MALA I VELIKA DRŽAVA: Bosna nikad nije bila bliže podjeli!

Malo kome je više jasno ponašanje viskog predstavnika Cristiana Schmidta. Kao što je ukrao šou kada je donio odluku o izamjenama izbornog zakona tačno u momentu početka objavljivanja izbornih rezultata, tako se samo par prije zakazanog termina za okupljanje demonstranata ispred zgrade OHR-a sazvao vanrednu press-konferenciju na kojoj se obratio općoj bosansko-hercegovačkoj javnosti. Šta je rekao? Zar je zbog toga morao istupiti pred javnost? Pa mogao je to objaviti na nekoj od društvenih mreža. A djelovao je prestrašen i ishavešćen kao da govori zadnji put i saopćava građanima da je niihova država propala, da se raspada, da je bankrotirala, da je više ni visoki predstavnik, pored sve njegove želje, ne može spasiti. To što je rekao, a poenta je na nužnosti rješavanju državne svojine, znali smo i ranije, jer je zbog toga ovih dana boravio u Beogradu. Ono čega se bojimo jeste da će morati dati ustupak Srbima na državnoj svojini, nakon što su Bošnjaci dobili zakon o zabrani negiranja genocida odlukom Valentina Inzka, a Hrvati njegovom odlukom kompenzirani kroz izjemene izbornog zakona.

ŽIVO BLATO

A to što je u Bosni i Hercegovini ubijeno srce demokratije, još na prethodnim izborima kada je pokradeno ili uništeno pola miliona glasova, a međunarodna zajednica sve totolerirala procjenjujući da će sve ovo što sada radi visoki predstavnik rješiti kroz sporazume sa trojicom nacionalnih vođa, nikom ništa. Pošto se opet desila krađa istih razmjera kao i na prethodnim izborima, i pošto je politika međunarodne zajednice drugačija, bili bi voljni čak da CIK poptuno ponovi izbori. Jer nema te moći više u Sarajevu koja može natjerati izborne pobjednike, ma ko oni bili, da implentiraju rezultate i takvih nedomkratskih izbora! Ni najveći optimisti se ne nadaju da će prije marta uopće novi parlamntarci sjesti u klupe.

A Bosna već godinama praktično nema nromalnu vladu. Među novinarima i političarima raširena je fantazija da je politički haos u 21. stoljeću kratkotrajna aberacija, ali nije tako. U doglednoj budućnosti očekuje nas niz preklapajućih kriza takvih razmjera da će za njihovo rješavanje biti potrebni ljudi natprosječne imaginacije i sposobnosti, jer naši su problemi zaista epohalni. A mi takvih nemamo i ztao se nemamo čemu ni nadati.

Ono što je dobro u svemu ovome jeset da je vođa bošnjačke stranke koja je vladala već tridesetak godina, Bakir Izetbegović, doživio zasluženi poraz. I umjesto da ta stranka ode na klupu, što bi bilo opće dobro i za naciju i za tu stranku, opet postoje spekulacije da joj se omoguči ostanak u vlasti. Nije problem u nespojivosti dviju ideologija, ako bi koalirale SDA i SDP, već što je to nespojivo sa zdravim razumom. Ta stranka je potrošila sav politiki kapital i kredibilitet koji je imala na osnovu organiziranja otpora za agresiju. Pošto je funkcionirala na dinastičkom principu, živjet će dok bude Izetbegovića. Biološki rečeno posljednji izdanak te familije je aktuelni predsjednik te stranke. Možda čak da se to sve završi na narednom kongresu SDA u proljeće slijedeće godine.

Gledajući sa aspekta vladavine prava i geopolitičkog konteksta, politika Bakira Izetbegovića dovela je državu pred raspad, a njegov narod na ivicu ambisa i nestanka.

VELIKA I MALA DRŽAVA

Možemo se referirati na neke teze ugledne hrvatske kolumnistice i prenijeti ih na našu stvarnost i složiti se s njom kad kaže kako nema političke stabilnosti na truhlim temeljima. A Izetbegovićeva se vlast pokazala jako gnjilom, zahvaćena nekroznim procesima. Potpuno je izjedena koruptivnim aferama. Koje nisu sporadične, nego su rezultat namjerno loše postavljenog sistema. S osloncem na korupciju kao jednu od svojih ključnih sastavnica, vlast se logično počinje raspadati. Lopovluk može povezati bandu, nekakvu razbojničku družinu, zločinačku organizaciju, ali za politiku je poput živog blata.

Stoga čudi da neko uopće hoće sa Izetbegovićevom SDA u vlast. I taj ko hoće je trenutno najuspješniji i najsumnjiviji političar u Bosni i Hercegovini – Željko Komšić. Srušio ja Zlatka Lagumdžiju, formirao svoju stranku i osvojio četvrti mandat u Predsjedništvu BiH čime je oborio rekord i zasjenio „prvog predsjenike“ i „oca nacije“ Aliju Izetbegovića. I to je postigao na infalntilnim začkoljicama i izbornom triku jedne „rupe“ u Daytonskom sporazumu. Fascinantno, zar ne?! Toliko je fascinantno da je normalno da se pojave sumnje i teorije zavjere ko, kako i zašto mu je to omogučio. A posebno je sumnjiva da baš hoće sa Bakirom izetbegovićem! Ako Komšića posmatrali iz ovog kuta, onda su Bošnjaci upali u veliku klopku iz koje se neće moći spasiti. Jer ovo je momentum kad Komšić preuzima lidersku poziciju kod Bošnjaka. Odlaskom Izetbegovića sa nacionalnog trona, definitvno seraspršio bošnjački esdeaovski san o „maloj muslimaniji“, ili „fildžan državi“. Komšić joj je skrojio „građansko odijelo“ s kojim može pristupiti savezu evrospkih država, pokrajina, ili entiteta. Tu je sad „rame uz rame“ s njim i Denis Bećirović, sekulazirani musliman, koji će s početka naredne godine, staviti svoj potpis za otpočinjenje procedure za prijem BiH u EU.

To je bila i politika Franje Tuđmana kad je pristao na uspostavu Federacije kao hrvatsko-bošnjačkog entiteta u kojem Hrvati trebaju evropeizirati, čitaj civilizirati, muslimane. To je maestralno izveo Komšić pod oblandom borbe za građansku državu. Tako da više nije sporno da li će to biti građanska, već da li će to biti mala i velika država!

(TBT, Tim za analitiku)