Kadaverične transplantacije. Koliko znamo o doniranju organa?

“Učenici trećeg razreda Srednje medicinske škole u sklopu predmeta Demokratija i ljudska prava radili su na projektu O KADAVERIČNIM TRANSPLATACIJAMA U TK.

Kadaverične transplantacije predstavljaju presađivanje organa sa moždano mrtve osobe, osobi kojoj su organi neophodni. Tokom višemjesečnog istraživanja, saznali smo da je u našem Kantonu sve veći broj osoba kojima su organi neophodni, ato su najčešće bubrezi. Tu su i jetra, bubrezi, srce,rožnica, itd…

Prva kadaverična transplantacija u UKC Tuzla urađena je 21. juna 2006.god u saradnji sa stručnjacima iz KB Merkur Zagreb.

Na dijalizu se troši ogroman broj novca svake godine, nekoliko stotina hiljada KM, a zdravlje osoba na dijalizi svakako ne napreduje. Samim tim, idealno rješenje za ovaj problem jesu kadaverične transplantacije. Tako bi se pomoglo osobama čije je zdravlje veoma ugroženo i čiji život ovisi od aparata, njihovi životi bili bi olakšani, umjesto da organi od moždano mrtvih osoba trunu i propadaju pod zemljom.

Smanjili bi se i troškovi koje fond zdravstvenog osiguranja i naš Kanton izdvajaju za dijalizu i liječenje bolesnih osoba, jer bi bilo mnogo manje ljudi kojima je to potrebno. U Federaciji BIH trenutno postoji oko 2.000 dijaliziranih pacijenata, a prije deset godina je bilo upola manje pacijenata i sredstva za dijalizu su bila znatno manja. U Tuzli se godišnje uradi više od 20.000 dijaliza, a jedan bolesnik za dijalizu daje 30.000 KM svake godine.

Međutim, svijest kod naših građana nedovoljno je razvijena, ljudi smatraju da su kadaverične transplantacije nešto loše, i ne žele u trenutku smrti njihovog člana porodice pristati da se od njega uzmu organi, ne znaju da bi se tim organima mogli spasiti životi nekoliko ljudi i djece. Ovim medicinskim postupkom bi znatno smanjili sve troškove dijalize i liječenja pacijenata, te bi popravili zdravstveno stanje i uljepšali nastavak života bolesnim osobama. Pomogli bi zdravstvu, pojedincu i njegovoj porodici.

Neki građani su nam kazali:

– “Bolje spasiti nečiji život kada već ne možeš svoj jer ga više nema.”
– “Ovo je čisto humano sa moje strane da nekome pomognem. A možda će I meni trebati nekada nešto.”
– “Bolje dati nego da organi trunu u zemlji.”

Nikada ne treba zaboraviti da je 20 puta veća šansa da ćemo se razboljeti i da će nam biti potreban organ za transplantaciju nego da ćemo biti u situaciji da budemo donori organa. Stoga treba što više pričati o ovoj temi u društvu, najbolji način za rješavanje ovog problema i povećanje broja donora jeste podizanje svijesti naših građana. U komšijskoj nam Hrvatskoj, transplantacije se obavljaju svakodnevno, to se dešava zbog uređenja u državi i edukacijom građana.

Ne zaboravimo kazati da u UKC Tuzla više od 500 dana nije bila urađena niti jedna kadaverična transplantacija, ali nedavno je urađena kadaverična transplantacija nakon dužeg vremena. Podršku za naš projekat smo imali od Udruženja dijaliziranih i transplantirajih bolesnika FBiH i mnogih ljekara. Imali smo predavanje u našoj školi, a u posjetu su nam došli profesor Trnačević, predstavnici pomenutog udruženja i dr. Begajeta Čaušević.

Nadamo se da će buduće generacije nastaviti raditi tamo gdje smo mi stali!

Autorica: Elvedina Mujagić, učenica 3. razreda Srednje medicinske škole Tuzla