlučuju za odlazak od kuće, a od početka ove godine do danas policiji su prijavljena 24 takva slučaja. Sociolozi kažu da za ovakvu pojavu postoji nekoliko razloga, ukazujući na značajnu ulogu porodice u prevenciji problema.

/html/container.html Policiji iz Tuzlanskog kantona su od početka ove godine do danas prijavljena 24 slučaja nestanka maloljetne osobe, a zabilježena je i situacija u kojoj se jedna osoba više puta udaljavala, potvrđeno je za Klix.ba iz Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova TK.

Inače, u operativnom djelovanju policije, kako nam je rečeno, postoje razlike u slučajevima kada je riječ o nestanku maloljetne i punoljetne osobe.

“Ukoliko je prijavljeno udaljenje djeteta ili maloljetnika, policijski organ odmah po zaprimanju prijave poduzima potrebne mjere i radnje u svrhu pronalaska maloljetnika, kao i raspisivanje operative potrage za nestalom sobom. S druge strane, ukoliko je u pitanju punoljetna osoba, nakon isteka 24 sata od momenta prijave nestanka/udaljenja raspisuje se potraga za nestalom osobom”, kazala je za Klix.ba glasnogovornica Uprave policije MUP-a TK Amra Kapidžić.

Fenomen koji uzima sve više maha

Udaljavanje maloljetnika sociolozi ocjenjuju fenomenom koji u posljednje vrijeme uzima sve više maha, a posebno ih zabrinjava činjenica da oni ne odlaze samo od kuće, već i iz institucija koje se trebaju brinuti o njima, poput domova za djecu bez roditeljskog staranja i slično.

Tuzlanski sociolog Srđan Vukadinović za Klix.ba kaže da postoje tri razloga za udaljavanje maloljetnika, odnosno avanturizam, zatim određeni porodični te školski problemi.

“Naravno, ovaj drugi je najsloženiji problem, ali po svoj prilici stope odlazaka djece iz kuće pokazuju da najviše to rade zbog avanturizma, odnosno putem društvenih mreža nastoje stjecati nekakav prestiž u toj mjeri da obećaju da će i napustiti kuću”, kaže nam Vukadinović.

Kako ističe, u ovim primjerima djeca odlaze uglavnom kod prijatelja, kako bi se napravila panika u roditeljskom domu ili kući te kako bi se informacija o potrazi objavila putem medija.

“Da je to tako govore nam i posljednji primjeri – kada roditelji prijave nestanak policijskoj stanici, već sutradan se to dijete vrati zdravo, dobro i nepovrijeđeno. Da su ovdje u pitanju drugi i treći problemi, koji su mnogo razorniji po emociju i unutrašnju dimenziju bića, dijete se ne bi nekoliko dana vraćalo i možda bi imalo i neke tragične posljedice”, ističe Vukadinović.

Govoreći o drugom razlogu za udaljavanje maloljetnika od kuće, sociolog navodi da se tu kao najčešći okidač pojavljuje vrijeđanje ponosa i dostojanstva djeteta.

“Također, tu su i posljedice razorenih porodica, gdje su u velikoj mjeri nesređeni odnosi između oca i majke pa se i to odražava kao jedna psihička trauma na dijete koje izlaz vidi jedino u tome da ode iz kuće. Jednostavno, tada njegovo emotivno biće više ne može izdržati pritisak, prepirke pa i nasilje koje se dešava u porodici”, pojašnjava nam Vukadinović.

Kao školski problemi kod maloljetnika koji se odluče za udaljavanje od kuće ističu se loše ocjene, neopravdani časovi ili jednostavno to što im obrazovna institucija nije interesantna.

“Danas se generisati samo na porodicu je mnogo jednostvno, ali društvene nauke i zbivanja su otišla toliko daleko da se ne može više samo definisati odnosima u porodici. Ovaj prvi segment avanturizma i društvenih mreža možemo svesti na porodicu koja treba to pratiti, ali mnogo toga se uvezuje s ovim fenomenom koji se nažalost javlja u posljednje vrijeme”, nastavlja Vukadinović.

Mjere prevencije

Roditeljska pažnja prema djeci u smislu poštovanja njihove ličnosti, namjera, želja i realnih prohtjeva jedan je od načina za prevenciju problema odlaska maloljetnika od kuće. Vukadinović navodi da dijete u svakom trenutku treba doživljavati kao potpuno ravnopravno sebi, bez obzira na to koliko ono imalo godina.

“Naravno, značajan broj odlazaka od kuće se dešava i zbog toga što roditelji djeci ne posvećuju bitnu pažnju, zbog stalne jurnjave za osiguravanjem kvaliteta života. Oni nemaju vremena da se posvete djeci kojoj su danas itekako potrebni jer je ta komunikacija najbitnija”, kaže Vukadinović.

Posebno potcrtava bitnost toga da roditelji u svakom trenutku znaju šta njihovo dijete radi na društvenim mrežama, ali ne da im to zabranjuju, jer može biti kontraproduktivno.

“U današnjim uslovima oni će itekako naći načina za objavu onoga što žele ili da pogledaju ono što ih interesuje na društvenim mrežama. Najbitnije je da roditelji djecu drže pod jednom dobrom prismotrom, nastojeći da oni ne naprave iskorak koji će ih odvesti u radikalnom smjeru odlaska od kuće”, savjetuje tuzlanski sociolog.

Za odlazak od kuće najčešće se odlučuju ženske osobe u dobi od 10 do 14 godina, što, kako ističe Vukadinović, govori o tome da su one veoma slabašna socijalna i emocionalna bića te da ih različite krize u porodici, školi i van nje mnogo pogađaju.

“Još ako na sve to imaju određene emocionalne, ljubavne probleme, onda se sve to usložnjava. Tu je prije svega najbitnije da roditelji posvete jednu dužnu pažnju svemu onome što radi njihovo dijete, bez ikakvih zabrana. Također, tu su i prosvjetni radnici, odnosno učitelji i nastavnici koji trebaju dati svoj doprinos, naravno teže, jer je riječ o većem broju učenika”, zaključuje Vukadinović.

Osim maloljetnika, na odlazak od kuće se odlučuju i starije osobe i takvih 11 slučajeva zabilježeno je u najmnogoljudnijem kantonu u Federaciji BiH od početka ove godine do danas. Iz Uprave policije MUP-a TK nam je potvrđeno da trenutno tragaju za jednom takvom osobom.

Klix.ba