Kako su Mladićevi krvnici sami priznavali zvjerstva: “Ostaje noćna mora, pratit će me do groba…”

Više osoba optuženih pred Haškim tribunalom izjasnilo se krivim po optužbama da su počinile zločine ili da su odgovorne za njih. U gotovo svim takvim slučajevima utvrđene su jasne činjenice o počinjenim zločinima, a istina o događajima je objelodanjena javnosti.

Većina potvrdnih izjašnjavanja o krivici praćena je izjavama u kojima optuženi iskazuju svoje kajanje. Prema dostupnim podacima, od prvog potvrdnog izjašnjavanja o krivici pred Međunarodnim sudom 1996. godine, tokom njegovog postojanja 20 osoba se izjasnilo krivim za zločine, uglavnom počinjene u Bosni i Hercegovini.

Takve sporazume sklopili su Milan Babić, Predrag Banović, Miroslav Bralo, Ranko Češić, Miroslav Deronjić, Damir Došen, Dražen Erdemović, Miodrag Jokić,Dragan Kolundžija, Darko Mrđa, Dragan Nikolić, Momir Nikolić, Dragan Obrenović, Biljana Plavšić, Ivica Rajić, Duško Sikirica, Milan Simić, Stevan Todorović i Dragan Zelenović. Goran Jelisić je priznao krivicu za neke dijelove optužnice protiv njega. Međutim, nije dao nikakvu izjavu i nije bilo sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici.

U svjetlu konačne presude Ratku Mladiću, i lična priznanja zločinaca koji su bili pod njegovom komandom daju sliku o težini počinjenih zvjerstava. Posebno je bitno podsjetiti na izjave Mladićevih ratnika o zvjerstvima koja su činili u Prijedoru, s obzirom na to da ni njihova priznanja niti brojne druge presude i dokazi nisu naveli većinu članova Žalbenog vijeća Mehanizma za krivične sudove da krvnika iz Kalinovika osude i za genocide u tom gradu.

U nastavku, donosimo dijelove izjava nekih od zločinaca koji su u Hagu priznali krivicu:

Predrag Banović, logori Omaska i Keraterm

Bio je stražar u logoru Keraterm u Prijedoru, gdje je učestvovao u zlostavljanju i progonu zatočenika. Učestvovao je u ubistvu pet zatočenika, koje je bilo posljedica njihovog premlaćivanja, kao i u premlaćivanju 27 zatočenika pomoću palica za bejzbol, policijskih palica i kablova s gvozdenim kuglicama. Osuđen je na 8 godina zatvora.

“Sakupio sam snage da se suočim s istinom i samim sobom. Proklinjem to vrijeme rata i mržnje. Žao mi je što tada nisam pronašao načina da izbjegnem mobilizaciju i svoje učešće u logoru. Žao mi je i svih žrtava i proklinjem svoje ruke što su na bilo koji način nanijele bol nevinim ljudima”.

Miroslav Deronjić, Glogova

Miroslav Deronjić je bio vodeća politička ličnost bosanskih Srba u Bratuncu i oko njega. Dana 8. maja 1992. izdao je naređenje da se napadne i spali selo Glogova. Ubijeno je 65 civila Bošnjaka, znatan dio sela sravnjen je sa zemljom.

“Teško je živjeti sa sjećanjem na sve što se dogodilo, s osjećajem sramote i stida. Kada sam shvatio šta se zaista desilo u Glogovi, a to sam prvi put u potpunosti shvatio ovdje, slušajući neka svjedočenja preživjelih u drugim predmetima, odlučio sam bez razmišljanja priznati svoju krivicu. Jer, šta je moj život u odnosu na živote tih nevinih žrtava. Svjestan da nikakva kazna ne može izmiriti moje račune s mrtvima i sa živima. Volio sam te gradiće u istočnoj Bosni. Danas oni ne vole mene. Odrekli su me se i to je moja kazna. Ne postoj veća”.

Damir Došen, Keraterm

Bio je vođa smjene stražara u logoru Keraterm u Prijedoru. Dozvolio je progone i nasilje nad zatočenicima u logoru, uključujući premlaćivanja, silovanje, seksualno zlostavljanje, kao i maltretiranje, ponižavanje, psihološko zlostavljanje i ubistva.

“Zatvoreni ljudi su bili moj sugrađani, bili su nevini i teško su patili. Nad tim ljudima izvršen je zločin. Uslovi pod kojima su oni bili zatvoreni bili su ispod svakog ljudskog dostojanstva. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, svake porodice koja je ostala bez svog bližnjega, svakog djeteta koje je ostalo bez oca, žao mi je svake majke koja je ostala bez sina. Zlo se dogodilo, zlo se ne smije ponoviti, niti se smije zaboraviti”.

Dragan Kolundžija, Keraterm

Bio je vođa smjene straže u zloglasnom Keratermu u Prijedoru. Osuđen je na tri godine zatvora.

“Istina je da se masakr u sobi broj 3 dogodio u noćnoj smjeni kada sam ja radio. Do kraja života tu krvavu noć ne mogu zaboraviti. Isto tako, neću zaboraviti sve što se desilo mojim sugrađanima koji su nepotrebno i nepravilno bili zatvoreni u logoru Keraterm. Teško mi je kada se sjetim tih ljudi u tim uslovima i što nisam još više učinio za njih. Moje pokajanje sigurno neće ukloniti ožiljke bolne prošlosti, ali se uzdam da će pomoći da rane zarastu”.

Darko Mrđa, Prijedor – Korićanske stijene

Bio je pripadnik interventnog voda specijalne policijske jedinice u gradu Prijedoru. Lično je učestvovao u izvođenju, čuvanju, sprovođenju, strijeljanju i ubistvu više od 200 nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stijenama. Samo 12 muškaraca je preživjelo taj pokolj. Osuđen je na 17 godina zatvora.

“Iskreno se kajem. Zamolio bih za lično izvinjenje. Izvinio bih se svim žrtvama i njihovim porodicama. Nadam se da će moje priznajnje i kajanje bar malo doprinijeti tome da se ovakve stvari više ne dešavaju na našim prostorima. Nadam se da ću ovim ohrabriti i druge da učine isto što i ja, jer samo na taj način mogu skinuti dio velikog tereta koji ja nosim već ovih 11 godina. Znam da će me to pratiti i do groba.”

Dragan Nikolić, Sušica

Bio je upravnik zatočeničkog logora Sušica u Vlasenici. Učestvovao je u stvaranju i održavanju atmosfere terora i sistematskog sadizma za muslimanske i druge nesrpske zatočenike. Lično je ubio devet ljudi, a druge zatočenike je mučio i premlaćivao. Pod njegovim vodstvom žene svih dobi silovane su i seksualno zlostavljane. Osuđen je na 20 godina zatvora.

“Preuzimam svu odgovornost za ta djela koja sam počinio. Kako se osjećam povodom toga što sam činio u tom periodu, za ta tri mjeseca koja sam proveo u Sušici, to jedino ja znam. U Sušici ja sam bio s jedne strane s oružjem, uniforma; s druge strane bile su žene koje su godina moje majke, bila su djeca, bili su moji drugovi s kojima sam godine provodio u kafeima, na sportskim terenima, ljetovanjima. I zaista kad se o tome razmisli, to ostaje jedna vrsta noćne more kad se sjetite svih tih likova, svega toga što se dešavalo. Moje kajanje dolazi iz mene samog, jer veliku većinu ljudi ja sam poznavao odmalena, zajedno smo odrasli, neki su mi bili komšije. Među žrtvama ja sam imao zaista pravih prijatelja s kojim sam odrastao”.

Dragan Obrenović, Srebrenica

Bio je viši oficir i komandant u vojsci bosanskih Srba u julu 1995. Osuđen je za progone putem ubistva stotina civila u Srebrenici i oko nje. Osuđen je na 17 godina zatvora.

“Dugo sam razmišljao i jedna uvijek ista misao me prati – krivica. Grijeh kao slika koja se ne miče ispred mene. S nelagodnošću ovo izgovaram, ovu istinu. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i opšta nesreća. Dio odgovornosti za to snosim i ja”.

Dragan Sikirica, Keraterm

Bio je komandant osiguranja u logoru Keraterm u Prijedoru. Nije spriječio ljude izvan logora da ulaze u logor i zlostavljaju zatočenike. Također je ubio jednog zatočenika u logoru tako što mu je pucao u glavu. Osuđen je na 15 godina zatvora.

“Nakon što sam vidio i shvatio posljedice, želim da kažem ovom vijeću da strašno žalim zbog svega što se odigralo u Keratermu. Želio bih biti u stanju vratiti vrijeme unazad i ovaj put postupiti drugačije nego tada”.