Lavić: Politike ne mogu određivati ko je dobar Srbin, Hrvat i Bošnjak

Gostujući a sesiji Kruga 99 profesor Senadin Lavić, član predsjedništva DF -a ocijenio je političke programe Nekompaktibilnim zapadnoevropskim demokratijama u kojima su građani subjekti političkog sistema i nosioci suverenosti. Njegov stav je da se u Bosni još uvijek pokušava nametnuti rasprava o tzv. “konstitutivnim narodima”, “legitimnim predstavnicima naroda”, etničko-religijskom političkom organiziranju stranaka, o nužnosti “etničkog ključa” na svakom koraku društvenog sistema. Time se postavlja skup tema koje ne dopuštaju iskorak iz autoritarno-feudalnog, predmodernog svijeta života u kojem su ljudi podanici vladara ili ratničkog vođe. Građani su postali zatočenici nazadne konflikte etnopolitike.

– U proteklim godinama etnopolitika je pokazala suštinsku neosjetljivost za čovjeka koji živi u svakodnevlju. Demokratske građanske politike, na drugoj strani, moraju pokazati da misle na građanina i osjećaju njegove probleme u BiH, to jeste moraju misliti na obične ljude u svakodnevnom životu koji ni krivi ni dužni ispaštaju zbog nacionalističke bolesti pojedinaca i projektiranih masovnih psihoza. Misliti na građane, u ovom smislu, znači – boriti se za njihovu ravnopravnost na svakom pedlju državne teritorije Bosne i Hercegovine i iskazati brigu i odgovornost za državu koja osigurava prosperitet, istakao je Lavić.

Ljudi poput Lavića, ali i DF govore o građanskom društvu kao političkom modelu kojim se nadilazi feudalno-autoritarno društvo i suštinski određuje moderno doba u Evropi. Njihov stav je da država mora biti određena demokratskim i liberalnim političkim principima, da bi se građanski život ostvario u liberalnom obliku i individualnim pravima i slobodama koje ne mogu biti ucijenjene ili odbačene kolektivističkim presijama i hegemonijskim projektima iz 19. stoljeća koji slijepo slijede kolektivističke ideologiju. Građansko društvo oblikuje se kao zajednica slobodnih i ravnopravnih pojedinaca koji su kao državljani i građani sasvim jednaki sa svim drugim članovima društva u svojim pravima i društvenim obavezama. Slobodni građanin je subjekt društva i nosilac suverenosti moderne države!

– Posljednjih godina jasno se prepoznaju politička organizacije, udruženja, nevladine grupacije  i ličnosti koje zastupaju građanski poredak u Bosni. Tu prije svega mislim na Krug 99, pojedine profesore sa Univerziteta u Sarajevu i Tuzli, političko djelovanje Željka Komšića i njegove Demokratske fronte koji su javno izgradili govor o građanskom društvu kao prepoznatljiv politički program, djelovanje SDP i drugih političkih organizacija. Sve to nažalost nije dovoljno za veliki okret koji treba ovoj državi. Ovaj blok bosansko-hercegovačkih stranka koji se bori za objektiviranje građanskog poretka može se nazvati bosanski suvernisti koji su se suprotstavili etnopolitici, nacionalističkim mračnjacima, šovinistima, rasistima i fašističkoj ideologiji. Bosanski suverenisti zalažu se za građansko društvo i demokratsku državu slobodnih i ravnopravnih građana/državljana Bosne i Hercegovine, a protiv etničkih geta i konfliktnih retrogradnih ideologija velikodržavlja. Oni su stoga čuvari Bosne kao političke zajednice slobodnih građana, smatra Lavić.

Bosanstvo smatra političkim identitetom građana/državljana koji svoju političku svijest vezuju za Bosnu i prema njoj se politički određuju. Bosanstvo naglašava da je država Bosna i Hercegovina nezavisna i suverena država, 177. članica OUN i time je od svjetske međudržavne ili internacionalne zajednice percipirana i prihvaćena kao bosanskohercegovačka država-nacija. Lavić ističe da bosanskohercegovačka nacija je pravno-politička forma i izraz svijesti svojih državljana, Bosanaca koji je poštuju, prihvataju i služe joj kao svojoj domovini, državnom sklopu, povijesnoj činjenici i subjektu internacionalnog prava. Time se u bosanstvu objedinjuje državljansko, građansko, pravno, političko određenje “naroda Bosne”. Dakle, bosanstvo nije etnička, religijska, biološka, krvna, plemenska oznaka ili određenje, nego je svjesni građanski izraz političkog identiteta koji proizlazi iz vezanosti za zemlju, tradiciju i državu koja se stoljećima zove Bosna (od 949. godine) u ovome dijelu Evrope.

– Građansko društvo podrazumijeva vladavinu prava, zaštitu individualnih i kolektivnih ljudskih prava, ekonomsku održivost, sposobnost donošenja kvalitetnih zakona i poštivanje istih, poštivanje Drugih i Drugačijih. Etnopolitika sa svojim dogmama ne osigurava građansku ravnopravnost i slobodu građana, a posebno je aktivna u potiskivanju bosanske građanske politike. Govoreći o građanskom društvu ravnopravnih i slobodnih pojedinaca i grupa stupamo na put izlaska iz epohe zaborava i potisnutosti Bosne, poricanja Bosne, bosanstva, bosanskog nacionalnog identiteta, kao logičkog slijeda pravno-političkog razvoja države i društva. Građansko društvo je osnov države u kojoj su građani najviša vrijednost, odnosno slobodni građanin je polazište savremene države.

Moderna evropska demokratska država prema njegovom stavu ne poznaje koncept “konstitutivnosti” koji se pokušava nametnuti u BiH. Projekt “konstitutivnosti” koji danas etnopolitika preferira predstavlja glavni instrument preko kojeg Srbija i Hrvatska ostvaruju direktno miješanje u unutrašnje stvari države Bosne i Hercegovine. Etnopolitika je otela državu od građana i koristi je za moć nekoliko etničko-religijskih oligarhija koje provode antidržavnu etnoteritorijalizaciju. Etnopolitika je, također, kidnapirala identitet naroda – propisuje ga, definira ga i procjenjuje ga, odnosno njime vlada kao sa svojim vlasništvom. Ona određuje ko je “pravi Bošnjak, pravi Hrvat i pravi Srbin”.

Profesopr se osvrnuo i na činjenicu da se u vokabularu medija i političkih partija udomaćilasporna sintagma “probosanske stranke”.

– Šta u Bosni znači “probosanski”? Pa, valjda je to nepotrebno dokazivati ili promišljati! Da se takva sintagma koristi u Srbiji ili Hrvatskoj bilo bi jasno da se radi o strankama koje se bore za interese Bosne. Ali, u Bosni ova sintagma podsjeća da se u našoj društvenoj zbilji odvija pokušaj da se učini normalnim, prirodnim ili samorazumljivim da postoje i partije koje nisu za Bosnu, koje negiraju sve bosansko i koje su ustvari “protiv-bosanske”, a niko ih ne osporava i ne zabranjuje! Neko pokušava učiniti prihvatljivim da u Bosni mogu i trebaju da postoje političke organizacije koje će raditi unutarnju destrukciju Bosne, a da niko ne postavlja pitanje o tom opasnom antibosanskom djelovanju, kaže Lavić

Nastavlja da se ovdje skrije činjenica da određene stranke otvoreno djeluju protiv države BiH, a zato ne snose nikakve sankcije. “Protiv-bosanske stranke” su instrumenti Srbije ili Hrvatske u izvršenju zločinačkog poduhvata uništenja suvereniteta države BiH. One insistiraju na etničko-religijskom političkom predstavljanju naroda, a ne svojih političkih istomišljenika. Time stiču neograničenu moć manipulacije i podrivanja države i njenog sistema.

– Pitanje fabriciranja konflikta i radikalizama. Zašto se pokušava napraviti konflikt u Bosni između narodnih grupa? Zato da bi se zadržale dostignute pozicije moći etnopolitike i tzv. “legitimnih predstavnika” nad društvenim procesima. Insistiranje na etničkom konfliktu i konfrontaciji samo služi u “ratu” za resurse i privilegije, za očuvanje nakupljenog bogatstva u “ime osiromašenog i poniženog naroda” za nekoliko političkih tajkuna i oligarhija, smatra Lavić.

Prema njegovom mišljenju neumski razgovori o Izbornom zakonu, sve je jasnije, nisu se vodili s ciljem iznalaska rješenja, zato toliko “tvrdih stavova” u razgovorima, nego s namjerom da se politička situacija zategne do konfliktnosti, prijetnji, etničke konfrontacije u kojoj će “legitimni predstavnici opljačkanih i raseljenih naroda” tražiti mir i pomirenje između tobože “zavađenih naroda”. A glavni cilj antibosanske etnopolitike je obustaviti funkcioniranje države, razgraditi je po etničkim linijama i definitivno uništiti. Tako će se sačuvati opljačkano bogatstvo vođa naroda!