Koje su rakete u iranskom arsenalu i kako im se Izrael suprotstavlja?

Iran je pokrenuo svoj najveći napad na Izrael, ispalivši u utorak kasno 180 balističkih projektila, od kojih je većinu očigledno presrela protivraketna odbrana koju koriste Izrael, Sjedinjene Države i Jordan, prema vladama tih zemalja.

Vazdušni napad, daleko ozbiljniji od sličnog napada u aprilu, podigao je tenzije  u ionako izuzetno napetom trenutku širom Bliskog istoka.

Donsoimo vam analizu iranskih  balističkih projektila i odbrambene sisteme koje koriste izraelske i druge snage u regionu.

Teheran ima hiljade balističkih i krstarećih projektila različitog dometa, prema izvještaju Projekta prijetnje od projektila iz 2021. u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Nepoznati su tačni brojevi za svaki tip projektila. General američkog ratnog zrakoplovstva Kenneth McKenzie rekao je Kongresu 2023. da Iran ima “preko 3.000” balističkih projektila, prema ovogodišnjem izvještaju sa web stranice Iran Watch na projektu Wisconsin o kontroli nuklearnog naoružanja.

Pravac balističkih projektila nose ih izvan ili blizu granica Zemljine atmosfere, prije nego što se nosivi teret bojeve glave odvoji od rakete koja ga je nosila uvis i zaroni natrag u atmosferu i na svoju metu.

Stručnjaci za oružje koji su analizirali provjerene video snimke na društvenim mrežama sa mjesta događaja rekli su za CNN da je Iran koristio varijante balističke rakete Shahab-3 u posljednjem napadu na Izrael.

Shahab-3 je temelj za sve iranske balističke rakete srednjeg dometa koje koriste tečno gorivo, kaže Patrick Senft, koordinator istraživanja u Armament Research Services (ARES).

Projekt raketne prijetnje kaže da je Shahab-3 ušao u irasnki arsenal 2003. godine, može nositi bojevu glavu od 760 do 1.200 kilograma i može se ispaljivati ​​iz mobilnih lansera kao i iz silosa.

Iran Watch kaže da najnovije varijante Shahab-3, projektila Ghadr i Emad, imaju preciznost od čak 300 metara (skoro 1.000 stopa) svojih predviđenih ciljeva.

Iranski mediji izvještavaju da je Teheran u napadima koristio novu raketu Fattah-1. Teheran opisuje Fattah-1 kao “hipersonični” projektil – što znači da putuje brzinom od 5 maha, ili pet puta većom brzinom od zvuka (oko 3.800 milja na sat, 6.100 kilometara na sat).

Ali analitičari ističu da gotovo sve balističke rakete postižu hipersoničnu brzinu tokom svojih letova, posebno dok padaju prema svojim ciljevima.

Izraz “hipersonično” se često koristi za označavanje onoga što se naziva hipersonična klizna vozila i hipersonične krstareće rakete, visoko napredno oružje koje može manevrirati hipersoničnom brzinom unutar Zemljine atmosfere. Zbog toga je takvo oružje izuzetno teško oboriti.

Fattah-1 nije nijedan od njih, prema Fabijanu Hinzu, istraživaču na Međunarodnom institutu za strateške studije, koji je pisao o ovoj temi prošle godine.