Majka Hiba Špiodić: Tri decenije čeka da nađe kosti sina, snahe i unučadi

I ove godine sam se, sinko, okahrila kada sam čula da na spisku za ukop nema mojih najmilijih, sina Rifeta (26), snahe Hatidže (24), petogodišnjeg unuka Adisa i dvogodišnje unuke Adise, s tugom i drhtavim glasom nam govori Hiba Špiodić (89) iz planinskog sela Krušev Do kod Srebrenice, dodajući da je izgubila svaku nadu da će za njena života biti pronađene kosti njenih najmilijih.

Upali u zasjedu

Sjeća se da su ona, snaha i unučad 5. jula 1992. godine, s grupom Kruševljana i susjednih Lučana, preko planine Sušice iz sela pokušali pobjeći u Srebrenicu.

– Te 1992. godine s one strane Drine počet će danju i noću bacati granate. Uzesmo nešto hrane, tople garderobe, preko šume cijelo selo krenu u pravcu Srebrenice. Granatiraju sa svih strana, a putem leševi ljudi i stoke. Ni sama ne znam kako smo došli do Srebrenice, 50 kilometara od našeg sela – sjeća se Hiba.

Kaže da su nekoliko dana čekali ostale da stignu preko šume u Srebrenicu. Sposobni muškarci vraćali su se da ih traže, ali mnogi od njih nisu preživjeli. U šumi su ubijeni granatama.

– Prođe mjesec kad se pronese vijest da su na tom putu, u planini Sušica kod Podravanja poginuli mnogi. Niko mi ne govori za moje najmilije – kazuje Hiba.

Sin Šefik preživio

Danima se uplakana Habiba raspitivala za sinove, snahu i unučad. Sinovi Rifet i Šefik kasnije su se pojavili, a snahe i unučadi nema. Poslije je saznala da su ih ubili na toj planini. Ni skoro tri decenije nisu pronađene kosti snahe i unuka.

Nažalost, kad je pala Srebrenica, u julu 1995. godine, preko šuma nisu prešli njeni sinovi Rifet i Refik. Refik je pronađen i ukopan u Memorijalnom centru Potočari, dok se za Rifetovim posmrtnim ostacima još traga. Šefik je preživio logor u Rogatici i danas kao invalid živi s majkom u Kruševom Dolu.

Daleko su Potočari

Zbog godina, narušenog zdravlja i udaljenosti Memorijalnog centra, Hiba posljednjih desetak godina ne ide u Potočare. Ostaje joj, kaže, da još ovo malo života provede u svom selu, s bolom i tugom, moleći Boga da će, dok je živa, biti pronađene kosti sina, snahe i unučadi. Kako kaže, jedino kada spava, ne misli na njih.

Avaz