Kenan Dautović, načelnik Travnika: Raditi i živjeti od svog rada nije privilegija, već pravo svakog građanina

Kenan Dautović (SDA) novi je načelnik Travnika. On je na izborima održanim u nedjelju osvojio više glasova od Harisa Kaniže, kandidata Koalicije “Naša travnička priča” koju su podržali Narod i Pravda, Socijaldemokratska partija i Naša stranka.

U intervjuu za Faktor Dautović govori šta je obećao stanovnicima Travnika, zbog čega se odlučio politički angažirati, o svojoj vojnoj karijeri…

Kako ste proveli prve dane nakon što ste pobijedili i kada ćete preuzeti funkciju načelnika?

– Još nisam otpočeo sa obavljanjem funkcije načelnika Općine Travnik jer je potrebno ispoštovati zakonsku proceduru koja podrazumijeva potvrđivanje konačnih rezultata, te istek perioda žalbe. Funkciju mogu preuzeti tek po dodjeli mandata od Centralne izborne komisije (CIK) BiH. Istovremeno, kako nema vremena za gubljenje, ja sam prvu sedmicu nakon izbora posvetio obilasku zdravstvenih institucija na području Općine Travnik, kako bih dao podršku pacijentima i svom osoblju Bolnice za plućne bolesti Travnik, Bolnice Travnik, Hrvatske bolnice fra Mato Nikolić, Doma zdravlja Travnik, te Zavoda za javno zdravstvo Travnik.

Također, uključio sam se u kampanju promocije masovne imunizacije koja je započela jučer sa posebnim akcentom na potrebu zaštite radno sposobnog stanovništva u privrednim djelatnostima.

Dobili ste veliki broj čestitki. Koja Vam je najdraža?

– Tačno je da sam dobio mnogo čestitki, ali mi je najdraža ona kolektivna od ljudi širom BiH koji su prepoznali sve ono što sam nudio u predizbornoj kampanji, posebno u segmentu dekontaminacije javnog prostora, koji je doveo do snažne podjele bh. društva u dijelu države koji sebe smatra probosanskohercegovačkim i hitne potrebe fokusiranja na segment razvoja koji će, ukoliko ne bude adekvatno tretiran, dovesti do još masovnijeg odlaska mladih i, u konačnici, depopulacije BiH. Na taj način bi neprijatelji BiH odnijeli pobjedu nad generacijama bh. patriota koji su je znali čuvati vijekovima.

Šta možete obećati stanovnicima Travnika?

– Građankama i građanima općine Travnik mogu samo obećati svoju apsolutnu posvećenost i angažman svih svojih intelektualnih i iskustvenih kapaciteta u nastojanju da napravim pobjednički tim jer samo radeći zajedno možemo pomoći sami sebi, a što jeste suština lokalne uprave i samouprave. Raditi i živjeti od svog rada nije privilegija, već pravo svakog građanina općine Travnik.

Godinama ste uspješno paralelno gradili dvije karijere. Od svoje šesnaeste godine ste vojnik, četiri decenije ste visokoškolovani oficir koji je svoja znanja stalno nadograđivao, a posljednjih 17 godina gradili ste akademsko zvanje iz oblasti sigurnosti na Fakultetu političkih nauka. Kako ste to uspjeli?

– Na isti način kako sam planirao raditi i kao načelnik Općine Travnik. Dakle, 24-satni angažman jer je nebrojen broj popodneva i vikenda koje sam, umjesto u zabavljanju, provodio u radu. Svijet u kojem danas živimo je dramatično drugačiji od onog od prije pet godina, a da ne govorim o većem vremenskom rasponu i naprosto zahtijeva neprekidno i cjeloživotno učenje kako bi čovjek, kao pojedinac, bio sposoban da se nosi sa svim izazovima današnjice, posebno na tržištu rada. To je formula koja mora biti aplicirana na mentalni sklop prosječnog stanovnika u BiH jer vrijeme kada je država osiguravala radna mjesta, rješavala stambena pitanja i omogućavala druge socijalne pogodnosti, pripada prošlosti i moramo se što prije navići na osnovne postulate otvorenog tržišta i liberalne demokracije.

Kako ćete sada sve stizati kada ste izabrani za načelnika?

– Ja sam svoju vojnu karijeru završio i nadam se da mi više neće trebati dok akademska karijera nikada nije bila nešto što me opterećuje, naprotiv. Sve ove godine sam imao razumijevanje sa Fakulteta političkih nauka na način da sam nastavu grupirao u 1-2 dana i to nakon radnog vremena, tako da moje akademske obaveze nikada nisu bile prepreka mom izvršavanju osnovnih radnih obaveza.

Zbog čega ste odlučili da se politički angažirate?

– Ukupno stanje u BiH, te zakonska ograničenja koja su me kao pripadnika Oružanih snaga BiH onemogućavala da iskoristim sve svoje kapacitete za boljitak jedine nam domovine, bio je jedan od razloga. Drugi razlog je da, u uvjetima kada su nedobronamjerne politike gotovo u potpunosti blokirale normalno funkcioniranje organa vlasti i drugih važnih segmenata društva na državnom, pa i federalnom nivou, krucijalno je važno ojačati lokalni nivo vlasti na kantonalnom i općinskom nivou.
U vezi s tim, želio sam, između ostalog, svojim primjerom ohrabriti prevashodno bošnjačku inteligenciju da beskonačne besjede i prazne kritike zamjene sopstvenim angažmanom i, na taj način, pomognu narodu koji se svakim danom nalazi u težoj situaciji.

Istovremeno, građanke i građani svoje živote težišno provode u svojim mahalama ili zaseocima, pa je vitalno važno da uvjeti njihovog življenja budu dostojanstveni i primjereni onome što su zaslužili. I konačno, kako sam ostatak života planirao provesti u svom Travniku, treba li veći motiv od onoga da budete u poziciji pomoći svojoj rodnoj grudi.

Učenje, usavršavanje, pisanje, rad s mlađima bile su Vaše životne preokupacije. Šta želite poručiti mladima u BiH?

– Nekontrolirani odlazak mladih, posebno onih visokoobrazovanih, ulaganje sredstava naših poreznih obveznika u obrazovni proces koji će graditi neke druge države i društva, te sve manji broj sklopljenih brakova i “bijele kuge” kao posljedice, nisu signal upozorenja već alarmantno stanje koje ako ne zaustavimo u periodu od narednih 5-6 godina, doći ćemo u situaciju da više nemamo kome pomoći niti za koga raditi.

Istovremeno, moje povjerenje u mlade ljude je bezgranično jer sve što sam postigao u svojoj karijeri, postigao sam prevashodno osloncem na mlade ljude. Stoga, pozivam sve nas, a posebno sve političke subjekte na opću mobilizaciju i borbu za našu mladu populaciju koji su naša istinska budućnost.

Izašli ste iz aktivne vojne službe s činom generala Oružanih snaga BiH. Koja Vam je najteža odluka bila u vojnoj karijeri?

– Ja sam u vojnoj karijeri dostigao sami vrhunac i na to sam više nego ponosan, no put do tog uspjeha nije nikada bio lagan ni jednostavan. Rad sa ljudima zahtijeva donošenje mnoštva odluka koje se tiču, između ostalog, i njihovih sudbina i života. Stoga su mi odluke koje su utjecale na sudbine ljudi uvijek teže padale negoli one koje su se odnosile na samu vojnu profesiju.

Odrasli ste na poznatoj Plavoj vodi. Kao dječak pokazivali ste ljubav prema muzici, ali i fudbalu. Jeste li tada maštali da postanete pjevač ili fudbalska zvijezda ili ste uvijek sebe vidjeli u vojsci kao komandanta?

– Ja sam cijeli život bio odličan učenik, ali sam, jednako tako, bio vrlo angažiran u mnoštvu sekcija i danas sam svjestan koliko su mi one pomogle da obogatim svoju ličnost. Tako sam u jednom momentu svoga života bio na prekretnici da li ću otići u vojnu školu ili nastaviti karijeru fudbalskog golmana jer sam u to vrijeme bio golman FK Borac Travnik, reprezentacije Zeničke regije, te sam bio dobio poziv od pionirske reprezentacije BiH. Istovremeno, u to vrijeme su dolazili i skauti Hajduka iz Splita da gledaju trojicu eventualnih kandidata, od kojih sam ja bio jedan. No, opredjeljenje ka sigurnosti i izvjesnijoj budućnosti je prevagnulo i nikada se nisam pokajao.