Lagumdžija: I Bošnjake neko želi ostaviti bez države kao Palestince

Na današni dan, godinu dana nakon uspostavljanja Ujedinjenih Nacija, prije 75 godina, Generalna Skupstina UN je usvojila Rezoluciju 181 (II), poznatiju kao Palestinska Rezolucija, kojom je definisano neotuđivo pravo Palestinskog naroda na samoodređenje bez stranog uplitanja, pravo na nacionalnu nezavisnost i suverenitet, kao i pravo da im se vrati oteta imovina i domovi iz kojih su protjerani, rekao je Zlatko Lagumdžija na početku obraćanja u zgradi UN-a u Sarajevu na Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom.

U nastavku je Lagumdžija rekao:

“Dokument je počeo sa konstatacijom de postojeća situacija u Palestini prijeti da “ugrozi svjetski mir, prosperitet i prijateljske odnose među državama ” da bi potom precizno utvrdio mapu puta za uspostavljanje dvije suverene države, “Jevrejsku” i “Arapsku”, sa preciziranom teritorijom, gradom Jerusalemom kao “corpus separatum”. Uz zajamčenu zaštitu svetih mjesta i vjerskih prava, zabranu diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rasnoj, vjerskoj, jezičkoj ili gender, na čitavoj teritoriji tadašnje Palestine, pri čemu ce sve osobe unutar jurisdikcije država imati sta prava i zaštitu zajemčena svim zakonima, Rezolucija precizno navodi dugačku listu prava koja ce uživati svi stanovnici.

Nikada se nisam mogao oteti utisku da je Palestinska Rezolucija iz 1947. po svojoj sadržini koja se odnosi na zaštitu građana po različitim oblicima njihovih identiteta i prava, kao i jednakopravnost pred svim zakonima bila praktična priprema za možda najvažniji dokument UN usvojen godinu dana kasnije, 1948, Univerzalnu Deklaraciju o Ljudskim Pravima.

Trebalo je proći 30 godina od usvajanja Palestinske Rezolucije, njenog neuspješnog pretvaranja u stvarnost, negiranja međunarodnog prava, produbljavanja nepravde, tragedije i zločina prema Palestinskom narodu, da bi 29. novembra 1977. GA UN Rezolucijom 32/40 B proglasila taj dan iskazivanja godišnjeg poštovanja kao Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom.

Zašto se na sve ovo danas vrijedi podsjetiti?

Na ovom mjestu, o vaznosti pravednog rješavanja Palestinskog pitanja, kao mjere moralnog kapaciteta čovječansta i međunarodne zajednice, kao mjere političkog kapaciteta multilateralizma na kojem počiva međunarodno pravo, poredak i pravda, govorio sam prije 8 godina kao tadašnji ministar vanjskih poslova.

Kako sada stvari stoje, nedavni izbori u Izraelu će rezultirati ne samo povratkom Netanjahua već i formiranjem najekstremnije vladajuće koalicije u Izraelskoj istoriji. Likud, vođen blokom jevrejskih supremacista, mesijanskih nacionalista i ultra ortodoksnih teokrata teško da će rezultirati vladom spremnom da traži sammodrživo mirovno rješenje po modelu dvije (demokratske) države – Izraela i Palestine.

Za razliku od 1977. kada su UN uspostavile Međunarodni dan solidarnosti sa palestinskim narodom pod okriljem UN-a , kada su SAD i SSSR zajedno vodili Mirovnu konferenciju o Bliskom Istoku, sada palestinsko pitanje nije u fokusu svjetske javnosti, dok u isto vrijeme UN nemoćno posmatra brutalno narušavanje međunarodnog prava u Urajini, a odnosi Kine, Rusije i SAD se nalaze na najnižoj tački od vremena rata na Korejskom poluotoku i Kubanske krize.

Svijet je danas postao mnogo komplikovaniji, nepravedniji, ekonomski, vojno i tehnološki moćniji, ali uz to i jos više sukobljen, podijeljen oko vrijednosti i moći. Svijet koji je na raskrizju dva puta – prvi, ujedinjen oko Univerzalne Deklaracije o Ljudskim Pravima, gdje je prvi test njenog postivanja pravedno rješavanje palestinskog pitanja na principima dvije države koje žive u miru i saradnji, svijet ujedinjen oko ispunjenja Samoodrživih razvojnih ciljeva, uz poštivanje međunarodnog prava, preuzetih prava i obaveza, reformu i jačanje multilatralizma na izazovima koji su sve veći; drugi, svijet razjedinjenih i sukobljenih, u okruženju koje nas, kao države čini sve ranjivijim i u konačnici osuđenim na zajednički neuspjeh.

Palestinska Rezolucija iz 1947. nas, prije svega, uči da se civilizovani svijet ne može ispravljati zbog ogromne istorijske nepravde napravljene prema jednom narodu koja je obilježena holokaustom, tako što će kreirati nepravdu prema drugom narodu. Ona nas takođe uči da moramo biti uporni, oprezni i mudri, a ne samo jaki, beskompromisni i požrtvovani na putevima međunarodne zajednice, čak i kada izgledaju popločani najboljim namjerama. Na tom putu nije dovoljno samo jačati prijateljstva i podršku, već i razumjevati naše protivnike i tražiti zajedničke interese i vrijednosti na kojima možemo koegzistirati i u konačnici sarađivati.

Znam da dijalog, učenje i razumijevanje određuju težak i dugotrajan put ka boljem svijetu. ali isto tako se treba podsjetiti da sukob, arogancija, sila i sebičnost su garant sigurnog puta u mrak i beznađe.

Zato danas negiranje OHR-a u Savjetu bezbjednosti UN-a koji svoj legalitet i legitimitet, s pravom, crpi iz euroatlantske podrške Vijeću za implementaciju mirovnog sporazuma; promoviranje antizapadnog raspoloženja u Bosni i Hercegovini koja je mjesto spajanja, a ne razdvajanja Istoka i Zapada; tiho kao i bučno igranje na kartu podjele bosanskohercegovačke države i družtva – u konačnici može biti samo u službi onih koji žele na svojevrsnoj palestinizaciji Bošnjaka pokazivati da bosanski muslimani nemaju državotvorni i evropski kapacitet civilnog duštva ljudskih prava pa ih zato treba držati raseljene po svijetu kao Palestice bez države.

Na putu ka boljem svijetu nam je potreban svjetionik zvani Palestina, narod i država, izgrađena na dijalogu, toleranciji, učenju i razumijevanju.

Mi ne smijemo izgubiti nadu i “umoriti” se od podrške Palestini kroz model dvije države i jedan održivi mir.

Na tom putu, podrška palestinskom narodu nije potrebna samo njima, već i nama u Bosni Hercegovini, kao i u čitavom region i Evropi, radi nas samih, radi vrijednosti i moralnih principa bez kojih je svaka država i društvo osuđeno na slabljenje i poraz.

Na teroru i represiji, otvoreno i nerješeno palestinsko pitanje na Bliskom Istoku, iz kojeg ni svijet ni mi eventualno nismo izvukli prave pouke, može dovesti do otvaranja ili stvaranje novih “malih balkanskih, evropskih, palestina”.

Svi odlično vidimo da svijet, na žalost, decenijama postaje sve nestabilniji i sukobljeniji dok pokužava riješiti ili bar lokalizovati jedan bliskoistočni, palestinski, problem.

Zato, na kraju, iskazujući podrsku Međunarodnom danu solidarnosti sa palestinskim narodom, treba pozvati na mudrost, upornost i beskompromisnost lokalnih i međunarodnih lidera kad je u pitanju izgradnja država i društva zajedničkih vrijednosti zasnovanih na punom pošivanju univerzalne Deklaracije UN-a o ljudskim pravima i Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Evropi”, kazao je Lagumdžija.

N1