Komšić u New Yorku uporedio Plenkovića s Putinom i poručio UN-u: Morate podržati BiH ako želite mir

Generalna skupština UN-a u New Yorku počela je jučer, a danas se obratio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić.

Međunarodnoj zajednici je poručio da na Zapadnom Balkanu ne može biti mira dok Bosna i Hercegovina ne dobije njihovu podršku protiv onih koji produbljuju etničke podjele u BiH. Istaknuo je prioritet UN-a koji se odnosi na globalnu solidarnost te poručio da to u BiH nije moguće dok njeni susjedi ne prestanu pokušavati da je podijele i obesmisle.

Komšić se osvrnuo na ciljeve UN-a kao što je izgradnja povjerenja i globalne solidarnosti. U tom pogledu je prvo istaknuo da je to teško zbog toga što snažnije svjetske i evropske države biraju školovane, najbolje migrante, koji su često ekonomski migranti čiji odlazak smanjuje mogućnost te zemlje za razvoj.

Upravljanje migracijama u svijetu i odlazak “agenata promjene” u razvijene države

“Polazeći od teme ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a to je Ponovna izgradnja povjerenja i ponovno poticanje globalne solidarnosti: Ubrzanje akcije u vezi s Agendom 2030 i njenim ciljevima održivog razvoja prema miru, prosperitetu, napretku i održivosti za sve, dozvolite mi da na ovom značajnom mjestu, govorim o važnim elementima iz ugla jedne male, ali ponosne države Bosne i Hercegovine. Sa svoje strane, Bosna i Hercegovina je dala podršku Agendi 2030, posebno njenim ciljevima koji se u najvećoj mjeri tiču stvaranja svijeta i okruženja u zemljama članicama Ujedinjenih nacija, na način da smo kao države i njena društva spremni i posebno osposobljeni da provedemo sve korake koji će nas dovesti do samoodrživog razvoja. Međutim, u današnjem svijetu u kojem često dominiraju rat i različiti geopolitički ciljevi, biće jako teško to postići, bar onako kako je to planirao u Agendi 2030”, upozorio je Komšić na početku govora.

Kritikovao je Agendu UN-a o upravljanju migracijama s obzirom na to da se u zemljama porijekla migranata i tranzita, fokusiraju samo na prava tih migranata, ali ne i na to da oni mogu biti generatori promjena u tim državama, s obzirom na to da je takva njihova funkcija rezervisana za snažnije države.

“Ako pođemo od premise, koja se nudi kao tema ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a koja govori o izgradnji povjerenja i poticanja globalne solidarnosti, onda sam slobodan da vam u nekoliko rečenica ukažem na elemente koji eventualno otežavaju realizaciju ciljeva. Iako Agenda za održivi razvoj do 2030. prepoznaje migrante kao ‘agente promjene i razvoja’ u zemljama porijekla, tranzita i odredišta, Agenda se primarno fokusira na migrante kao korisnike ciljeva održivog razvoja (npr. kroz veći nivo zaštite, njihova prava i transparentnost). Nadalje, Agenda se ne poziva na širi koncept dijaspore niti na ulogu koju ona ima kao eventualno sredstvo razvoja. Ova tvrdnja, izvučena iz jednog od dokumenata IOM-a (Internacionalne organizacije za migracije), svakako je tačna, ali kada dođemo u polaznu tačku migracija, odnosno na teren u pojedinim zemljama, onda ćemo svakako vidjeti nekoliko stvari koje se nepobitno dešavaju. Sadašnji oblik upravljanja migracijama, došao je u takvu fazu da velike i snažnije zemlje, radi vlastitog benefita, vrše određenu vrstu selekcije migranata, na način da se odaberu najbolji i najškolovaniji među njima, kao što su liječnici, inžinjeri, naučnici i druge visokokvalificirane osobe, te se usmjeravaju u veće zemlje u kojima se iskorištavaju njihova znanja i sposobnosti, ali isključivo u korist tih većih sistema”, kazao je.

Poručuje da takva agenda u kojoj su migranti “agenti promjene” samo u razvijenim državama, dovodi do slabljenja već nerazvijenih država.

“U većim zemljama i većim sistemima, tako odabrani migranti mogu biti ‘agenti promjene’ ili nositelji različitih poboljšanja, ali se istovremeno slabe potencijali i kapaciteti manjih zemalja iz kojih migranti dolaze. Male zemlje, osim što gube najkvalitetnije kadrove, istovremeno gube i sva ulaganja, uključujući i finansijska, koja su uložena u stvaranje tih visokokvalifikovanih profila. Naravno, potpuno je jasno da postoji takav oblik migracija, u kojima velike grupe ljudi nastoje pobjeći od rata i ratnih strahota, ali isto tako postoji i ono što nazivamo ekonomskim migracijama, putem kojih se vrši usmjeravanje migranata, na bazi njihovih potencijala i kapaciteta”, naveo je.

“U oba slučaja migracija, velike zemlje i njihovi veći sistemi su oni koji vrše selekciju i izbor najkvalitetnijih profila migranata, prema vlastitim potrebama i aspiracijama, dok se istovremeno dešava sistemsko slabljenje malih zemalja iz kojih migranti dolaze”, dodao je Komšić.

Zatim je poentirao šta time želi reći.

“U najkraćem, teško je govoriti o izgradnji povjerenja dok veće zemlje i njihovi veliki sistemi kroz migracije preuzimaju stanovništvo manjih zemalja, kada se istovremeno dešava pražnjenje manjih zemalja, a koje za posljedicu ima stvaranje ambijenta u kojem se razvija siromaštvo i u cijelosti onemogućava bilo kakav vid razvoja u ekonomskom i društvenom smislu. Tako se vrši direktan udar na mogućnost stvaranje pretpostavki za samoodrživ razvoj u manjim zemljama”, poručio je.

Na primjeru Bosne i Hercegovine je pokazao kako takvo upravljanje migracijama utječe na razvoj manjih država.

Foto: Screenshot

“Iz ugla moje države, Bosne i Hercegovine to je lako argumentirati i dodatno dokazati. U mojoj zemlji, postoji značajan odliv stanovništva, koji odlaze u veće i razvijenije zemlje, ponajviše one koje smatramo zapadno-demokratskim. Istražujući zašto se naši ljudi, Bosanci i Hercegovci, odlučuju da napuste svoju zemlju i potraže bolje uslove za život u nekim drugim zemljama, došli smo do zaključka da je temeljni razlog njihovog odlaska, zapravo uvjerenost u nedostatak perspektive u Bosni i Hercegovini”, kazao je.

Tu perspektivu kvari način upravljanja BiH koji utječe na svakodnevni život.

“Kada smo uzeli u obzir šta to naši ljudi navode kao jedan od osnovnih nedostataka perspektive u svojoj zemlji, vidjeli smo da se radi o tome da upravo politički sistem u Bosni i Hercegovini ne sadrži potpunu demokratiju, već jedan oblik etnokratije, ili sistem u kojem se izbori za institucije vlasti, vršenje vlasti, raspodjela radnih mjesta u državnom, pa i u realnom sektoru, ponajviše temelji na etničkoj pripadnosti kao preduvjetu. U takvom sistemu, najčešće nemate najbolje ljude na ključnim mjestima, ljude koji svojim znanjima i sposobnostima mogu izgraditi politički, ekonomski i društveni sistem u Bosni i Hercegovini, već naprotiv, imate etnički i politički podobne kadrove od kojih je teško očekivati da vode cjelokupni napredak zemlje. Ovaj sistem vrijednosti traje već jako dugo. U takvom sistemu ključne poslove ne obavljaju najbolji i najkvalifikovaniji ljudi, već politički i etnički podobni”, poručio je.

Naglašava da takav sistem koji je temeljen isključivo na etničkoj i političkoj pripadnosti degradira demokratiju i mogućnost za stvaranje ambijenta u kojem postoje ljudi sa jednakim šansama.

“Takav sistem, koji garantira učešće u vlasti pojedinim političkim akterima i njihovim etnički utemeljenim političkim strankama, ima oblik nekadašnjih, ali i sadašnjih totalitarnih sistema, u kojima se vlast vrši na autokratski način, putem autokratski nadahnutih političkih aktera. Kao posljedicu tog nedovršenog političkog sistema imamo usporen razvoj zemlje, pri čemu se od strane takvih politika opstruira i ono što je, po mom mišljenju, jedan od ključnih ciljeva moje zemlje – njen put ka članstvu u većim nadnacionalnim sistemima kao što su Evropska unija ili NATO savez”, kazao je.

Pretenzije Hrvatske i Srbije prema BiH ugrožavaju mir

Drugi razlog zašto je globalna solidarnost još uvijek teško dohvatljiva u BiH je, kako je istaknuo Komšić, to što susjedne zemlje Srbija i Hrvatska uporno rade na dubljoj etničkoj podjeli BiH i tako urušavaju građanske i demokratske principe koji su osnova za razvoj i ostanak kvalitetnih ljudi u državi.

“Naš trenutni politički sistem vješto koriste naši zapadni i istočni susjedi, i preko etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, na koje navodno polažu nacionalno pravo, vrše upravljanje Bosnom i Hercegovinom, i to ne sa primarnim ciljem da pomognu pripadnike tih etničkih zajednica, nego sa ciljem da Bosnu i Hercegovinu, ili podijele ili obesmisle kao državu. Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, na koje nastoje polagati svako pravo, i dvadeset sedam godina nakon agresije koju su nad Bosnom i Hercegovinom izvršili, na taj način vrše udar na suverenitet naše zemlje, čime se skoro u cijelosti onemogućava bilo kakav demokratski razvoj Bosne i Hercegovine. Tom praksom narušava se i minimum međudržavnog povjerenja, jer nažalost naši susjedi ne ulažu iskrenu energiju u cilju izgradnje međudržavne saradnje nego energiju ulažu u svrhu slabljenja naše države”, rekao je.

Komšić je iznio tvrdnje da Srbiji i Hrvatskoj u podjeli BiH pomažu i pojedini članovi međunarodne zajednice.

“To je vidan problem, koji se proteže na cjelokupan region Zapadnog Balkana, gdje postoje različite ideje, planovi i namjere za promjenama međunarodno priznatih granica, za reorganizaciju regiona u nešto što nema dodirne tačke sa demokratijom. Za takve aktivnosti i politike, susjedne zemlje vrlo često imaju, na prvi pogled iznenađujuću i neočekivanu, podršku iz zemalja koje smatramo demokratskim liberalnim državama i društvima, ali svakako i onih koje to nisu, a danas su prepoznatljive kao države agresori sa autoritarnim režimom. Na žalost, mnogi i na Istoku i na Zapadu vjeruju da će jedva skrivena podrška onima koji žele da potpuno kontrolišu, i u krajnjem cilju podijele Bosnu i Hercegovinu, donijeti stabilnost na Zapadnom Balkanu”, rekao je.

Međutim, poručio je kako to Bosanci i Hercegovci neće dozvoliti.

“Mi koji ovdje u Ujedinjenim nacijama predstavljamo državu Bosnu i Hercegovinu smatramo da to neće donijeti niti stabilnost niti napredak na Zapadnom Balkanu. Naši susjedi, ne mogu između sebe podijeliti Bosnu i Hercegovinu, a da pri tome ne uđu u međusobni sukob. Mi svakako nećemo dozvoliti podjelu i nestanak naše hiljadugodišnje države, pod bilo koju cijenu, ma šta ko o tome mislio. Zato smatramo da je u interesu Ujedinjenih nacija, ukoliko se na Zapadnom Balkanu želi očuvati mir, mora dati podrška državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama“, kazao je.

Istaknuvši da je svjetski prioritet broj jedan ostvarivanje trajnog mira s obzirom na to da mir stvara mogućnost državama da se razvijaju i napreduju, upozorio je da u našem regionu to nije moguće dok god BiH ne dobije podršku u svojim odnosima sa komšijama.

“Ukoliko Ujedinjene nacije žele sačuvati mir na Zapadnom Balkanu onda trebaju podržati one koji nisu pogazili demokratske i civilizacijske norme; nisu počinili genocid, nisu bili dio udruženih zločinačkih poduhvata, nisu uništavali živote ljudi zbog njihove etničke pripadnosti, nisu uništavali tuđe hramove i svetinje, nisu zagovarali revanšizam i osvete. Ukoliko takva podrška izostane, onda odgovornost i krivica za destabilizaciju nije na nama koji sigurno nećemo mirno i skrštenih ruku posmatrati neki novi pokušaj uništenja naše Bosne i Hercegovine”, istaknuo je.

Naglašava da je sistem funkcionisanja BiH predodređen da bude konfliktan.

“Ipak, temeljni problem Bosne i Hercegovine nalazi se u nejednakosti građana u političkom i izbornom sistemu, što kao posljedicu ima etnički sistem upravljanja zemljom koji je sam po sebi predodređen da bude konfliktan. Osim toga, etnički sistem vršenja vlasti u mojoj zemlji, neprekidno stvara prostor za nepotizam i korupciju u svim segmentima društva, a ponajviše u institucijama vlasti. Odnosno, kao posljedicu etničkog sistema vršenja vlasti imamo nepotizam i selekciji ljudi za obavljanje najvažnijih političkih i ekonomskih poslova. Etnički politički sistem u mojoj zemlji je taj koji najviše generiše i potiče nepotizam i korupciju, a nepotizam i korupcija najviše razaraju socijalnu koheziju i povjerenje unutar jednog društva”, rekao je.

Zbog takvog sistema BiH godinama nije u mogućnosti da stvori društvo jednakih ljudi, a što je, prema Komšiću, preduslov za razvoj i stvaranje povjerenja.

“Sa ovoga mjesta, želim postaviti jedno važno pitanje – kako je moguće graditi i izgraditi povjerenje, koje će dovesti do stvaranja pretpostavki za razvoj, kada zapravo nemamo dovoljno demokratije u svojoj zemlji, kada nam se pravo na demokratiju oduzima, i kada nam se nameće embargo na demokratiju, što građane dovodi do velike neizvjesnosti i zbog čega se često odlučuju da napuste zemlju?”, upitao je Komšić.

Kritikovao je i visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta, kazavši da je svojim aktivnostima u BiH produbio etnički princip koji nam godinama stvara probleme.

“Posljednje intervencije međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini, odnosno intervencije visokog predstavnika, putem činjenja pravnog nasilja i suspendiranja entitetskog ustava na dvadeset i četiri sata, što je nezapamćen presedan u demokratskom svijetu, ne da nisu otklonile smetnje za normalno funkcionisanje države nego su ojačale nedemokratski etnički princip i produbile diskriminaciju građana u Ustavu i izbornom zakonu”, rekao je.

Demokratija je, ističe Komšić, najvažniji segment za izgradnju povjerenja, kako u našim zemljama, tako i na globalnom planu.

“Jako je važno, radi kreiranja pretpostavki za samoodrživ razvoj, da se tranzicija u tim društvima okonča što prije, kroz prelazak sa nekadašnjih totalitarnih, autokratskih sistema, u sistem temeljen na potpunoj demokratiji. Zato očekujemo podršku aktera iz internacionalne zajednice, iako i oni povremeno posegnu za nedemokratskim alatima, kao što i povremeno radi njihovih ciljeva u cijelosti negiraju mogućnost razvoja demokratije u Bosni i Hercegovini. Naravno, potpuno smo svjesni da postoji i jedan broj zemalja, članica Ujedinjenih nacija, koji imaju takvu historiju i takav historijski kontekst, da nisu zainteresirani za demokratiju i njen razvoj. S druge strane, neki pokazatelji nam govore da je preko 2/3 zemalja, članica Ujedinjenih nacija, okrenuto ka demokratiji i njenom razvoju, pa je tako moj ugao promatranja okrenut u tom pravcu”, naveo je.

Još jedan važan element u izgradnji povjerenja radi samoodrživog razvoja je, kako je kazao, sistem punih ljudskih prava.

“Ako nemate sistem jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, onda će u takvom sistemu teško doći do izgradnje povjerenja, a posebno u, još uvijek, postratnom društvu kao što je bosanskohercegovačko. Pogotovo ako se ima u vidu da je naše društvo pretrpjelo agresiju zapadnih i istočnih susjednih zemalja, što je kao direktnu posljedicu imalo činjenje tako strašnih ratnih zločina, pa čak i zločina genocida. Takvi scenariji prema Bosni i Hercegovini se i dalje realizuju, ali političkim sredstvima, u mirnodopskim uvjetima, uz kontinuirano traženje podrške od različitih dijelova internacionalne zajednice”, poručio je.

Važnost presuda Evropskog suda za ljudska prava

Bez obzira na trenutne scenarije, Komšić ističe da je obaveza svih političkih aktera stvaranje unutrašnjih pretpostavki za izgradnju demokratskog društva kojim će se izbjeći budući konflikti.

“U okviru presuda eminentnih sudova koji se bave zaštitom ljudskih prava, kao što je to Evropski sud za ljudska prava, nalazi se vrijedan resurs za izgradnju stabilnog društva u kojem se rizik unutrašnjeg konflikta svodi na najmanju mjeru, ali se i potencijalno agresivnim politikama susjednih zemalja iz ruku oduzima efikasan mehanizam za narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine. To u najkraćem znači, da ćemo mi u Bosni i Hercegovini morati promijeniti cjelokupnu paradigmu unutar društva, te preći sa etničkog političkog predstavljanja na građansko političko predstavljanje, što je standard u demokratskom svijetu. ESLJP”, rekao je.

Upozorio je da je jedna od susjednih zemalja BiH aludirajući na Hrvatsku, odbacila presudu Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi upravo na građanska i demokratska načela.

“Ovim putem Ujedinjenim nacijama moramo skrenuti pažnju na, na žalost moram reći, po mome mišljenju necivilizacijski stav Vlade i premijera susjedne zemlje koji su odbacili presudu Evropskog suda za ljudska prava u posljednjoj presudi u “predmetu Kovačević” i zauzeli se upravo za načela koja su odbačena pomenutom presudom, poput političkog načela legitimnog predstavljanja na etničkom principu koje je generator nejednakosti među građanina BiH, i sredstvo pomoću kojeg susjedi podrivaju državu Bosnu i Hercegovinu. To je urađeno na takav način da se može okvalifikovati i kao miješanje u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine”, rekao je.

Tom prilikom je ponašanje Andreja Plenkovića uporedio sa Vladimirom Putinom, koji također ne poštuje međunarodno pravo.

“Nepoštivanje presuda međunarodnih sudova kakvo se moglo čuti od strane premijera susjedne zemlje podsjeća na onaj odnos prema međunarodnom pravu kakav je Vladimir Putin izgradio u slučaju Ukrajine. Međutim to nije samo negativan odnos prema međunarodnim standardima Ujedinjenih nacija nego i politika koja se prema Bosni i Hercegovini vodi od strane njenih susjeda”, kazao je.

BiH treba reforme

Na kraju naglašava da se BiH može fokusirati na Agendu 2030 UN-a tek nakon što prihvati građansko političko predstavljanje.

“Tek kada se u Bosni i Hercegovini implementacijom presuda Evropskog suda prihvati građansko političko predstavljanje, i kada se paralelno s tim prestane s napadima na suverenitet države Bosne i Hercegovine iz susjedstva, tek tada ćemo moći da se u punom kapacitetu i efikasnije uključimo u projekte, kao što je to Agenda 2030, kao ravnopravan sudionik i akter svih planiranih aktivnosti. U tom slučaju, bit ćemo kao država spremni i potencijalima opremljeni da prihvatimo sve izazove koje pred nas stavljaju aktivnosti na samoodrživom razvoju, da kao društvo ravnopravnih ljudi izgradimo naše međusobno društveno povjerenje, ali i da budemo aktivan akter i na izgradnji povjerenja na globalnom planu”, poručio je.

Društva u kojima dominira nejednakost kao što je bosanskohercegovačko, Komšić navodi da je teško biti legitiman akter koji propagira ideje samoodrživog razvoja.

“Za tako nešto, potrebno je prevashodno da svoje društvo reformišemo, na način, u kojem će ono biti sposobno da razumije važnost solidarnosti za sve, sa ljudima koji su u tom sistemu po svemu jednaki i koji mogu producirati solidarnost prema drugima na jednakim osnovama”, rekao je.

Uprkos svim problemima, istaknuo je da će BiH ipak raditi na Agendi 2030.

“U zaključku ovoga izlaganja, uz sve ranije navedeno, želim posebno istaći da će Bosna i Hercegovina aktivno raditi na implementaciji Agende 2030. Radit ćemo na izgradnji povjerenja i solidarnosti. Kroz odbacivanje diskriminirajućeg etničkog koncepta, istovremeno ćemo odbaciti i sistem u kojem dominiraju nepotizam i korupcija, te nas na taj način dovesti u red demokratskih i zrelih društava. Tada ćemo postati društvo i zemlja, koje se može aktivno uključivati u svjetske procese, u okviru temeljnih principa na kojima počiva sadašnji svjetski poredak i ono što nazivamo internacionalna zajednica”, naveo je.

Komšić je rekao da u stvaranju jednakog društva i provođenju reformi očekujemo pomoć međunarodne zajednice.

“Svjestan sam postojanja i onih drugih dijelova internacionalne zajednice, koji će iz svojih geopolitičkih razloga pružiti otpor, kako bi Bosnu i Hercegovinu, ali i cijeli region Zapadnog Balkana držali u kontinuiranom stanju destabilizacije i tenzija. Takvi neće demokratiju, već etnokratiju, nered i nasilje. Na kraju, sa sigurnošću mogu reći da je Bosna i Hercegovina postala mjesto na kojem se brani demokratija i njene vrijednosti. I tu postoje samo dvije strane – ona koja je za demokratiju i njene vrijednosti i ona, druga strana, koja je protivnik demokratije jer je njen cilj uspostavljanje autokratskih sistema nedemokratskog karaktera”, poručio je Komšić.

Klix