Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba pandemije

O temi mentalnog zdravlja nikad nije previše govoriti, pogotovo u vrijeme pandemije i nagle promjene naše svakodnevice. Iako su građani BiH navikli na razne neizvjesnosti, trenutna kriza u kojoj se nalazimo ipak ima i ozbiljne psihološke posljedice.

Ani Popović, 66-godišnjakinji iz Sarajeva, dijagnosticirana je anksioznost od marta, odnosno početka epidemije u BiH. Teško se, kaže, nosi s ovom situacijom, a najgore joj je bilo kada nije smjela izlaziti iz kuće jer pripada rizičnoj skupini.

– Kad sam prvi put primijetila da imam te probleme otišla sam direktno u Novo Sarajevo u Centar za mentalno zdravlje, tražila sam psihološko savjetovanje smatrajući da mi je potrebno. Bistre sam svijeti, nemam nikakvih loših misli, bilo čega, jednostavno tjeskoba, nelagoda u želucu – priča Ana za Federalnu televiziju.

Ljudi su se u proteklih nekoliko mjeseci morali privikavati na nova pravila i stalne promjene. Uz zdravstvenu tu je i velika ekonomska nesigurnost, a dodatno opterećenje za porodice s djecom jeste i online sistem nastave.

– Sasvim sigurno su porodice iscrpjele određene kapacitete da se nose s kontinuiranim izazovima koje ova kriza donosi s jedne strane, s druge strane svi priželjkujemo da se stanje krize što prije završi i da se možemo vratiti na one rutine koje smo imali prije. Važno je napomenuti da je kriza prolaznog karaktera i da ona, koliko god nam se trenutno činila nepredvidiva jer ne znamo koliko će trajati, sasvim sigurno će proći – ističe Armina Čerkić, sistemski porodični psihoterapeut.

Iako možda iscrpljeni, građani u anonimnoj anketi većinom kažu da ne osjećaju strah:

– Ja sam inače samotnjak, tako da to nije problem uopšte.
– Niti imam straha ni panike. Jasno mi je da je situacija ozbiljna, da postoji realna opasnost, ali iz nekog razloga koji ne mogu ni objasniti ne bojim se.
– Ima ljepših stvari nego misliti na to. Jedino što sprečava mene da se družim s prijateljima.
– Opterećenje je veliko i bojazan za familiju i malo straha ima.
– Super se osjećam. Malo mi je na početku bilo ono zato što smo bili zatvoreni, ali sad poštujemo pravila, držimo distancu, nosimo masku i ne bojim se.

Univerzalna preporuka u ovakvim situacijama ne postoji. Važno je pronaći individualni način, a uvijek možete potražiti i profesionalnu pomoć.

– Pokušavam da se angažujem radom u kući, šetnjom, čitanjem, druženjem s unučadima, kaficom s kćerkama, izađem na kaficu, odemo na okolna izletišta, Trebević, Vrelo Bosne – kaže Ana.

– Pratite ponašanje ljudi oko sebe, do kojih vam je stalo, i kada vidite da više ne mogu sami ili da ne znaju kako ići dalje, da ih uputite nekome ko će im biti u stanju pomoći, a zaista imamo toliko puno stručnjaka i stručnjakinja širom BiH koji su na raspolaganju svima nama – zaključuje Čerkić.