Kurti: Ako je nešto malo bolje od RS, nije nužno i dobro

Premijer Kosova Albin Kurti rekao je da je dobio upozorenja o mogućnosti smanjenja podrške Zapada ukoliko Kosovo ne bude konstruktivno u odnosu na pregovore sa Srbijom. On je, međutim, izrazio uvjerenje da se Kosovo pokazuje kao konstruktivna strana u ovom procesu.

Kurti je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa rekao da nije pozvan na sastanak koji će 31. januara organizovati američka ambasada u Prištini, a na kome će se razgovarati o stvaranju Zajednice opština sa srpskom većinom na Kosovu.

“Uzmi ili ostavi”

Kazao je da je ovaj sastanak rezultat insistiranja izaslanika Sjedinjenih Američkih Država za zapadni Balkan Gabrijela Eskobara (Gabriel Escobar) i da očekuje da Eskobar u Beogradu kaže da Srbija treba da prizna Kosovo, a ne da u Prištini kaže da će se do Zajednice doći, bez obzira na stav premijera Kosova.

Govoreći o evropskom planu za normalizaciju kosovsko-srpskih odnosa, Kurti je rekao da mu on nije predstavljen u formi “uzmi ili ostavi”, već kao platforma za dalju diskusiju. On je ponovio da je evropski prijedlog dobra osnova za razgovor, ali je rekao da ne sadrži sve ono što bi Kosovo željelo. Kurti je rekao i da očekuje intenzivan dijalog sa Srbijom, kako bi dogovor bio postignut u pomenutom vremenskom okviru, a to je mart 2023. godine.

Kosovu i Srbiji predloženo je ono što se sada naziva “evropski prijedlog” za normalizaciju odnosa, koji ima podršku SAD. Da li vi prihvatate ovaj prijedlog?

– Još na jesen prošle godine sam rekao da je prijedlog Evropske unije, koji podržavaju Francuska, Njemačka i SAD, dobra baza za dalje diskusije, da je pogodna platforma i okvir da se ide naprijed. Stoga sam uvijek bio konstruktivan u pristupu ovom prijedlogu koji ima jezik, možemo reći, univerzalnih pojmova kao što su nezavisnost, teritorijalni integritet, suverenitet, zatim demokratija, vladavina prava, samoopredjeljenje. Dakle, stvari koje smo uvijek afirmisali kao Republika Kosovo i kao narod, kroz godine i decenije.

Da li je ovaj plan nacrt sporazuma ili sadrži principe na osnovu kojih se može postići sveobuhvatni sporazum?

– Ima pet rečenica u preambuli i deset članova. Ja sam poslao i svoje komentare budući da mi nijednom nije rečeno da je ovo prijedlog “uzmi ili ostavi”. Dakle, nije bilo takvog ultimatuma nijednom.

Prema tome smo rekli da, u principu, to smatramo dobrom osnovom za dalje diskusije, na čemu ćemo se angažovati kada god nas pozovu u Brisel. Naravno, mnogo toga se treba razjasniti tu jer jedan sporazum je održiv kada se uklone dvosmislenosti i samo kada je stabilan na taj način, može zaista da se sprovede.

Na posljednjem sastanku 20. januara insistirao sam da bude i pet država, one koje će promijeniti stav putem akta saglasnosti, jer potpuna normalizacija bit će potpomognuta upravo putem priznanja pet država koje se još nisu pridružile većini država članica EU.

Dakle, moj glavni prigovor, a ima i drugih, ali glavni prigovor koji sam spomenuo na posljednjem sastanku, tiče se univerzalnog priznanja koje nam je potrebno unutar EU i NATO-a, gdje težimo da se učlanimo.

Sporazum o normalizaciji

Možemo li da govorimo i o drugim prigovorima koje ste spomenuli. Rekli ste da je dobra osnova za dalje razgovore, ali po kojim tačkama ste skeptični?

– Ja sam govorio na sastancima, a također sam i uložio i pismene komentare, tako da nije prikladno da sada ugrozimo povjerljivost razgovora. Ali, znam da nije tačno da je druga strana prihvatila ovaj prijedlog. I ona je dala svoje prigovore.

Moj utisak je da je ponavljanje kako je Beograd prihvatio evropski prijedlog, više u funkciji vršenja pritiska nad Kosovom nego što je prava istina zato što su oni podnijeli zahtjeve koji nas udaljavaju od normalizacije. Dakle, podnijeli su zamjerke koje nas udaljavaju od normalizacije, dok su zamjerke koje sam ja podnio zamjerke koje nas još više približavaju sporazumu o normalizaciji.

Vi znate da su predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden), kancelar Njemačke Olaf Šolc (Scholz), rekli da nam je potreban zakonski i međunarodno obavezujući sporazum, koji će donijeti potpunu normalizaciju odnosa sa recipročnim priznanjem u centru.

Na šta je druga strana uložila prigovor?

– Opet, ne mogu da kažem to u ime druge strane, ali znam da su oni poslali svoje komentare i primjedbe i nije tačno da su u potpunosti prihvatili prijedlog. U međuvremenu, ne zaboravimo da je 27. oktobra, zapravo zvanično, glasanjem na sjednici Savjeta za nacionalnu bezbjednost u Beogradu, prijedlog jednoglasno odbijen.

Dakle, svi koji su učestvovali na sjednici Savjeta za nacionalnu bezbjednost u Beogradu, gdje su bili i predsjednik Srbije i premijerka, i ministar vanjskih poslova i mnoge državne institucije, jednoglasno su odbacili prijedlog Evropske unije. Međutim, oni su sada, 20. januara, bili pozitivniji, ali nije tačno da su to u potpunosti prihvatili, jer su dali svoje primjedbe, koje su, po mom čvrstom uvjerenju, abnormalne.

Redovniji mjesečni sastanci

Da li je od tada do sada došlo do suštinskih promjena prijedloga?

– Vjerujem da je osnova (za dijalog) onaj (prijedlog) od 9. septembra prošle godine, koji je došao tri sedmice nakon sastanka u Briselu 18. avgusta koji je bio veoma važan jer je agenda bila jasna sa logičnim redosljedom. Prva tačka opšti okvir sporazuma, druga tačka aktuelna pitanja. Dakle, u funkciji opšteg okvira sporazuma, izaslanici (Miroslav) Lajčak, (Jens) Plotner i (Emmanuel) Bone su donijeli (prijedlog) 9. septembra.

Očekivao sam redovnije mjesečne sastanke, kao što smo se dogovorili 18. avgusta. To se nije desilo. Vjerovao sam da je to možda zbog odbijanja Srbije, ali možda posrednici imaju neki plan za koji mi i ne znamo. Ali, greška je što je sastanak od 20. januara nije desio 20. septembra, a istovremeno mislim da nije pravi način da se direktni sastanci u Briselu sa posrednicima zamjene šatl diplomatijom u Prištini i Beogradu.

Međunarodni izaslanici su nakon prošlosedmičnog sastanka rekli da su očekivali veće razumijevanje od vas. Na šta su mislili, za koje dijelove niste imali razumijevanja?

– Nisam rekao nešto što nisu očekivali, imajući u vidu komentare koje sam poslao i moje javne izjave. E sada, ako su očekivali nešto više, trebalo je da to kažu. Sa moje tačke gledišta, sve je bilo korektno, sastanak je bio veoma sadržajan.

Ali, prije svega, ne slažem se da se sa 33 Briselska sporazuma, (koji su potpisani) deceniju prije nego što sam došao na vlast, stvara hijerarhija među njima, jer to nije u redu. Oni imaju hronologiju, ali ne hijerarhiju. Sva 33 Briselska sporazuma pripadaju horizontalnoj ravni i ne možete praviti izbor tako što ćete podijeliti željene sporazume (koji idu u korist) za nekoga.

Evropski plan “nije baš ono što želimo”

Gospodine Kurti, prije nego što dođemo do ranijih sporazuma, gospodin Lajčak je u svom posljednjem intervjuu rekao da sa evropskim planom Kosovo dobija mnogo, a ništa ne gubi. Da li dijelite to mišljenje?

– Kosovo ne može da izgubi jer smo mi tu, kao Vlada Republike Kosova da zaštitimo i uzdignemo Kosovo.

Govorim o prijedlogu kao takvom.

– Ali nije baš sve ono što želimo. Dakle, nije da Kosovo gubi, nego Kosovo ne postiže ono što za šta vjerujemo da je ispravno, ne samo poželjno. Ali kada počnemo razgovore i kada se otvori pitanje sporazuma, na osnovu evropskog prijedloga, onda ćemo moći da razgovaramo o tim detaljima. Ali, to ne znači da tumačimo sporazum kao srbijanska strana, pa čak i kao posrednici.

U do sada objavljenim verzijama tog plana ne pominje se međusobno priznanje. Da li je to sporna tačka za vas?

– Nesumnjivo, za nas svaki sporazum koji u središtu nema uzajamno priznanje nije potpun sporazum o punoj normalizaciji, a sa druge strane, prijedlog Evropske unije ne pretendira konačni sporazum. To se čak i ne zove konačni sporazum, a ja s pravom vjerujem da nije, jer mora da se razgovara. To je zajednička platforma za razgovore. To nije konačna verzija tipa uzmi ili ostavi. Ni nama, ni u Briselu, ni u Prištini nije tako rečeno.

Ipak, prema riječima izaslanika, ovo je povoljan trenutak kada treba da se ostvari napredak. Mart se pominje kao period kada bi se moglo znati šta će biti dalje. Da li će do marta biti napretka u tom pravcu?

– 18. novembra prošle godine bio sam u Talinu, u zvaničnoj posjeti Estoniji i tamo sam dobio poziv da učestvujem na sastanku u Briselu 21. (novembra). Tada sam prvi put vidio mart 2023. godine, kao posljednji rok kada bismo morali da se dogovorimo. Za mene je potpuno razumno da što prije postignemo dogovor, ali za to se moraju voditi intenzivni razgovori. Zato me čudi kako se s jedne strane radi na prijedlogu, a sa druge strane se ne insistira na čestim sastancima.

Sankcije Rusiji

Gospodin Lajčak je također rekao da će do marta biti poznato koja strana može biti nekooperativna u procesu. Pomenuo je čak i sankcije Kosovu ili Srbiji, u zavisnosti od toga koja država ne bude sarađivala. Da li su vam pomenute moguće sankcije ako ne bude uspjeha u ovim pregovorima?

– Kosovo se pridružilo Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji u pogledu sankcija protiv Ruske Federacije i njihove invazije na Ukrajinu. Srbija nije uvela sankcije Ruskoj Federaciji, a možda bi trebalo razmisliti o sankcijama koje Srbiji treba uvesti, zato što ne uvodi sankcije Rusiji.

Naravno, određeni procesi mogu da dovedu do odugovlačenja, ali vjerujem da je najmoćnija garancija koju ima Republika Kosovo posljednji Izvještaj o napretku iz oktobra prošle godine, koji je najbolji izvještaj koji smo ikada dobili kao ocjenu za našu zemlju.

U ovom slučaju, treba naglasiti da ne postoji nijedno polje u kojem imamo ili nazadovanje ili stagnaciju. Riječ je samo o različitim vidovima napretka. Stoga procjena za Kosovo treba da se zasniva isključivo na onome što radimo u našoj zemlji u smislu evropskih vrijednosti i ekonomskog rasta, a ne u smislu poslušnosti, da kažemo političkog ili bilo kog zvaničnika.

Ponavljam pitanje. Da li vam je rečeno da se Kosovo može suočiti sa sankcijama kao što je gubitak podrške ili smanjenje međunarodne podrške ako ne bude napretka?

– Vidite, nemamo ništa konkretno. Ali, možda su implicirali ili nagovijestili da očekivana podrška Kosovu neće biti takva ako se Kosovo, recimo, ne bude smatralo konstruktivnim. Ipak, pored toga što smo veoma konstruktivni, mi smo i posvećeni i kreativni.

“Srbija želi Republiku Srpsku unutar Kosova”

Međunarodni faktor je nedavno pojačao pritisak da se formira Zajednica opština sa srpskom većinom. Rekli ste da ne želite da imate Republiku Srpsku unutar Kosova. Međutim, SAD insistiraju da neće dozvoliti Republiku Srpsku na Kosovu. Zašto ne vjerujete američkoj garanciji oko ovoga?

– Naravno da Beograd želi jednu Republiku Srpsku unutar Kosova, kao što ima u Bosni (i Hercegovini op.a.). Vi znate da Srbija de jure priznaje Bosnu i Hercegovinu, ali de facto ne. I ne kriju namjeru da stvore Republiku Srpsku (u okviru Kosova). Smatramo da takav rizik postoji, ali moramo biti oprezni, budni i ne dozvoliti to. Ali, ne zaboravljajući i činjenicu da ako je nešto malo bolje od Republike Srpske, nije nužno i dobro. Dakle, ako kažemo da neće biti baš Republika Srpska kakva ona jeste, to nije garancija da ako nije Republika Srpska, onda je sve u redu.

Više puta sam naglasio da ne poričemo da su naši prethodnici pravili velike greške i da su u nasljeđe ostavili stanje sa kojim se suočavamo. Međutim, s druge strane, moramo ponoviti da Zajednica opština sa srpskom većinom, koja je zasnovana na prijedlogu bivšeg predsjednika [Finske, Marti] Ahtisarija, sve dok je jednoetička, to Ustav Kosova ne trpi.

U tom slučaju, nema mogućnosti da Srbija kaže da je država Kosovo lažna i dajte mi pravu Zajednicu, tako da nema logike za to insistiranje. I, također, kada Srbija traži nešto za Srbe na Kosovu treba veoma ozbiljno da razmisli da se princip reciprociteta ne može zaobići.

Nesrba u Srbiji ima više nego nealbanaca na Kosovu, a samo četiri posto je Srba na Kosovu.

Prije 15 godina Kosovo je proglašeno multietničkim i insistiranje na monoetničkoj zajednici zaista nije pravedno. Zalažem se da svim Srbima štitim prava, da saslušam njihove zahtjeve i izađem u susret njihovim potrebama. Međutim, ne mogu da nadoknadim Srbiji gubitak u ratu u proljeće 1999. godine – rekao je Kurti. 

Opširnije pročitajte na portalu Radija Slobodna Evropa.