KAKO DRŽAVA ŠTEDI NA DJECI SA AUTIZMOM: Diskriminacija, oduzimanje prava i nepoštivanje sudskih presuda

Djeci sa poteškoćama u Federaciji BiH periodično se radi revizija invaliditeta u Institutu za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja. U jednom broju slučajeva djece iz autističnog spektra njihov invaliditet se umanji ili se djeca prebace u drugu kategoriju, čime gube pravo na primanja po osnovu tuđe njege i značajan dio novčane naknade. Roditelji se, svjedoče porodice za Žurnal, zatim žale, rješavanje tih žalbi traje po nekoliko mjeseci, a rezultat je često neizvjestan.
 
Tokom mjeseci u kojima žalba traje naknada se ne prima, a ako korisnik žalbu nije uložio putem Centra za socijalni rad, naknada neće biti ni retroaktivno isplaćena za propuštene mjesece. Kao ni 120 KM, koliko korisnika košta novo vještačenje.

Tako federalne institucije štede na djeci sa autizmom, ali i osobama sa invaliditetom generalno.

Jedna od tih porodica već treći mjesec čeka novo rješenje Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH.

A. iz Sarajeva ima 14 godina i dijete je s autizmom. Do prošle godine bio mu je priznat 100% invaliditet prve kategorije. Nakon revizije koju je prošao početkom ove godine ljekari Instituta za medicinska vještačenja procjenjuju njegov invaliditet kao invaliditet druge kategorije, čime A. gubi pravo na dio novčane naknade koja do tada iznosi 390 KM. Bez tuđe njege pripada mu 190 KM.

Već mjesecima nema ni tu naknadu jer je njegova porodica uložila žalbu. Zbog vanredne situacije uzrokovane koronavirusom sve je stalo, pa i nova rješenja iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku Federacije BiH.
 
A. ne smije ostati sam jer je sklon samopovređivanju. Njegova majka, samohrani roditelj, ne može raditi jer nema te finansijske računice u BiH koja može pokriti prihode i izdatke za bolesno dijete. Tu je i škola koju A. pohađa. Nakon scena iz Pazarića, još uvijek svježih za njenu porodicu, pita:
– S kim ga ostaviti? S nekim ko će ga vezati za radijator a on mi to ne može reći?

Nezakoniti akti

Priča o tome kako su im najčešće uskraćena ortopedska pomagala, dodaci ishrani i druga prava koja bi trebala biti normalna, nažalost, samo je manji dio njihove svakodnevnice.
Ali zakonska rješenja koja su donošena proteklih godina u velikom broju slučajeva idu na njihovu štetu.
Kako je došlo do toga da A. i jedan dio djece sa autizmom izgubi dio primanja?
Klasifikacija njihovog invaliditeta vršena je po Listi invaliditeta od 31. marta 2010. godine. Po toj listi djeca sa autizmom su 100 postotni invalidi prve kategorije. Ali od maja 2010. godine, nakon što  tadašnji direktor Instituta donosi Uputstvo za primjenu liste invaliditeta, invaliditet djece sa autizmom procjenjuje se od 80 do 100 posto. O tome odlučuje ljekari koji ih pregledaju. Tako od ljekarskog pregleda koji najčešće traje tek pet do deset minuta i gdje (o čemu svjedoče porodice ove djece) najčešće nije prisutno više ljekara zavisi procjena a zatim i kvalitet života ove djece:
– Moj sin je prilikom jednog pregleda čučao u ćošku ordinacije, doktorica ga nije ni pogledala kako treba. Nakon nekoliko dana stiglo nam je rješenje da je njegov invaliditet sa 100 posto smanjen na 80 posto, iako nije čestito ni pregledan. I nije jedini, dosta je takvih slučajeva – priča otac jednog dječaka za Žurnal.

Nekoliko godina od donošenja Uputstva, nevezano za slučajeve djece sa autizmom, Kantonalni sud u Sarajevu Uputstvo koje se primjenjuje proglasit će – nezakonitom.
Tadašnji direktor Instituta navest će u presudi, nije imao ovlaštenja da dodnosi ove dokumente.

Donošenje ovih pravilnika i zakona, a Žurnal će o tome pisati u narednim tekstovima, samo je vrh ledenog brijega dešavanja u Insitutu i Ministarstvu za rad i socijalnu politiku Federacije BiH kada su u pitanju prava invalida ali i osoba koje na njihovoj nesreći zarađuju.

Nepoštivanje presuda Vrhovnog suda

Spomenuta presuda Kantonalnog suda u Sarajevu donesena je 2013. godine u tužbi koju je protiv Ministarstva za rad i socijalnu politiku Federacije BiH podnijela Sarajka A.A. Godinama traje njena borba sa sistemom koji joj pokušava oduzeti prava koja joj pripadaju. Sažeto, A.A. ima više udruženih težih oboljenja, iza nje je nekoliko operativnih zahvata, više puta bila je životno ugrožena. Ipak, primjenom Liste i Uputstva njen invaliditet se procjenjuje na 80% jer se oštećenja ne sabiraju na način kao ranije. Do tada, njen invaliditet bio je procijenjen kao 100 postotni. Dvije su presude Kantonalnog suda donesene u njenom slučaju: jedna u njenu korist i druga kojom se tužba odbija. Zbog toga je tužbu podnijela Vrhovnom sudu FBiH, koji presuđuje u njenu korist.  
U jednoj od presuda Kantonalnog suda u njenu korist navodi se, a što je jako važno i za slučaj djece sa autizmom i njihove ocjene invalidnosti po Uputstvu, kako je Uputstvo o tumačenju Liste invaliditeta doneseno bez zakonskog uporišta i kako tadašnji direktor Zijad Hadžiomerović uopće nije imao ovlasti za donošenje tog akta. U presudi se navodi kako nadležnosti direktora Instituta nisu donošenje uputstava za primjenu ovih akata:
– Nadalje, sam sadržaj odredbi Upustva u izričitoj je suprotnosti sa Listom invaliditeta.

Sud je dalje našao kako je nekoliko članova u ovom Uputstvu nezakonito i ide na štetu korisnika.

Ipak, ovi dokumenti nikada nisu izmijenjeni i redovno se primjenjuju:
– Mi radimo po Naputku za tumačenje liste invaliditeta iz 2010. – potvrđuje za Žurnal sadašnji direktor Instituta Ivo Šandrk.
Da li zna da je sud Uputstvo proglasio nezakonitim?
– Nama Ministarstvo daje naloge da radimo po uputstvu. Izričito, ako se podvuče da se radi po Listi, tada se ravnamo po njoj. Inače, slijedimo upute Ministarstva.

U citiranoj presudi, Sud presuđuje u korist A.A. i nalaže ukidanje diskriminatornog rješenja o smanjenju invalidnine, ali Ministarstvo za rad ovu sudsku presudu nikada nije ispoštovalo.
Vrhovni sud nalazi da je Kantonalni sud povrijedio federalne zakone donošenjem presude na njenu štetu, kao i da je Federalno ministarstvo donijelo nezakonito rješenje:
– Usvaja se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, te preinačava presuda Kantonalnog suda u Sarajevu. Tužba se uvažava i poništava osporeno rješenje Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH i prvostepeno rješenje Kantonalnog centra za socijalni rad – navodi se u presudi.

– Vidite vi koliko je ta osoba, taj slučaj o kojem govorite uporan, ima tako upornih ljudi – kaže Dobrica Jonjić, pomoćnik ministra za rad i socijalnu politiku FBiH Veska Drljače.
– Taj koji je otišao na Vrhovni sud izgubio je prvostepeni i drugostepeni postupak, i onda je toliko uporan da traži pravorijek na Vrhovnom sudu. To je njihovo pravo ali da biste došli do Vrhovnog suda, morate izgubiti i prvostepenu i drugostepenu.

I u tome je razlika između stvarnih života korisnika ovih naknada i onih koji njima gospodare: potpuno odustvo svijesti šta za ove ljude znači ionako mizeran iznos za teška fizička oštećenja koja imaju. A.A. nekada sedmicama ne može izaći iz kuće, lista njenih oboljenja ne stane ni na stranicu papira. Princip joj ne dozvoljava da joj birokratija oduzme ono što joj po zakonu pripada. Za nju je to život za činovnike – tvrdoglavost.

Sistem nebrige

Ministarstvo za rad još uvijek nije postupilo po ovoj presudi, iako pomoćnik Jonjić tvrdi da se presude poštuju.  

Dobrica Jonjić ne vidi ništa sporno u korištenju Uputstva prilikom ocjene invaliditeta, na čemu ministarstvo u kojem je savjetnik insistira.
– Sve zavisi kakav je oblik autizma – kaže.
– Ta naknada koja se zove tuđa njega i koju primaju najteži slučajevi, pa sama riječ kaže da je djetetu potrebna tuđa pomoć 24 sata. Ukoliko to dijete ide u školu to nešto govori. Ja razumijem roditelje ali mi smo ograničeni pravilnikom i zakonima, i ne možemo na temelju toga što suosjećamo sa nekim donositi rješenja.

Iako dječak sa početka teksta ide u školu, na temelju čega bi savjetnik zaključio kako mu nije potrebna tuđa njega i pomoć, njegova majka svjedoči da on ni trenutak ne smije ostati sam. Ne može sam jesti ni presvući se, i u ovoj kriznoj situaciji sklon je samopovređivanju. I potrebno mu je upravo to o čemu savjetnik Jonjić govori – njega 24 sata na dan, svjedoči njegova majka.
– U ovom sistemu nebrige za našu djecu nigdje niste dobrodošli.

Presuda Vrhovnog suda FBiH otvara prostor za brojne tužbe drugih korisnika zbog kršenja zakona na različite načine. Federalni budžet se i bez ovih tužbi suočava sa mogućnošću brojnih tužbi teških stotine miliona KM, ali o njima u narednim tekstovima.

zurnal.info