Kako je jedan akšam-namaz promijenio sve?

Rođen sam i odrastao u islamskoj porodici u kojoj se vjera oduvijek praktikovala.

Roditelji klanjaju svaki vakat, poste svaki ramazan, uz njih sam počeo postiti i ja kako sam rastao.  Sada sam porodičan čovjek. Nikad nisam pio alkohol niti sam pušio, nikad nisam psovao, postio sam svaki ramazan i tokom ramazana redovno klanjao, ali čim bi ramazan prošao, šejtan prokleti bi se upleo i sprečavao me da nastavim sa namazom. Uvijek su bili neki izgovori i “opravdanja”, i uvijek me nešto odvraćalo od potpunog posvećivanja vjeri.  Ali hvala Allahu, desilo se nešto što je moj život potpuno promijenilo.

Jedne večeri sam sa suprugom šetao Baščaršijom i taman kad smo prolazili pored Begove džamije, čuli smo mujezina kako uči ezan za akšam-namaz. I prije mi se dešavalo da tako prolazimo u vrijeme ezana, ali subhanallah nikad se nisam odazvao pozivu na namaz, na spas. Supruga mi je tad rekla da bih mogao otići klanjati, jer svakako smo imali vremena prije kafe sa prijateljima. I ja sam požurio, uzeo abdest i utrčao u džamiju baš kad je trebalo da počnemo klanjati farz.

Stao sam u saf, podigao pogled prema levhama na zidu i subhanallah, ko da me u tom trenutku neko pritisnuo velikom stijenom i nisam mogao disati, pa je sklonio s mene i oslobodio me. I onda su mi suze same krenule, Allahu ekber, klanjam a suze samo liju i brišem ih. Kad smo završili farze, momak do mene me pita “brate jesi li dobro”, i ja sam mu rekao da se nikad u životu nisam bolje osjećao. Elhamdulillah!

Kad sam izašao nakon akšam-namaza, supruga je odmah na meni primijetila i ispričao sam joj šta mi se desilo. BIlo nam je jasno da mi je Allah poslao znak. I od tada, elhamdulillah nisam propustio nijedan namaz. Ne mogu ni zamisliti da ne klanjam i da propustim najvažniju obavezu muslimana. Puno sam smireniji i svi su na meni primijetili ogromnu pozitivnu promjenu. Moj život je sada potpun, piše n-um.com.