Konakoviću ne treba pakovati. Njega treba dokumentovati!

Nisam gledao, jer već odavno ne gledam Fake TV, jubilarni dvadeseti nastup Elmedina Konakovića u ovoj godini na toj televiziji. Nisam gledao, ali sam čuo njegov avaz u online izdanju Fake TV-a.

Elem, kaže predsjednik Naroda i Pravde da sam negdje, u nekoj kafani na Palama, sa Osmicom (a skim bih drugo mogao) i sa Šajom (ne onim Šajom Senadom kojeg je nekad vozao današnji Konakovićev vozač, batler i biznismen Ramiz Turulja) dogovarao pakovanje krivičnog djela Elmedinu Konakoviću. Kaže predsjednik Naroda i Pravde da sam baš ja provalio tu akciju jer me strah njegovog dolaska na vlast, pa mu se bacam pod noge, baš onako kako se on nekad pod noge bacao Sebiji Izetbegović.

Prvo, na Palama nikad u životu nisam bio. Prolazio kroz Pale jesam, ali na Palama sjedio nisam. Drugo, sve i da sam htio pakovati Elmedinu Konakoviću, ne bih to radio na Palama, gradu koji dobro pokriva MUP Republike Srpske i srbijanska BIA kojoj Konaković iznimno vjeruje i kojoj je prijavljivao “imaginarne” špijune iz Bosne koji su ga navodno pratili u Beogradu. I treće, Elmedinu Konakoviću ne treba pakovati. Njega treba dokumentovati.

Da upravljam službama, sigurno ne bih rekao svojim podređenim da prate Elmedina Konakovića u Beogradu. Poslao bih ih u Dubai, grad u koji često putuje Elmedin Konaković i grad u kojem stoluje Tito i Dino. Da upravljam službama, istražio bih sve transakcije oko kupovine hotela Igman i onog misterizonog investitora iz Dubaija što se bavi “skupocjenim satovima” i još skupljim automobilima.

Ali ne upravljam. Pa zato mi je još uvijek misterija koji je to poduzetnik sa diplomatskim pasošem iz Dubaija donio satove u Sarajevo i složio ih u sef kod advokata koji je zastupao najveći građevinski poduhvat NiP-a zvani “Crni vrh”.

Da upravljam službama, tačno bih znao koje bih to sarajevske biznismene i biznise istraživao. Ne da bih pakovao Elmedinu Konakoviću. Samo bih dokumentirao kriminal.

Godinama sam izbjegavao da u javnosti polemišem sa predsjednikom NiP-a. Izmišljao je o meni, tužakao me sudovima zbog mojih tekstova i, na kraju, gubio je tužbe. Ove godine imenom i prezimenom me prozvao barem deset puta. I, evo, ja mu drugi put u ovoj godini nudim TV duel na bilo kojoj televiziji. Može i na Fake TV. Može i u Crvenoj olovci. Neka povede sa sobom i Aljošu i Dubravka Čamparu. Neka povede i Gordana Memiju i sve svoje prijatelje. Može i one samozatajne biznismene iz Dubaija dovesti. Ja ću sam doći.

Nisam gledao, jer ne gledam propagandni program, jubilarno n-to gostovanje Elmedina Konovakovića na “nerežimskoj televiziji”. Nisam gledao, a morat ću. Samo zato da bih kvalitetnije pripremio tužbu koju nikad do sada nisam podnio protiv bilo koga, trpeći godinama uvrede da sam “potrčko”, da sam “korumpiran”, da sam “saradnik službe”.

I za kraj – nisam gledao Konakovićevo gostovanje. Nikad nisam bio na Palama. Nikad nisam bio u Dubaiju. Moji kumovi nisu bili domaćini Titu i Dini. Ne informišem se na Wikipediji. Ne izbjegavam TV duele. Ne izmišljam svoje tekstove. I imam presudu da sam govorio istinu kada sam napisao da je Elmedin Konaković otuđio televizore i kiriju iz sarajevske Zetre.