“Kraljica sportova” se tek budi u Sarajevu: Ako možeš biti i Džeko i Tuka, isplatnije je biti Džeko

Ni kišni dan u Sarajevu nije poremetio planove za trening Atletskog kluba Novi Grad. Priča o sportu, uvjerili smo se na njihovom treningu, seže daleko od ionako marginalizovanih nogometa i košarke, a volja, predanost i ljubav prema atletici koju smo osjetili, obilježili su našu posjetu.

Iako je “Kraljica sportova”, a bavljenje atletikom ukratko objašnjeno kao “borba protiv samog sebe” i vlastitih slabosti, ograničenja te krajnjih dometa, ovaj sport ne uživa posebnu popularnost u glavnom gradu BiH. I ne samo tako blago rečeno, inferioran je: zapostavljen, čak i u rekreativnim smislu, a sistemski i sportski gledano, prepušten zaljubljenicima i rijetkim sposobnim i obrazovanim ljudima koji prepoznaju svrhu. U masi drugih sportova i ono što bi atletiku moglo činiti znatno popularnijom, a ne čini, jedan je i od najjeftinijih za treniranje.

Pobjeda je u samospoznaji

U ozbiljnoj atletici nema prečica do uspjeha i put, samo do nastupa na takmičenju, popločan je napornim višegodišnjim radom i nepokolebljivom posvećenošću. Takav pristup potreban je za odlazak na bilo koju vrstu takmičenja, dok iz sistema u kojem mi živimo, a koji nam nije osigurao ni atletsku dvoranu, nonsens je i pričati o bilo kakvom značajnijem uspjehu na evropskoj ili svjetskoj sceni. I ono što smo godinama unazad uspjeli, pošteno je to reći, zasluga je izuzetaka.

Pobjeda na stazi, iako je vrhovni – nije krajnji cilj ovog sporta, već je i putovanje prema samospoznaji, razvoju karaktera i ličnog rasta, benefit koji ga čini drugačijim. Dobrodošli u svijet atletike – svijet snage, vizije i neumornog duha. Ovo je priča o sportašima koji slave “osnovne funkcije pokreta” i ljudima koji ne odlaze na trening s ambicijama da zaigraju za neki veliki evropski klub.

Atletski Klub Novi Grad Sarajevo je nastao 2015. godine s ciljem da svojim korisnicima prvenstveno omogući kvalitetne i profesionalne atletske aktivnosti. Prvobitno, ideja je da klub okuplja djecu i omladinu koja imaju fizičke predispozicije i volju da sistematskim vježbanjem postižu što bolje sportske rezultate u odgovarajućim atletskim disciplinama. To im je kao klubu osnovni zadatak i svi zajedno, sa svojih 158 članova, odlično ga obavljaju.

Bez obzira na vremenske uslove, koji su sticajem okolnosti pri našem dolasku bili jako teški za treniranje na otvorenom, oni i ne pomišljaju na odustajanje ili na odgađanje treninga.

Trening je uspjeh, ne samo medalja

Zatekli smo ih su u atletskoj sali gdje su vježbali fizičku snagu, nakon čega su prešli na tartan stazu i uz vrijeme koje ih je kasnije još više poslužilo, nastavili s treningom i vježbama, u skladu s disciplinama kojima se bave. U jedan nastup na takmičenju, kažu nam u prolazu i dok teško dolaze do daha, stanu godine njhovog mukotrpnog treninga i svakodnevnog rada. Kako to u sportu obično biva, rezultat je samo finalni produkt, ali ono što oni rade, prvenstveno za sebe i svoj organizam, mnogo je više od medalja i te vrste uspjeha.

“Mi želimo ukazati na prave vrijednosti atletike, njenih sadržaja, njenu historiju, koliki je njen uticaj kao trenažnog sredstva, i sve njene karakteristike i osobine. Savremene metode nastale su u velikom procentu iz tri sporta kao što su atletika, gimnastika i dizanje tegova. Pod uticajem komercijalizacije i težnjom kapitalnog dobra, pristupalo se inovacijama sportova i metoda, ili prisvajanju pojedinih metoda iz atletike koje su se imenovale pod novim imenom, koje su doživjele ekspanziju u rekreativnoj i profesionalnoj sferi sporta. U velikom broju tih slučajeva zapostavile su se prave vrijednosti treninga. Iz razloga koje sam prethodno naveo, želimo ukazati da nešto nije nastalo ‘jučer’, već da to ima svoju tradiciju u sportskoj primjenjivosti. I na kraju, da su atletika, odnosno njeni sadržaji jedan od najboljih sportova za trenirati kako bi bili u dobroj psihofizičkoj formi”, kaže nam na početku razgovora predsjednik kluba Elmir Ćerimagić.

Elmir Ćerimagić, predsjednik Atletskog kluba Novi Grad (Foto: I. Š./Klix.ba)

Brend kluba i natpis koji piše kao “prezime na dresu” je, a da sve bude još preciznije objašnjeno – “Atleta”. Kao želja “koju bi svako htio i trebao ispuniti”, atleta je pojam koji se može koristiti i za označavanje osobe koja je fizički veoma aktivna. U tom kontekstu, atletom se može nazvati svako ko ima visok nivo kondicije i fizičke spremnosti, bez obzira kojim sportom se bavio.

U klubu se vode s idejom da etičkim i humanim djelovanjem aletika pozitivno utječe na vaspitni, obrazovni, kulturni i sportski razvoj svih članova, a naročito mlađeg uzrasta. Atletski klub Novi Grad djeluje s ambicijama da njihova ponuda bude kompletna i dostupna za svakoga, bez obzira koliko neko godina imao, kojim sportom se bavio ili koji drugi krajnji cilj od atletike imao.

“Atletika za sve”, tako glasi njihova poruka dobrodošlice.

Ćerimagić nam je dalje govorio kako je, u trenutku kada je formiran ovaj klub, bio svjestan da je ovo nepopularan i inferioran sport u odnosu na druge u glavnom gradu Bosni i Hercegovine, ali da se taj narativ vremenom mijenja i da je atletika sve popularnija u Sarajevu.

“Kada smo formirali klub, bili smo svjesni činjenice da je atletika veoma nepopularna i da je to inferioran sport u odnosu na druge sportove. Našim entuzijazmom, željom i nekom tom kreativnošću došli smo na ideju da osmislimo globalni projekat našeg kluba: Atletika za sve generacije i varijacije. Kroz taj projekat smo pokušali ispopularizirati atletiku, da se što više priča o našem sportu, a da kroz masu, koja će prolaziti kroz naš klub, detektujemo djecu, selektujemo ih i usmjeravano na atletske discipline. Generalno gledano, u klubu imamo mogućnost da se biraju različiti putevi: atletski fitnes, atletska škola, atletska kondicija i atletski trening”, kaže Ćerimagić.

Za one sa 13 i više godina je takmičarska atletika, tačnije atletski trening (Foto: I. Š./Klix.ba)

O čemu se radi? Za djecu od 5 do 12 godina je namijenjena Atletska škola, s programima koje uvode najmlađe u ovaj sport i uče ih osnovnim pravilim pokretima, za one sa 13 i više godina je takmičarska atletika, tačnije atletski trening, atletski fitnes je za one koji se žele baviti atletikom rekreativno, a atletska kondicija je za sportaše iz drugih sportova koji se žele baviti atletikom, kako bi unaprijedili svoje preformanse. Kroz taj proces, pokušavaju na najmlađe uzraste, njihove roditelje i sve druge usaditi ljubav prema ovom sportu. S takvom idejom, postali su jedan od najpopularnijih klubova u BiH.

Džeko ili Tuka? Ljubav prema atletici je preduslov “za sve”

“Ne znam da li smo najuspješniji, mislim da nismo, ali smo sigurno jedan od najpopularnijih klubova u Bosni i Hercegovini. Mi smo klub koji prvenstveno kroz masu projekata, ponuda i ideja pokušava popularizirati atletiku kao sport. Cilj nam je da se što više priča o atletici, a da kroz taj put dođemo do što je moguće talentovanije djece i da im usadimo ljubav prema atletici”, ističe Ćerimagić pa nastavlja:

“Čitava atletika je bazirana na razvijanju tijela i mentalne snage, a što je sportista stariji, spremniji je za više atletskih disciplina, pričajući o tome kako izgleda njihov put. Mi u našem klubu od disciplina imamo bacanje kugle, trčkačke i preponske discipline i skok u dalj. Uslovi su takvi i to je naš neki trenutni domet. Kako prepoznati za koji sport je neko dijete? Mi imamo bazu podataka u koju unosimo sve rezultate koji su tokom naših projekata ostvareni, pa tako imamo i projekat u Općini Novi Grad, gdje testiramo sve učenike koji su osmi razred. Četiri najbolja dječaka u svakoj disciplini iz svake škole, dovodimo na naš trening na finalno takmičenje i za ono dijete koje pokaže najbolje rezultate, otvara nam vrata da lobiramo kod njegovih roditelja i pokušavamo ga pridobiti u naš sport. Nakon toga, potrebno ga je ‘zaraziti’ i usaditi mu atletiku u život, zatim pronaći disciplinu u kojoj će pobjeđivati, a nakon svega mu razviti svijest šta je to atletika i šta mu sve može omogućiti. To su preduslovi, uz neophodni talenat, da bi dijete iz rekreacije i zdravog načina života izraslo u takmičara.”

Za djecu od 5 do 12 godina je namijenjena Atletska škola, s programima koje uvode djecu u ovaj sport (Foto: I. Š./Klix.ba)

Kaže da je atletika sport u kojem sportaš uči kako se nositi “sam sa sobom”, kako pobijediti sebe, no da je najveći problem u činjenici da ovaj sport nema toliku ekonomsku povrat, kao neki drugi. U nekoj širok perspektivi, taj segment je i najveća opasnost istrajavanju.

“Najbitnije je prikazati da je atletika sport u kojem čovjek prvobitno treba pobijediti sebe, i da je sve jako dobro i poučno s te neke životne strane, ali ne bježimo od toga da objasnimo kako je ovo izuzetno zahtjevan sport, s fizičke i mentalne strane, koji ima veliki utjecaj na čovjekov mentalitet. Problem je, u konačnici svega, to što atletika nema garantovanu ekonomsku povrat, kao u nekim drugim sportovima, a još jedna stvar i ništa manje bitna, vi možete biti 20. u svijetu u nekoj atletskoj disciplini, ali nećete biti popularni zbog tog rezultata. Sve to treba prilagoditi na jedan zdrav način te vidjeti da li se tu može roditi ljubav. Za atletiku ili bilo koju atletsku disciplinu nije lagano biti talentovan, a onda je šteta ne raditi na tome, ukoliko talenat već postoji. Bolje je biti najbolji u ovom sportu, nego prosjek u nekom drugom gdje dijete možete propasti. Mnogi atletski talentovani dječaci propadaju u drugim sportovima jer se ne žele baviti atletikom i to je najveća žal. Uvijek svima kažemo: ‘Ako možeš biti Edin Džeko, onda budi Džeko. Ali ako možeš biti Amel Tuka, onda budi Tuka. Ali ako možeš biti oboje, onda budi Džeko jer ćeš imati više novaca i veću popularnost. A Džeko je samo jedan u poslijeratnoj historiji BiH”, kaže Ćerimagić.

Kaže kako Atletski klub Novi Grad svim silama pokušava finansijski olakšati i djeci i njihovim roditeljima trenažni proces, no da takva vrsta pomoći i sufinansiranja nije od prevelikog utjecaja u nekim ozbiljnijim godinama, jer sportaši ne vide ozbiljnu životnu egzistenciju kroz uspjehe u ovom sportu.

“Atletika je najjeftiniji sport i finansije za trening nisu problem, jer mi kao klub imamo dosta dječaka i djevojčica koje i sami finansiramo. To nije problem, ali je problem kada pronađete talentovano dijete, a ono počne ostvarivati dobre rezultate, te nakon toga ne vidi egzistenciju u tome. Na kraju svega, mogu se uvijek zapitati zašto bi se bavili ovim sportom. Brojni su primjeri uspješnih atletičara koji i pored svojih uspjeha nisu uspjeli osigurati životnu egzistenciju. I onda, kada dođu na životnu raskrsnicu, gdje biraju između obrazovanja i sporta, logično je da biraju obrazovanje. Amel Tuka je rijedak primjer atletičara koji je uspio završiti fakultet i imati ovakve nestvarne atletske uspjehe za sportaša iz BiH”, smatra Ćerimagić.

Borba za članarinu uništava sport u BiH

Posebno je podvukao činjenicu koliko je teško u ovom sportu uspjeti iz BiH i da su, primjera radi, rezultati Amela Tuke “ravni čudu”. Čak je dodao i to da u svijetu mnogi ne mogu vjerovati da je Tuka kao “čist” ostvario tako velike i uspješne rezultate, s obzirom na to iz kakve države dolazi.

Edhem Vikalo iz Tuzle dolazi na treninge u Sarajevo (Foto: I. Š./Klix.ba)

“Kada ste, primjera radi, 30. u Evropi, to nije mala stvar. Ali, takav uspjeh nema promociju i nije popularan. Ispuniti normu u atletici za nastup na Olimpijskim igrama je nevjerovatno dostignuće, brutalan uspjeh, nešto ravno nemogućem i jako teško za opisati. Ja kažem, ko iz BiH na atletici ode na evropsko, pa na svjetsko prvenstvo, zatim na olimpijske igre, to je megalomanski uspjeh. Teško je shvatiti koliko je godina mukotrpnog rada, odricanja i posvećenosti potrebno da bi se došlo do takvih rezultata, posebno u sportu kao što je atletika. Dat ću vam i jedan primjer. Amel Tuka, gdje god se pojavi, na kojem god takmičenju, bude jedan od prvih na doping kontroli, jer mnogi smatraju i govore kako je iz naše male države gotovo nemoguće praviti rezultate kao ‘čist’. Mi nismo ni svjesni šta je on uradio za nas, prvobitno za državu, a onda i za atletiku u našoj državi. Njegovi rezultati su čudesni”, ističe Ćerimagić.

Kaže da je za budućnost atletike u BiH najvažnije da se klubovi aktiviraju sa projektima i da najmlađim učesnicima pružaju priliku da pokažu svoje fizičke sposobnosti, a da se nakon toga i bore za njihov angažman. Posebno je rekao da se ne treba baviti pričom o “velikoj atletici” u profesionalnom smislu, već o načinu zdravog života koji može imati veliki utjecaj na zdravlje.

“Šta je najbolje za budućnost atletike u BiH? Iskreno, mislim da je to ono što mi pokušavamo, a što želimo vidjeti i u drugom klubovima, jer pitanje je od društvenog značaja. Smatram da treba stalno pričati o atletici, promovisati sport na najbolji način, izlaziti u eter, praviti projekte i takmičenja, nuditi što više atletike i njenjih takmičenja u kojoj mogu pobijediti oni koji se ne bave ovim sportom, tačnije za druge sportaše ili za one koji se uopšte ne trenirau, već imaju prirodni dar. To nam je jedini način, da se što manje bavimo pričom o ‘velikoj atletici’ u profesionalnom smislu, a da što više djece prolazi kroz proces treninga. Volio bih da i drugi sportovi budu realni, da ne čuvaju svoju djecu samo zbog članarina. Članarina nam ubi sport, ta želja da zadržimo nekog samo zbog njegovog plaćanja, a ja svim svojim članovima kažem da se, ukoliko misle da mogu, probaju i u drugim sportovima, jer dijete treba da se bavi onim za što je najtalentovanije. Dugoročni razvoj sportaša je da se oproba u više sportova, a u tom lancu nemoguće je izbjeći atletiku kao kraljicu i majku sportova”, rekao je Ćerimagić i na kraju, a o generalnom stanju atletike u Sarajevu dodao:

Atletski klub Novi Grad svim silama pokušava finansijski olakšati i djeci i njihovim roditeljima trenažni proces (Foto: I. Š./Klix.ba)

“Posljednjih godina je došlo do popularizacije atletike u Sarajevu, a kada sam ja bio dijete, nije bilo ovakvog pristupa atletičarima i djeci na način na koji se to danas radi. I to je veoma dobro, korak naprijed. Bit svega je u zabavi, u ispravnom razvoju i druženju, u dobro i zdravo utrošenom vremenu. Na kraju svega, a ako već želimo pričati o velikim uspjesima i tim nekim najvećim ambicijama, onda moram reći i da nam nedostaje atletska dvorana. Bez toga nema nikakve priče. Ako pogledamo rezultate u regionu, vidjet ćete da im je atletika drastično skočila kada su napravili atletsku dvoranu. S takvim kompleksom bi, siguran sam, i naši rezultati bili znatno bolji.”

Pitali smo Ćerimagića da izdvoji najperspektivnija imena koja treniraju u AK Novi Grad Sarajevo, a on je, iako je želio spomenuti još mnoge druge, naveo sljedeće članove kluba: Maša Garić, Ajla Reizbegović, Samir Hodžić, Nuredin Zekan, Anis Đozo, Ahmed Muratović, Ajna Hasaković, Džana Suljić, Ema Islamović, Edhem Vikalo i Dino Tumbul.

Na kraju, Centar za edukaciju, sport i rekreaciju “Safet Zajko” u Sarajevu napustili smo s uvjerenjem da nas atletika uči i da je jedna od životnih utrka i ona s vlastitim granicama, a svaki korak naprijed, svaki bolji rezultat i pomak, uspjeh sam po sebi.

Daleko od očiju javnosti, po svim vremenskim (ne)prilikama i tokom čitave godine, atlete Novog Grada marljivo treniraju i pokušavaju pomjeriti svoje granice i mogućnosti. Biti na njihovom treningu, posmatrati disciplinu koja vlada i gledati ih kako sve to pročite u jednom odličnom i prijateljskom ambijentu, daje nam za pravo da ovom sportu poželimo još puno članova. Pa kad smo već tu gdje jesmo, do novog izuzetka i novog Amela Tuke…

Klix.ba