Kušljugić: Posljednja termoelektrana u BiH ugasit će se 2040. godine

Bosna i Hercegovina je u novembru 2020. godine potpisala Deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan i Deklaraciju o zajedničkom regionalnom tržištu Zapadnog Balkana.

Deklaracija, između ostalog, podrazumijeva podsticanje takse na emisiju ugljen-dioksida, razvoj tržišnih modela za podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije, postepeno ukidanje subvencija za ugalj, ali i gašenje svih rudnika uglja i termoelektrana do 2050. godine.

Prema procjeni Međunarodne agencije za energiju, (IEA) proizvodnja uglja će rasti u svijetu sve do 2040. godine, ali da će zahvaljujući politici Evropske unije proizvodnja uglja u Evropi opadati.

– Proizvodnja struje iz obnovljivih izvora energije će do 2025. godine nadmašiti ugalj, ali je Bosna i Hercegovina još daleko od takvog scenarija, te se predviđa da će još bar 20 godina koristiti ugalj za potrebe domaćih termoelektrana. Obnovljivi izvori energije činit će gotovo 40 posto svjetske proizvodnje struje 2027. godine, što se podudara s padom udjela uglja, prirodnog gasa i nuklearne proizvodnje – navodi se u izvještaju IEA.

Predviđa se velika promjena unutar svjetske proizvodnje struje u, kako su naveli, vremenu značajne nestabilnosti i geopolitičkih napetosti. Priči o učešću obnovljivih izvora energije posebno u prilog ide i aktuelna energetska kriza izazvana agresijom Rusije na Ukrajini, što prema procjenama IEA, nedvosmisleno vodi ka cilju zvanom Zelena agenda.

Profesor Mirza Kušljugić, energetski stručnjak i jedan od osnivača Centra za održivu energetsku tranziciju – RESET, smatra da se BiH ne može brzo uklopiti u Zelenu agendu, ali će to morati učiniti što prije. Ugalj nema budućnost i moramo, kao društvo, razmišljati o drugim izvorima energije.

– Ako ćemo ugalj koristiti najmanje još 20 godina, da li to znači da ćemo polako zaustavljati termoelektrane, pa zadnju zatvoriti za 20 godina ili znači da će sve termoelektrane još 20 godina raditi punim kapacitetom, pa ćemo ih onda zaustaviti. Neke termoelektrane u BiH stare su 40 godina ima i starijih i nešto malo mlađih i održavanje takvog sistema u jednom dužem vrmenskom periodu košta. Da ne govorimo o održavanju i ekonomičnosti rudnika koje trebaju da snabdjevaju ugljem naše termoelektrane, a već i danas elektrane ne mogu da snabdiju dovoljnim količinama uglja – ističe Kušljugić.

To nije jedini problem, dodaje Kušljugić, moramo imati na umu da će se u Evropi početi uvoditi taksa za CO2.

– Ako budemo izvozili struju koja je proizvedena u termoelektranama, Evropska unija će nam 2026. godine uvesti takse, tako da nam se neće isplatiti izvoziti struju proizvedenu na ugalj. Smatram da će se posljednja termoelektrana u BiH zatvoriti 2040. godine, ali će se proizvodnja morati drastično smanjivati. Ovo što je prisutno u javnosti da se Njemačka vraća uglju za proizvodnju struje, zbog nestašice gasa, je privremeno i ne treba zbog toga u BiH tražiti opravdanje da bismo trebali graditi nove termoelektrane. U Njemačkoj su donijeli odluku da će zadnju elektranu na lignit zatvoriti ne 2038, nego 2030. godine. Najvjerovatnije da će 2030. godine u većini zemalja biti zaustavljena proizvodnja struje iz uglja. Ovo su najnovije procjene uz to da će posljednje elektrane u regionu biti zatvorene do 2040. godine – tvrdi Kušljugić.

Prema mišljenju našeg sagovornika, dvije stvari treba uraditi hitno.

– Odmah treba početi raditi na programima tranzicije, odnosno ekonomskog restruktuiranja rudarskog regiona jer za takve programe treba 15 do 20 godina. Nije jednostavno gradove kao što su Ugljevik, Banovići, Gacko transformisati iz monoindustrijskih gradova da se opredijele za nešto drugo. Pod broj dva treba organizovano pristupiti razvoju obnovljivih izvora energije koji trebaju proizvesti energiju koja će nedostajati gašenjem termoelektrana. To treba organizovati da proizvodnja ostaje u BiH, a ne ovo što se događa u protekloj polovini godine da izvozimo obnovljivu energiju, a u BiH koristimo energiju koja je proizvedena iz uglja. To nije dobro jer će pod udar doći sva naša industrija koja će se za pet-šest godina morati proizvoditi struju od obnovljivih izvora energije. Ako budemo koristili struju iz teremoelektrana, plaćat ćemo visoke penale – upozorava Kušljugić.

Kušljugić ukazuje na velike propuste vlasti u BiH da strani ulagači koriste naše izvore obnovljive energije i struju će samo izvoziti, umjesto da sami gradimo pogone za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora energije.

– Počela se graditi vjetroelektrana u Livnu snage 84 megavata, a to nije mala proizvodnja. To prave Kinezi i neće imati nikakvih drugih obaveza osim da plaćaju koncesionu naknadu Općini Livno za zemlju na kojoj su izgradili vjetropark. Sasvim je normalno da će izvoziti struju u inostranstvo gdje je najskuplja, a najskuplja je uvijek u Evropi. Razmišlja li iko o tome – pita Kušljugić.

U BiH se oko 70 posto struje dobije iz uglja. I vrlo je teško u narednih dvadesetak godina promijeniti ovaj način proizvodnje. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, BiH je po proizvodnji struje zahvaljujući termoelektranama na ugalj na sedmom mjestu na svijetu. Ispred BiH su Bocvana, koja kompletnu struju proizvodi zahvaljujući uglju, zatim Kosovo, Južna Afrika, Mongolija, Indija i Srbija.

Faktor.ba