Kučuk: “Dok imamo nasilnike na funkcijama, imati ćemo i tragedije”

Užasavajući događaj u Gradačcu u kojem suprug uživo prenosi ubistvo svoje supruge preko društvenih mreža dok drugi, ne samo da gledaju, već i pružaju riječi podrške je ostavio građane Bosne i Hercegovine u šoku. Na površinu su isplivale informacije koje cijelu stvar vuku dublje ka dnu: žrtvin zahtjev za zaštitne mjere je bio odbijen. Kako se osjećati sigurno i koristiti svoj glas kada on biva ignorisan? Zašto dolazi do ovakvog ponašanja? Na koji način prepoznati toksično, nasilno ponašanje u svom partneru i distancirati se na siguran način? Za Source je govorila psihologinja Emina Kučuk.

Koja je bila Vaša reakcija na događaj kojem smo jučer svjedočili, te cijelog opisa istog kao nepredvidive situacije, pogotovo sada kada znamo da na prijavu koju je žrtva podnijela  ne samo da nije bilo reakcije već joj i sud odbio zahtjev da se izreknu zaštitne mjere?

„Prijavljeno nasilje nije situacija, još manje je nepredvidiva situacija. Takve izjave su ogledalo bazične nezainteresiranosti na problem, ograđivanje od odgovornosti promjene stanja, upakirane u ruho emocionalne manipulacije koja za cilj ima zadovoljenje forme.
Nažalost, šablonski, mnogo puta viđen oblik ponašanja nadležnih. 

Takvo ponašanje se reflektira na sve nivoe odgovornih i direktno utiče na njihovu efikasnost.
Moramo znati da je moć promjene u našim rukama, ali tek onda kada je prestanemo očekivati od nekoga drugog, pa i od nadležnih i odgovornih tijela. Promjena je moguća kada se problem detektuje, ali i kada postoji svjesna odluka da ovako više ne želimo živjeti. 

Nasilje je problem duboko ukorijenjen u sve sfere našeg društva. Mjerna jedinica za normaliziranost agresije i nasilje u našim životima je vrijeme provedeno u agresivnim i nasilnim odnosima i relacijama. 

Poslovnim, privatnim, porodičnim, prijateljskim, partnerskim.

Zdrav oblik ponašanja podrazumijeva prepoznavanje nasilja u svim njegovim nijansama, jer nasilje je multidimenzionalni konstrukt, te postavljanja jasnih granica i napuštanje takvih odnosa. 
Jednostavno rečeno- znanje i svijest: ‘ja ne želim da se tako ponaša prema meni.’“ 

Smatrate li da u našem društvu postoje faktori koji koče žene da prijavljuju nasilje – upravo zbog ovakve situacije? Koji su to faktori i šta mi, kao društvo, možemo uraditi kako bismo to promijenili da se ovakva situacija ne bi ponovila?

„Prvi faktor – dok imamo nasilnike na funkcijama, imat ćemo i tragedije.

Direktna poruka da žena nije sigurna je činjenica da nasilnici sa dosjeima sjede na visokim funkcijama i potpuno su indoktrinirani u sve sfere društva. 

Drugi faktor su iskustva žena koje su ostale nezaštićene i nakon prijavljivanja i ne samo to, već se njihova lična bol i tragedija  vagala i relativizirala okrutnošću dvostrukih aršina.

Moramo uzeti u obzir i to da postoji jako mogo žena koje statistički uopće ne možemo ni predvidjeti, a trpe neki oblik nasilja, za koji uopće nisu svjesne da je nasilje.

Zlostavljači ne moraju nužno da galame i psuju svaki put kada se posvađate. Ponekad se koristi taktika izazivanja osjećaja krivice, omalovažavanja, podcjenjivanja, ucjenjivanja – kako bi vas natjerali da se osjećate loše. 

(Photo: Bet radio)

Treći faktor je živi kult muške ličnosti na pijedestalu, a na žalost, žene su latentni učesnici izgradnje tih ličnosti. 

Žene koje kada je kolegica zlostavljana šute, likuju ili okreću glave, žene koje ne štite kolegicu nego je ogovaraju, majke, svekrve, nane, rodice koje kažu da šuti i trpi. 

Veliki broj žena još uvijek samo kroz kult muške ličnosti doživljavaju evaluaciju vlastite vrijednosti. Žene koje se osjećaju  moćno ili vrijedno samo ako su u blizini nekog, po njihovom mjerilu, bitnog i uticajnog muškarca. 

Na Balkanu su žene kroz historiju često ostajale same, bez muževa koji su ginuli što u ratovima, teškim poslovima, bolestima ili krvnim osvetama. To je djelimično uzrokovalo favorizaciju muške djece nad ženskom. Na taj način prečesto je podržavana muška agresija, u pogrešnom smjeru. To je u našim domovina još uvijek vrlo živo.

Još uvijek žene grade kult muške djece, sinova nad kćerkama, muževa, zetova, šefova: daju jasne poruke ženama u blizini da ih neće podržati.„
 
Znamo da različiti faktori mogu uzrokovati nasilno ponašanje kod muškaraca, no da li možemo imati uvid u to kako prepoznati potencijalnog nasilnika u partneru – i šta je najsigurnija stvar za uraditi kada ono ispliva na površinu?

„Ljudi pribjegavaju nasilju onda kada su nemoćni da svoje unutarnje strahove, frustracije, ili druge emocije konverziju u skladu sa vlastitim kapacitetima. 

Jednostavno rečeno: muškarac koji će tući i ubiti ženu je kukavica. 

Kukavica je kao zvijer koja napada kada nanjuši slabost.

Slabost može da znači ekonomska, emotivna, egzistencijalna ovisnost o partneru ili bilo koja druga slabost u odnosu na partnera.

Po zastupljenosti nasilja svih oblika nad ženama, te kukavice jako dobro znaju koliko i kako je slab sistem i koliko se njihovih “saučesnika” nalazi na visokim položajima u društvu.

Fizički zlostavljači su u 99% slučajeva i psihički zlostavljači koji koriste manipulaciju i imaju za cilj da vas natjeraju da se osjećate kao da gubite razum. 

Imate osjećaj kao da ne znate odakle svađe počinju i gdje završavaju i zašto. Ne znate gdje klupko počinje, gdje završava i stalno pokušavate odmotati i razumjeti nastali zaplet.

Ljudi koji to rade imaju naviku da izvrću istinu čak i kada im ukažete na očito, pa tvrde da ste ih pogrešno razumjeli. 

Tokom vremena, kao posljedica se javlja narušavanje samopouzdanja druge osobe ili se vremenom počnete oslanjati na njihove sugestije jer sumnjate u vlastitu percepciju stvari.
Žene koje imaju podršku okoline, porodice, prijatelja, u mreži manipulatora i zlostavljača, prvobitno bude odvojena od istih. Prvi zadatak nasilnika je ženu koja ima podršku odvojiti od bliskih ljudi, kako bi on bio gospodar njenog života i jedino mjerilo njenog “ispravnog” bivstvovanja.

Jednom kada neko sa već narušenim samopouzdanjem ili manjkavom podrškom okoline, porodice i drugih bliskih osoba uđe u takav odnos, posljedice mogu biti i mnogo gore nego kod fizičkog zlostavljanja“, zaključuje Emina za Source, te za kraj dodaje citat Victora Hugo:

“Društvo neumoljivo od sebe odbija dva staleža ljudi: one koji ga napadu i ona koji ga brane.”


(Foto: Emina Kučuk)

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE