Kupovina za oprani keš: Slučaj kupovinu Dodikove vile istražuje Tužilaštvo BiH

Dok Tužilaštvo BiH odugovlači, Dodik koristi haos u institucijama da sve pretvori u političku zavjeru

Iako već sedam godina postoji osnovana sumnja da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik učestvovao u pranju novca i zloupotrebi položaja prilikom kupovine luksuzne vile na Dedinju, Tužilaštvo BiH se ponaša kao da je zaboravilo na cijeli slučaj.

Predmet je formalno otvoren još 2018. godine, Dodik je saslušan tek 2022, a od tada vlada potpuna tišina.

U međuvremenu, Dodik je prvostepeno osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, no taj slučaj je iskoristio za političku predstavu negirajući legitimitet Christiana Schmidta i stavljajući svoju presudu u kontekst “napada na Republiku Srpsku”. Međutim, slučaj vile na Dedinju ne nosi nikakav nacionalni prefiks, riječ je o klasičnoj istrazi o korupciji i pranju novca, ogoljenoj do kosti

Prema dostupnim informacijama, Dodik je vilu u Beogradu kupio 14. maja 2007. godine za 750.000 eura, a tvrdio je da je nekretninu platio kreditom iz Pavlović banke. No, taj kredit podignut je tek više od godinu kasnije, 27. juna 2008. godine, čime je automatski pobudio sumnju u pokušaj lažiranja porijekla novca. Čak je i zahtjev za kredit ovjeren pečatom Vlade RS, što dodatno upućuje na moguće zloupotrebe službene pozicije.

Niti jedan tužilac do danas nije objasnio zašto predmet deceniju leži bez napretka. Glavni tužilac Milanko Kajganić morao bi dati odgovor  zašto Dodik još uvijek nije saslušan o svim okolnostima, i zašto se Tužilaštvo BiH ponaša kao da slučaj ne postoji?

Jedna poruka je jasna, ako je zakon isti za sve, onda ne smije biti nevidljiv kada se odnosi na one na vrhu

Naime, prema informacijama iz istrage, rate za kredit je u banku donosio lično Dodikov vozač, i to u gotovini, a navodno “nije brojao novac, već ga je samo zapakovao”. Vilu je potom iznajmljivala Ambasada Izraela sve do 2018. godine, a danas se zna da se radi o nekretnini vrijednoj preko 1,2 miliona eura  površine 341 m2, sa garažom i dvorištem u najelitnijem dijelu Beograda.

I dok Dodik ignoriše pozive na saslušanje, odbija sarađivati s Tužilaštvom i ismijava institucije države koju predstavlja, istraga i dalje tapka u mjestu. Najavljena međunarodna potjernica Interpolu za napad na ustavni poredak nije urodila plodom, pa se sada razmatra novi zahtjev, ovaj put u vezi s vilom na Dedinju.

Ali problem je dublji, kako objasniti javnosti da slučaj koji je mogao biti završen za godinu dana čeka već skoro deceniju?

I kako uopšte objasniti da institucije kojima građani trebaju vjerovati postaju paravan za zataškavanje najkrupnijih kriminalnih radnji?