Lagumdžija: Formirali su „ho-ruk hrkljuš grupu“ da riješe probleme

Građani se nose odlično s epidemijom koronavirusa. Ljekari, policajci, pekari, trgovci na tezgi i kasi, apotekari, novinari i ljudi u servisnim službama rade za sve nas koji imamo privilegiju da radimo na kompjuterima od kuće. Naši ljudi se ponašaju odgovornije nego u većini država u Evropi i svijetu.

Kazao je ovo u intervjuu za „Dnevni avaz“ bivši ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, predsjednik Fondacije “Društva zajedničkih vrijednosti”.

Lažne nade

A vlast? 

– Vlast se ponaša različito od sredine do sredine. Da nije tragično, mogli bismo se ismijavati sa „ministrima i ekspertima“ koji kreiraju, interpretiraju i munjevito mijenjaju različite „algoritme i enigme“ po kojima bi se obični čovjek trebao ponašati da bi izvukao živu glavu iz labirinta zdravstvenog sistema. Možete da vidite npr. da svaki dan u 6 sati predsjednik Tramp ima u Bijeloj kući javnu pres-konferenciju kriznog štaba, koji on lično vodi, uz neugodna novinarska pitanja i debatu.

Kod nas svakodnevno vidite birokrate na presicama dok se lažni trampići kriju iza kulisa dogovarajući se o trošenju budžetskih sredstava i o kliznim shemama policijskih časova kao da im je to neka zabavna i neodgovorna igrica. Što idete ka višim nivoima vlasti, vidite da je stepen katastrofalnosti sve veći.

Predsjedništvo BiH je formiralo ad hoc političku radnu grupu koju čine čelni ljudi države, kako bi radili na ključnim problemima koji su „zakočeni“…

– Predsjedništvo je konačno donijelo odluku da naloži Vijeću ministara da sa entitetskim vladama poslije dva mjeseca koordinira mjere borbe protiv pandemije. Onda su, valjda u želji da nas obraduju lažnim nadama povratka u institucije, formirali ad hoc političku radnu grupu koja bi trebala da nas vodi u Evropsku uniju ispunjavanjem poznatih i „zamrznutih“ 14 obaveza koje nam je davno dala Evropska komisija.

Tu grupu, da bi valjda zvučali pametnije i važnije, nazvali su ad hoc grupom, umjesto „ho-ruk hrkljuš grupom”. Dakle, dobili smo novu HH parainstituciju za stare i nagomilane probleme. Nije im dosta što nas tretiraju kao nepismene Indijance, nego nam još to podvaljuju kao državotvorni čin, iako se samo radi o novoj formi koja će služiti za legitimiranje dogovora trojice poglavica, pri čemu Izetbegović ima pet, Dodik četiri, a Čović tri glasa.

Molim Boga da griješim, ali ne vjerujem da će nas ova dvanestočlana “ho-ruk hrkljuš grupa” povesti ka izlasku iz ekonomskog cunamija koji nam se sprema. Ali, dobro je da su nam sada konačno priznali i poručili ko su ljudi koji nas individualno i institucionalno vode i ko je odgovoran kako za uspjehe tako i za nesreće koje su pred nama.

Nadam se da ćemo ih konačno vidjeti zajedno u tom dvanestočlanom sastavu. Ako ništa drugo, a ono da uskoro vidimo „Posljednju večeru“ za pokojeg čovjeka, izdajnika, jataka i sedam patuljaka zajedno. Čitavu ovu gimnastiku su napravili da bi trojica samozvanih nacionalnih poglavica imali institucionalno pokriće za svoje HH djelovanje. Ovim se i zvanično dalo do znanja da su entitetske institucije, vlade i skupštine, samo pokriće za odluke nekolicine stranačkih lidera.

Sve busanje u prsa entitetskim i državnim institucijama se sada pokazalo samo zabavom za naivne i isprepadane. U ovoj nesreći to i nije tako loše. Sada bar znamo ko se sve lažno predstavljao kao jedini zaštitnik nacionalnih ili malograđanskih interesa i koga nam se valja rješavati. Čim prije, tim bolje.

Skandalozno. Sramotno

Kako komentirate posljednje afere u vezi s nabavkom respiratora i testova? Posao od 10 miliona KM za nabavku respiratora dodijeljen je firmi koja se bavi uzgojem malina. Je li moguće da niko u Vladi ne zna kako je posao obavljen? Ko je morao znati i kako je moguće da se ovo dešava? 

– Skandalozno. Sramotno. Sunovrat moralnih, državnih i Božijih zakona. Ne znam ništa više od onoga što sam danas vidio u medijima. Ali odlično znam ljude, njihove moralne i intelektualne kapacitete i način razmišljanja i rada. Prirodno je da svako odgovara za svoj dio posla. Ali u delikatnim kriznim i političkim situacijama u kojima su ugroženi ljudski životi čitav lanac odlučivanja podrazumijeva intenzivne konsultacije i višestruko propitivanje zakonitosti, moralnih vrijednosti i svih relevantnih okolnosti prije nego to bilo ko potpiše.

Zato vam mogu sa sigurnošću reći da je ovo krizna situacija u kojoj se do vrha države i vladajućih stranaka znalo ili moralo znati zašto, ko, kako i pod kojim uslovima je došao do ovakve odluke.

Ovdje se više ne radi o milionima koji su opljačkani, već o modelu ponašanja zasnovanom na besprizornoj bahatosti i nemoralu. Namjerno ne koristim izraz „mafijaško ponašanje“, jer ovo pada ispod tog nivoa. Ovaj „poslovni“ poduhvat sa punim političkim pokroviteljstvom pokazuje da je vlast udarila moralno dno blata u kojem se ne samo lijepo nego i sigurno osjeća.

Ne smijemo ih zato amnestirati sa uvjerenjem da će ih stići Božija kazna. Oni se toga svakako ne boje. Zato se nadam da će i one koji su za ovo direktno po zakonu odgovorni, kao i oni koji su im dali političko pokriće, biti kažnjeni. Prvi pred sudom, a drugi odgovarati pred narodom na izborima.

BiH još nije donijela nikakve mjere za ublažavanje ekonomske krize uzrokovane epidemijom koronavirusa, baš kao ni Federacija. Kako to komentirate?

– Ko da ih napravi? Ko je spreman da preuzme odgovornost ? Ko ima kapacitet ili sposobnost da okupi najbolje što imamo? “Ho-ruk hrkljuš grupa”, Predsjedništvo, Vijeće ministara, Parlament ili možda čelništvo Parlamenta… Za to su potrebni prvorazredni ljudi, lideri, koji se okružuju prvorazrednim ljudima. Naročito u kriznim situacijama. Kada imate drugorazredne lidere onda se oni u strahu da ostanu gdje jesu okružuju trećerazrednim ljudima. To danas imamo na našoj političkoj sceni i zato nemamo potrebnog liderstva, vizije, strategije i akcije.

Nažalost, sada je na površinu isplivao sav jad i bijeda ljudi koji i ovu nesreću koriste za rušenje institucija i besprizornu pljačku. Na naplatu su nam stigli decenijski populizam, primitivizam, politikantstvo, pohlepa i podobnost. Lažne nacionalne vođe ili malograđanski lideri su od svojih stranaka napravili kartele koji pobjedu na izborima doživljavaju kao priliku da svojim poslušnicima poklope sve što mogu i da se na tom putu beskrupulozno obračunaju sa svakim profesionalizmom i patriotizmom koji ne mogu da pokore.

Lažirano glasanje

Kako ocjenjujete sadržaj korona-zakona te najavljene izmjene Zakona o radu?

– Ušli smo u devetu sedmicu krize nakon registrovane prve zaražene osobe, a tek smo jučer (utorak) dobili rebalans Budžeta Federacije dok državni budžet nije ni na vidiku. Korona zakon čeka narednu sedmicu sa objašnjenjem da se treba provjetriti Dom Naroda nakon što ih je valjda smorio i ošamutio Budžet. Istina na Predstavničkom Domu je davno usvojen mada se ne zna da li je lažirano glasanje kao što se ne zna ni kako je nestao snimak sjednice koji bi nas razuvjerio da je glasanje bilo prevara. Zakon o radu se kao duh širi po javnoj sceni jer još niko ni od parlamentaraca nije oficijelno vidio ni nacrt tog zakona.

Premijer Novalić izlazi u javnost s brojkama od skoro milijardu maraka koje će biti „upumpane“ kroz dva fonda u ekonomiju FBiH. Je li dovoljno i kako ublažiti posljedice krize?

– Nije premijer telal pa da najavljuje, već mu je posao da izvršava osmišljenu politiku. Umjesto toga, javnost se sluđuje ispaljivanjem besmislenih milionskih cifri od kojih ni jedna marka još nije došla do ugroženih ljudi. Pa i od najavljene milijarde, pola tog iznosa treba da daju banke u formi kredita. Iskustva sa dodjelom pomoći opštinama koja je neslavno propala i sa respiratorima koji su i najveće nevjernike uvjerili s kim imamo posla, me navode na zaključak da sa ovakvim mehanizmima odlučivanja možemo sa većim parama samo završiti u većem kriminalu.

Zato vjerujem da je jedini način da država narodu, ljudima direktno na ime i prezime, uplati odgovarajući iznos na račun bez ikakvih posrednika. Model je vrlo jednostavan i viđen u uspješno upravljanim ekonomskim krizama. Prvi princip je povećanje potrošnje hitnim upumpavanjem novca u privredne tokove direktnim doznakama ljudima koji će bolje znati šta im treba nego bilo ko u njihovo ime. Drugi princip je brzo i snažno ubrizgavanje novca u javnu potrošnju i to prije svega kroz ekonomske multiplikatore kao što je izgradnja cesti.

Ako Vlada tvrdi da ima milijardu za korona-zakon, onda bi prvi korak morala biti uplata po 500 maraka svim punoljetnim osobama s primanjima ispod prosjeka, umjesto što sebi prebacuje novce iz jednog u drugi džep. Iz budžeta u fondove. Umjesto što su rebalansom budžeta smanjili 150 miliona za cestogradnju, morali su povećati tu stavku bar za duplo i odmah se obratiti međunarodnim finansijskim institucijama jer je to najjeftiniji novac i garant da neće otići u plaćanje administracije.

U ovakva zaduženja spadaju i projekti prelaska na obnovljive izvore energije za koji se otvaraju novi fondovi kroz novouspostavljeni „Evropski zeleni sporazum“. Također, sada je trenutak da se dobije podrška međunarodnih finansijskih institucija za reformu penzionog i zdravstvenog sistema kroz prelazak na budžetsko, umjesto fondovsko finansiranje iz doprinosa. To bi bio najdirektniji put ka rasterećenju privrede i održivi, a pravedniji socijalni, zdravstveni i penzioni sistem.

Pojednostavljeno rečeno, umjesto da ova velika kriza bude prilika za velike reforme, ovim zakonom se samo pokušava spasiti budžet i vlast, a ne privreda i ljudi.

Kao što se svaka bolest ne rješava pogrešnom terapijom konzilija nadriljekara s jednom operacijom i tabletom, tako se ni ova ekonomska bolest koja je tek pred nama, ne može riješiti dvanestočlanom ad hoc ili “ho-ruk hrkljuš” grupom i njihovim izvođačima radova koji vam nude jedan, i to pogrešan lijek za sve bolesti.

Nakupci na pijaci

Nema dogovora ni o podjeli sredstava od MMF-a…

– Dogovor je napravljen kako koristiti ta sredstva kao da su ga radili nakupci na pijaci, a ne državnici na bazi osmišljenih programa uvažavajući činjenicu da je ovo prvo ekonomska pa potom i politička kriza. I onda još nisu u stanju da to legaliziraju kroz zakonodavnu proceduru jer je čitav dogovor rađen na tome ko će koga prevariti. U takvoj situaciji se traže načini kako oslabiti državu i kantone napraviti međunarodnim subjektom, kako uzeti veći dio sredstava od davno utvrđenog omjera 2 prema 1 između entiteta te na mala vrata postići druge ciljeve na putu destrukcije države.

Nažalost, dok mi o ovome pričamo, pred Federalnim parlamentom se tiho na stolu našla verifikacija korona-kredita od 35 miliona eura po kojem će manji entitet dobiti 40 posto sredstava umjesto 33 posto i samo na tome dobiti pet miliona maraka više nego što mu pripada.

Hitno je neophodno organizovano i sa projektima krenuti prema međunarodnim finansijskim institucijama sa zahtjevima za reprogamiranje postojećih dugova, jer samo ove godine vraćamo oko milijardu maraka, a potom ići ka njima sa finansiranjem novih infrastrukturnih projekata i podrške malom i srednjem biznisu.

Sada se otvaraju nove finansijske linije u međunarodnim krugovima dok samo EU najavljuje pomoć za zapadni Balkan u iznosu od oko 6,5 milijardi maraka. To je moguće iskoristiti samo sa osmišljenim projektima, liderstvom svjetskih razmjera i vizijom velikih reformi.

Ako su npr. SAD , Mađarska ili Hrvatska, samo u prvom talasu napravili Korona zakone i programe teške polovini njihovih godišnjih budžeta onda smo mi na nivou države i entiteta već trebali imati u realizaciji koordinirane projekte spašavanja ljudi i ekonomije u iznosu od 5 milijardi.

Umjesto toga, imamo zakone i budžete u pokušajima, programe u najavi koji sadrže samo mali dio potrebnih sredstava i neophodnih aktivnosti. I, nažalost, jedino imamo realizovane projekte kao što je nabavka nepoznatog broja nepoznatih respiratora za poznatih deset i pol miliona maraka i poznatog običnog čovjeka koji će to sve da plati iz pošteno plaćenog poreza.

Šta nas čeka u narednom periodu, kakve bi mogle biti ekonomske posljedice ove krize? Šta bi trebalo poduzeti, a šta očekujete da će aktuelne vlasti uraditi?

– Od njih ništa više ne očekujem već da korona prođe pa da ih narod primjereno nagradi ili kazni. Po zaslugama. Tuga me hvata kada vidim, osim časnih izuzetaka na aktuelnoj političkoj sceni, da od ovakve vlasti nije ništa bolja ni opozicija.

Ako se poslije svega što nam se dešava, kada sve ovo prođe, narod demokratskim putem ne pobuni, onda bi ova vlast ili građani Bosne i Hercegovine trebali podijeliti Nobelovu nagradu za mir. Vlast što je, i pored svega, u stanju držati narod u miru, a narod zato što mirno trpi ovakvu vlast.

Avaz.ba