Ko je zapravo Dario Kordić: Jedna stavka iz njegove biografije se rijetko pominje

Veliku pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini izazvao je snimak ratnog zločinca Darija Kordića koji se pojavio prije nekoliko dana u kojem govori kako bi “sve ponovio”. Kordić, koji je između ostalog osuđen za strašni zločin u Ahmićima je od samog početka bio u vrhu političkog vodstva bosanskih Hrvata.

Dario Kordić je rođen 14. decembra 1960. godine u Sarajevu, njegov otac Pero je bio doktor veterinarske medicine, a suprugu Roziku je upoznao na studiju u Sarajevu. Upravo je Pero utjecao na budući politički angažman Darija Kordića. Pero Kordić je bio jedan od 47 istomišljenika Franje Tuđmana kada je 17. juna 1989. u Zagrebu osnovana Hrvatska Demokratska Zajednica Hrvatske.

Prije svog političkog angažmana Dario Kordić je završio studij Političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu 1983. godine. Radio je kao novinar, a od 1985. godine bio je uposlen u firmi “Vatrostalna” u Busovači.

Svojevrsnu “mini” popularnost je stekao u julu 1980. godine kada je u tadašnjem kvizu “Poziv na putovanje” TV Sarajevo uvjerljivo pobijedio osvojivši više bodova nego tri ostala takmičara ukupno.

Pero i Dario Kordić su bili jedni od utemeljitelja HDZ-a Bosne i Hercegovine 1990 godine. Dana 26. augusta 1991. HDZ BiH je uveo vanredno stanje i saopćio da će se općinski odbori stranke povezati jedni s drugima u jedinstveni sistem odbrane. Kordić je postao predsjednik stranke u Busovači, predsjednik regionalne travničke zajednice, a nakon osnivanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 18. novembra 1991. godine postaje njen potpredsjednik.

Kada je počela agresija na BiH Kordić je u početku koordinisao zajedno sa organima legalne vlasti R BiH, te jedinicama TO BiH i kasnije Armije BiH, no od samog početka bilo je jasno da Kordić pripada političkoj struji unutar hrvatskog naroda koja nije bila za otvorenu saradnju s Armijom BiH. Učestvovao je u nekoliko propalih mirovnih pregovora 1992. godina gdje je isticao da je hrvatska strana jedna od tri sukobljene strane u BiH, odbijajući stati “pod jednu zastavu”.

Iako su sukobi između HVO i Armije BiH počeli još u oktobru 1992. godine kada su hrvatske snage zauzele Prozor, do “totalnog” sukoba nije došlo do aprila 1993. godine. Ipak nešto ranije u februaru 1993. godine Dario Kordić je javno na TV Vitez zaprijetio Bošnjacima.

“Nemojte se igrati s time! Budete li išli na neku od drugih općina, može se desiti ne samo da ne bude države Bosne i Hercegovine, nego da ne bude ni muslimanskog naroda”, kazao je Kordić te 1993. godine.

Svoju prijetnju je pokušao realizovati 16. aprila 1993. godine kada su jedinice HVO u selu Ahmići počinile jedan od najgorih zločina na teritoriju bivše Jugoslavije. Kompletno selo Ahmići je uništeno, ubijeno je 116 civila od kojih su 11 bila djeca.

Uslijedio je talas prinudnih iseljenja, ubistava i silovanja. Bošnjaci su bježali iz Viteza uputivši se ka Travniku ili Zenici, tvrdeći da su im hrvatski vojnici dali tri sata da napuste grad ili da budu ubijeni.

Cilj tadašnjeg hrvatskog vodstva u BiH, u čijem vrhu je bio upravo Dario Kordić, je bilo zaokružiti teritorij, odnosno povezati područje od Gornjeg Vakufa do Viteza. No do ostvarenja tih planova nije došlo, uz posredovanje SAD 1994. godine je potpisan Washingtonski sporazum kojim je okončan Hrvatsko-Bošnjački sukob. Iako je došlo do velikih rezova unutar vojnog i političkog vrha bosanskih Hrvata, prije svega smjenom Mate Bobana sa pozicije predsjednika Herceg Bosne, Kordić je zadržao svoju poziciju.

Jedna stavka iz njegove biografije koja je manje poznata tiče se njegovog političkog “unaprjeđenja” kada je 9. juna 1994. godine imenovan za predsjednika HDZ-a BiH. Na poziciji predsjednika najveće hrvatske stranke u BiH ostao je sve do 2. decembra 1995. godine.

Nešto ranije 10. novembra 1995. godine tadašnji tužitelj Haškog tribunala je protiv Kordića i njegovih saradnika podigao optužnicu zbog teškog kršenja međunarodnog prava, odnosno zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u gradovima, selima i zaseocima Lašvanske doline.

Kordić se predao 6. oktobra 1997. godine, kada se izjasnio da “nije kriv”. Suđenje je počelo u martu 1999. godine, a krajem februrara 2001. godine Haški sud je proglasio Kordića krivim i pravomoćno ga osudio na 25 godina zatvora. Kordićeva je presuda bila pravna podloga za sljedeću optužnicu, hercegbosanskoj šestorci (Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić), za udruženi zločinački pothvat pod vodstvom Franje Tuđmana s ciljem pripajanja Herceg-Bosne, Hrvatskoj.

Vrh HDZ-a BiH na dočeku Kordića u Busovači

Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora, te je 6. juna 2014. stigao u Zagreb. Nekoliko dana nakon toga HDZ BiH, predvođen Draganom Čovićem je svom bivšem predsjedniku spremio svečan doček u Busovači.

Nakon povratka iz zatvora uspio je i magistrirati teologiju u Zagrebu 2020. godine, a u fokus javnosti je ponovo stigao prije nekoliko dana kada se pojavio snimak na kojem govori kako bi sve ponovio.

“Pitao me u tišini, je li vrijedilo zatvora, rata. Ja sam mu rekao sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio, svaka je sekunda vrijedila”, kazao je Kordić.

Klix.ba