Kako je glasio vic o Titu zbog kojeg je 22-godišnja novinarka završila na Golom otoku

“I stara kaže: Dragane šuti, skrati jezik, mogu te čuti”, stih je kojim je Zabranjeno pušenje opisivalo atmosferu u Jugoslaviji, a o tome da se u Jugoslaviji ni u vlastita četiri zida nije baš smjelo ružno govoriti o Titu svjedoči i priča o Ženi Lebl, koja je završila na Golom otoku nakon što je ispričala vic o Josipu Brozu Titu. Na današnji dan u Jugoslaviji se slavio Dan republike.

Titu su pisali poeziju

Tita se u to vrijeme slavilo kao božanstvo, pjevale su mu se pjesmice, a jedna od najpoznatijih Druže Tito, ljubičice bijela koštala je mladu novinarku Ženi Lebl dvije i pol godine robije na Golom otoku, gdje je završila sa samo 22 godine.

O novinarki Ženi Lebl, Beograđanki židovskog porijekla koja je preživjela i nacistički logor i Goli otok, rijetko se pisalo u mainstream medijima. Jedan od rijetkih tekstova o njoj 2013. godine objavila je srpska Politika, list u kojem je radila dok je nisu uhapsili zbog vica o Josipu Brozu Titu, koji je jednog jutra prepričala u redakciji.

“Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu bijelu od 100 kila, aludirajući na pjesmu ‘druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela’. Pošto je prepričala vic u redakciji, po Ženi Lebl dolaze dva udbaša jer je, kako rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni fazon.

Odvode je u zatvor UDB Glavnjača, potom u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, gdje je od aprila 1949. do oktobra 1951., od nje su tražili da promijeni mišljenje i prizna krivicu. Ispisana je potom i iz Udruženja novinara”, stoji u tekstu o Lebl objavljenom u Politici u julu 2013. godine, prenosi Index.hr.

Objavila je knjigu

Kada se Jugoslavija raspala, Ženi Lebl objavila je knjigu Ljubičica bela, koja je u Izraelu postala bestseler. Opisivala je strašna iskustva u zatvorima, a najpotresnije je bilo iskustvo s Golog otoka. Mnogi do tada uopće nisu znali da je na Golom otoku bilo i žena.

“Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila. Spoznale smo kako je komplicirano iščupati stijenu iz njenog prirodnog okruženja. Tada naučite da kamen ima žile kucavice i gdje ga trebate rastvoriti. Čupale smo temelje stijena koje su tamo bile stoljećima, mijenjale smo prirodu”, pisala je.

“Djevojke su pretvarane u starice, otpadali su im zubi, obolijevale su dok su im stizale vijesti da su ih se odrekli djeca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji”, svjedočila je Lebl.