Kemail Hajdarević je prešao put smrti od Potočara do Nezuka pa napravio mapu Marša mira

Kemail Hajdarević je čovjek koji je kao 15-godišnjak, sa svojim vršnjacima, preživio prepješačivši put smrti od Potočara do Nezuka, a danas je autor kartografskog prikaza Marša mira koji je uradio, kako kaže, da bi se širila kultura sjećanja i da bi ovim djelom – dao svoj pečat.

Mapa je izrađena 2013. godine, a sam proces izrade trajao je oko šest mjeseci. Kemail je tada bio student geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Uporedo je istraživao detalje koji su se ticali Srebrenice i svega što se ’95 godine dešavalo na tom prostoru.

“Učinilo mi se da je bilo potrebno nešto uraditi, ostaviti neki trag za taj događaj. Kao student geografije, uporedo sa studijama, istraživao sam neke detalje koji su se ticali same Srebrenice i onog što se dešavalo. Nekako se rodila ta ideja da, kao budući profesor geografije, uradim kartu koja nas obavezuje da se sjećamo i širimo kulturu sjećanja na genocid u Srebrenici”, kaže Hajdarević u razgovoru za Klix.ba.

Dodaje da nije bilo tako lako izraditi ovu kartu, te da je potrebno dosta znanja i informacija kako bi temeljito uradili jednu ovakvu mapu – uključujući, naravno, legendu, pojašnjenja, detalje i sl.

“Da bi vi napisali tri rečenice legende na mapi potrebno je da pročitate knjige i knjige; trebate znati činjenice koje su potvrđene. Mapa je urađena 2013.godine na bosanskom, engleskom i turskom jeziku. Do sada je štampana u nekih 20-ak hiljada primjera, djeljena je na Maršu mira učesnima koji danas idu u kontra smjeru od Nezuka do Potočara“, ispričao nam je Hajdarević.

Kemail je nekih 100 kilometara od Potočara do Nezuka pretočio u mapu dimenzija metar – sa 1,5 metara, koliko iznosi najveća karta. Osnovni motiv za njega je bila lična satisfakcija i kako bi cijeli svijet bio upoznat sa onim što se tog jula dešavalo u Srebrenici.

“Uradio sam mapu jer nekako slika govori više od hiljadu riječi. Mapu sam uradio prvo kao satisfakciju samom sebi, ali sam zadovoljan i načinom kako je prihvaćena, koliku je pažnju privukla. Ostat će uspomena, drago mi je da se danas, u bilo koje mjestu na svijetu nalazi ta karta uramljena i da svjedoči onome što se dešavalo“, naglašava Hajdarević.

Ipak, sa druge strane, lično nije zadovoljan kulturom sjećanja bar što se tiče cijele Bosne i Hercegovine. Srebrenica i genocid u fokusu su samo 11. jula. Žrtve koje su nevino stradale, a i oni koji su pogledali smrti u oči i uspjeli pobjeći, zaslužuju spomen, ne samo na dan godišnjice – već i svakog drugog dana u godini.

Kemail kao profesor geografije, sada nezaposlen, mapu Marša mira je pojednostavio i posebno prilagodio djeci osnovnog i srednjoškolskog uzrasta.

Želja mu je da se u što većem broju obrazovnih, ali i drugih institucija u BiH, nalazi ova mapa Marša mira jer bi se upravo na taj način širila kultura sjećanja o kojoj se tako mnogo priča, a tako malo djeluje.

Kartografski prikaz Marša mira može se poručiti na bosanskom, turskom ili engleskom jeziku i u svim dimenzijama i veličinama.

Klix.ba