Koristite ekrane da smirite svoje dijete? Studija o tome donosi zabrinjavajuće vijesti

Stavljanje ekrana ispred djeteta je isproban i pouzdan način da ga zabavite i utišate – i prilično dobro funkcioniše i za odrasle – ali kao tehnika stalnog umirivanja, prema novoj studiji, može imati svoje nedostatke.

Istraživači su pogledali način na koji se digitalni uređaji koriste za smirivanje uznemirene djece u dobi između tri i pet godina. Istraživanje je obuhvatilo 422 roditelja i isto toliko djece, a sprovedeno je između augusta 2018. i januara 2020. godine, prije nego što je pandemija COVID-19 poremetila škole i kućni život.

Tim je otkrio da je povećana upotreba uređaja kao umirujućih mehanizama povezana s većom emocionalnom reaktivnošću ili disregulacijom kod djece tokom nekoliko mjeseci: naprimjer, pomislite na brze promjene raspoloženja i povećanu impulzivnost.

Asocijacija je bila posebno jaka kod djece koja su već imala znakove hiperaktivnosti, impulsivnosti i snažnog temperamenta. Čini se da ovi uređaji mogu spriječiti djecu da razviju vlastite načine kontrolisanja emocija.

– Korištenje mobilnih uređaja za smirivanje malog djeteta može izgledati kao bezopasno, privremeno sredstvo za smanjenje stresa u domaćinstvu, ali postoje dugoročne posljedice ako se radi o redovnoj umirujućoj strategiji. Naročito u ranom djetinjstvu, uređaji mogu zamijeniti mogućnosti za razvoj nezavisnih i alternativnih metoda samokontrole – kaže pedijatar Jenny Radesky sa Univerziteta u Mičigenu.

Naravno, starosna grupa koja je razmatrana u studiji uključuje djecu koja su posebno sklona napadima bijesa, intenzivnim emocijama i borbi protiv svijeta, što čini opciju korištenja tableta ili telefona za umirivanje privlačnijom.

I to također funkcioniše – ali ono što istraživači sugerišu je da kratkoročno olakšanje od uznemirenog djeteta može dovesti do dugoročnih problema s njihovim emocionalnim razvojem. 

Autori studije žele naglasiti da upotreba uređaja u umjerenim količinama može biti korisna i da se ne može lahko u potpunosti eliminirati, a istovremeno upozoravaju da se ne bi trebao koristiti kao primarni ili čest način pokušaja da se djeca smire.

Ovo nije nova tema, u prošlosti su roditelji bili zabrinuti da svojoj djeci dozvoljavaju da predugo gledaju televiziju ili da predugo igraju video igrice. Međutim, savremeno iskustvo koje konzumira medije mnogo je fragmentiranije, interaktivnije i pristupačnije.

– Navika korištenja uređaja za upravljanje teškim ponašanjem jača s vremenom kako jačaju i zahtjevi dječijih medija. Što se uređaji češće koriste, djeca – i njihovi roditelji – manje koriste druge strategije suočavanja – kaže Radesky.

Istraživači su iznijeli neke druge opcije za smirivanje djece, uključujući senzorna iskustva (od slušanja muzike do skakanja na trampolinu) i namjerno imenovanje emocija kako bi ih razumjeli.

Emocije kodirajte bojama. To također može pomoći djeci da nauče, prepoznaju i razumiju svoja raspoloženja i lahko iskomuniciraju kako se osjećaju. Ponuda zamjenskih ponašanja, uključujući udaranje po jastuku, umjesto da udarate brata, sestru ili prijatelja, također može pomoći.

O ovim opcijama se može razgovarati dok su djeca mirna, prije nego što dođe do napada bijesa. U međuvremenu, tajmeri ekrana i stroge granice oko upotrebe uređaja mogu također biti načini za zadržavanje kontrole nad korištenjem mobitela, tableta, laptopa, računara, televizije i sl.

– Sva ova rješenja pomažu djeci da bolje razumiju sebe i da se osjećaju kompetentnije u upravljanju svojim osjećajima. Sve ovo je potrebno ponavljati djeci, dok roditelji također trebaju pokušati ostati mirni i da ne pretjeraju sa reakcijama na djetetove emocije – kaže Radesky.

Science Alert