Kako ubrzati rast bh. ekonomije: Jesu li vlasnici kompanija i najbolji direktori

Jedan od problema poslovnog sektora u zemljama tranzicije je često poistovjećivanje vlasničke i menadžerske funkcije u kompanijama. Ekonomska struka je taj problem znala navesti kao jedan od ograničavajućih faktora u rastu cjelokupne nacionalne ekonomije.

Jedna od kompanija koja je uspješno odvojila vlasničku od upravljačke funkcije je trgovački gigant FIS iz Viteza. Dijana Brkan, voditeljica marketinga ove kompanije, za Klix.ba kaže kako su oni odavno shvatili da će odvajanje vlasništva od upravljanja biti jedan od nužnih preduvjeta za daljnji razvoj kompanije.

“U skladu s tim, prije svega, izvršene su veoma kompleksne pripreme u vidu cjelokupne reorganizacije preduzeća i uveden sistem kontrolinga. Kontroling menadžmentu, ali i vlasnicima, pruža uvid u poslovanje društva u realnom vremenu, te tako omogućava izuzetno brzo djelovanje ukoliko se uoče bilo kakva odstupanja od planiranih poslovnih rezultata. Vlasnici se na ovakav način mogu odvojiti od operativnih poslova te više vremena posvetiti strateškom promišljanju”, kaže ona.

U FIS-u smatraju da je ovaj proces nužan i zbog privlačenja profesionalnih i motiviranih menadžera, koji gotovo u pravilu izbjegavaju raditi u obiteljski organiziranim preduzećima.

“Smatramo također da je proces odvajanja vlasništva od upravljanja samo jedan od segmenata u razvoju kompanije, koji su prošle gotovo sve svjetske uspješne kompanije, te smo samo slijedili jedan takav put. Vlasništvo i upravljanje u FIS-u su odvojeni više od pola desetljeća, a poslovni rezultati pokazuju izuzetno stabilno poslovanje, što nedvojbeno pokazuje ispravnost i održivost takve odluke”, kazala je Brkan.

Ugledni profesor s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Aziz Šunje za Klix.ba podsjeća kako biznis u svom razvoju prolazi kroz veći broj razvojnih faza. Sagledano u kontekstu odnosa vlasničke i menadžerske funkcije, okvirno posmatrano, mogu se prepoznati sljedeća početna faza gdje je vlasnik, odnosno neko iz vlasničkog kruga, ujedno i top-menadžer, druga faza gdje vlasnik angažira profesionalne top menadžere izvan vlasničkog kruga, s tim da biznis i dalje funkcionira kao društvo lica (vlasnik, odnosno vlasnici su poznate osobe) i treća faza prelazak biznisa putem inicijalne prodaje dionica u korporativni oblik ustroja biznisa, kad društvo lica prelazi u društvo kapitala.

“Kritična faza u razvoju biznisa prelazak je iz prve u drugu razvojnu fazu. Biznisi koji tvrdoglavo ostaju u prvoj razvojnoj fazi, što znači da se top menadžerska funkcija zadržava unutar vlasničkog kruga, najčešće unutar porodice, u dugom roku gube poslovnu vitalnost. I u svjetskim okvirima statistika kaže da samo 3 posto porodičnih biznisa preživi u četvrtoj generaciji. Riječ je o biznisima koji tvrdoglavo top menedžersku funkciju zadržavaju unutar porodice, odnosno unutar vlasničkog kruga, a osnovni razlog njihove propasti je nemogućnost da se iz uskog porodičnog, uskog vlasničkog kruga u generacijama koje dolaze regrutira kvalitetan top menadžment. Osnovni postulat biznisa je da iza uspješnih biznisa stoje uspješni top menadžeri”, kaže profesor.

Druga, superiornija razvojna faza je odvajanje vlasničke i menadžerske funkcije, dodaje, odnosno angažman profesionalnih menadžera od vlasnika.

“Po mnogo čemu ovo je kritična faza u razvoju biznisa koja pretpostavlja da ključni vlasnik posjeduje mentalni sklop koji nema straha da se angažira profesionalni top menadžer, svjesni činjenice da iza uspješnih menadžera stoje sposobni top menadžeri. I ako u širem vlasničkom krugu nema sposobnog top menadžera, onda je jedini razuman korak potražiti top menadžera na tržištu. To pretpostavlja ne samo izbor odgovarajućih top menadžera, već i reguliranje odnosa između vlasnika i top menadžmenta putem odgovarajućeg menadžerskog ugovora. Ključni korak je izbor kompetentnih top menadžera i način mjerenja uspješnosti njihovog rada od vlasnika”, kazao je.

Najveći broj naših biznisa koja funkcioniraju kao društva kapitala još uvijek se nalazi u prvoj razvojnoj fazi, navodi on.

“Samo nekoliko naših biznisa iskoračilo je u drugu razvojnu fazu. HIFA Petrol iz Tešnja jedan je od primjera biznisa u okviru kojih su ključni vlasnici angažirali profesionalne topmenadžere. I ima puno drugih biznisa koji su zreli za prelazak u drugu razvojnu fazu. Koliko je nama poznato, još nijedan biznis ustrojen kao društvo lica na ovim prostorima nije zakoračio u treću razvojnu fazu, nije se ustrojio kao korporacija”, dodao je.

Nema dvojbe da je korporacija najpodesniji oblik za funkcioniranje biznisa koji su utemeljeni na ambicioznoj viziji, dodao je, najpodesniji oblik za osiguranje nedostajućih finansijskih sredstava za ostvarenje poticajne vizije i brzog rasta. I u slučaju ustroja korporacije ključnu ulogu igra mentalni sklop ključnih vlasnika koji i donose odluku o ulasku u korporativni oblik biznisa, mentalni sklop koji nema straha da se gubi kontrola nad biznisom ako se dozvoli ulazak novih vlasnika putem IPO-a, putem inicijalne prodaje dionica.

“Uostalom i najveći broj svjetskih uspješnih korporacija je nastalo upravo na način da su ključni vlasnici u određenom trenutku vođeni ambicioznim vizijama donijeli odluku da svoje biznise ustroje kao korporacije. I veliki broj svjetskih korporacija, Boeing, Heineken, Ford, Procter-Gamble… nosi imena svojih utemeljitelja, jednog ili više, koji su vješto vodili svoje biznise kroz sve tri razvojne faze – od mikro biznisa do velikih biznisa ustrojenih na korporativnim osnovama”, zaključio je Šunje.

Klix.ba