Ko stvarno izdati ne zna: Zašto Izetbegović svoju hipoteku (vele)izdajnika vješa o vrat Radončiću i Konakoviću?

Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, gostovao je nedavno na BHT1. U toj emisiji potvrdio je da će biti kandidat SDA na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Kandidatu opozicije, Denisu Bećiroviću, kako kaže, želi svu sreću, piše The Bosnia Times. 

Brat Fahro

– Oni koji stoje iza njega stoje iza sebičnih interesa, nije SDA neprijatelj BiH. U 7-8 ciklusa, SDA nikad nije bila ispod 270-280 hiljada glasova. Svaka čast gospodinu Bećiroviću, ali ovo što je stalo iza njega? Radončić i Konaković bi HDZ-u isporučili ono što traži – rekao je lider SDA.

Da se Radončić prepoznao u ovoj izjavi pokazuje tekst u Avazu, objavljen tri dana nakon izjave, u kojem je podsjetio Izetbegovića na 7-8 afirmativnih izjava i pohvala koje je u posljednje vrijeme davao o njemu. Ovo je vrlo zanimljiva situacija u odnosima njih dvojice ako se uzme u obzir da je Radončić prije par sedmica rekao kako je Izetbegović počinio grešku sa revizijom tužbe, ali je zanijekao da se radi o veleizdaji za što ga optužuje opozicija.

Potom je Radončić prisustvovao otvorenju zgrade Rijaseta gdje je kao najveći bošnjački vakif/donator govorio pred zvanicama. Teško je povjerovati da reis Husein Kavazović nije tražio izun/dozvolu da bi mu to dopustio. Oba reisa su hvalila Radončića, a Mustafa Cerić, koji je sklon pretjerivanju u laskanju ljudima, nazvao ga “bratom”. I za to je, kako je rekao, dobio izun od sadašnjeg reisa Kavazovića. Ovo je trebao biti trenutak Radončićeve rehabilitacije kod vjerničke populacija kojoj su ga bile ogadile režimske hodže agitirajući protiv njega javno sa mimbera, navodi The Bosnia Times. 

“Prst u staru ranu”

Tako se doimalo da je najveći i najduži bošnjački personalni sukob bio završen. Možda bi i bilo tako da se pitao Radončić. Međutim, Izetbegović nije mogao otrpjeti i ponovo ga prozvao optuživši ga za bliskost sa Draganom Čovićem, što u sadašnjoj političkoj konstalaciji odnosa Bošnjaci razumijevaju kao nacionalnu izdaju. Time je Izetbegović definitivno gurnuo Radončiću “prst u staru ranu”.

Ovdje nema ničega novog, što se tiče njih dvojice. To je zapravo postao kliše na kojem su se prelamale sve izborne kampanje od 2010. godine kada je Radončić osnovao svoju stranku (SBB) s kojom je išao na izbore. Njih dvojica su se mirili i svađali, koalirali i razilazili se nekoliko puta. Vjerovatno se Izetbegović bio ponadao da će Radončić ostati s njim, pa čak ga i podržati na izborima kao što ga je podržavao u pregovorima oko Izbornog zakona. Za pretpostaviti je da je Izetbegović čak računao da bi mu Radončić mogao biti spona sa Draganom Čovićem za formiranje vlasti nakon izbora. E, kad je Radončić odlučio podržati Denisa Bećirovića, ovaj mu se osvetio i stavio u tretman koji je kod njega “uživao” Konaković.

Nije više ni važno hoće li Radončić (uz)vratiti Izetbegoviću tokom kampanje, a vjerovatno hoće, mnogo je važnije proniknuti u stvarni motiv Izetbegovića da ponovo otvori sukob s njim. Osim što se ova optužba može pripisati očiglednoj nervozi i Izetbegovićevoj ljutnji da su ga svi ostavili, iliti izdali, i na taj način baš ponizili pred domaćom i svjetskom javnošću, ona u sebi može kriti i spoznaju da je u tandemu Konakovića i Radončića on osobno dobio ozbiljne konkurente, a njegova stranka (SDA) dobila bošnjačku političku alternativu koja se bori za iste birače. Prijem Elmedina Konakovića kod Gabriela Eskobara (Escobar), samo je jedan od išareta da bi tu “bošnjačku alternativu” prihvatili i stranci.

Ako je suditi po ovakvom startu izborne kampanje ona će obilovati teškim verbalnim sukobima između Konaković i Izetbegovića, a u to će se morati ponovo uključiti i Radončić iako je u nekoliko javnih nastupa pokazivao želju da ovaj put “odigra drugačiju utakmicu”. Kako god, ova kampanja će natjerati kandidate da odgovore Bošnjacima na pitanje koje ih muči još od prvih parlamentarnih izbora – ko ih je izdao, ili ko bi ih opet mogao izdati, zaključio je The Bosnia Times.