Jovanka Broz je zahvaljujući ovoj ženi prisustvovala Titovoj sahrani: Uz Maršala je doživjela bajku, a onda je počeo pakao 

Jovanka Broz umrla je prije 10 godina u Beogradu. Bila je svjedok mnogih izuzetno važnih događaja kao prva dama SFRJ, i danas se mnogo govori o njenom odnosu sa Josipom Brozom Titom, kao i o posljednjim godinama njenog života. Svaki detalj iz njene biografije je priča za sebe. 

Jovanki Broz razlika u godinama koja je dijelila nju i Tita smetala samo na početku, dok je za Tita bio problem nedostatak njenog obrazovanja pa joj je osigurao časove o protokolnim susretima, primjerenom odijevanju i sate stranih jezika, navodi se u biografijama Jovanke i Maršala, “S Titom” predsjednikovog savjetnika Blaže Mandića i “Jovanka Broz Titova suvladarka” Aleksandra Matunovića. Postoji više teorija kako su se upoznali Jovanka i Tito, Jovanka je književniku i scenaristi Žarku Jokanoviću ispričala sljedeće: 

“Prvi put sam vidjela Tita u Bihaću, 1942. godine, kada se održavalo Prvo zasijedanje AVNOJ – a. Ja sam bila u jednoj grupi omladinaca, ako treba da se nešto uradi, da se nađem pri ruci. I mi smo tako bili u jednoj zgradi, a Tito je sa pratnjom prolazio pored te zgrade. I ja sam Tita tada prvi put vidjela. Kroz prozor. I nikada neću zaboraviti taj prizor i taj osjećaj. A, upoznala sam se sa njim tek kasnije, kada sam bila komesar bolnice Prvog korpusa. Bilo je to u Šipovljanima, pored same pećine u Drvaru”. 

Podsjećamo vas na teorije o prvom susretu Jovanke i Tita. Jedna teorija kaže da je najzalužniji za njihov brak bio Aleksandar Ranković koji je “organizovao” susret Jovanke i Tita dok je maršal ležao u bolnici nakon jedne operacije 1946. godine. Druga teorija kaže da ih je upoznao saradnik NKVD-a Ivo Krajačić Stevo kako bi time pojačao svoj utjecaj (za Krajičića se vezuje i najkontroverznija teorija o Jovanki koja kaže da je on poslao na devet meseci u obaveštajnu akademiju F. E. Deržinski u Moskvi, a da je po povratku iz Rusije “poslao” Titu kako bi Sovjeti imali svog čovjeka pored predsjednika). 

Treća teorija za koju se vjeruje da je najtačnija tvrdi da je Jovanku Titu preporučio Đoko Jovanić, koji je nakon oslobođenja postao načelnik Vojne kontraobavještajne službe, i to nakon zahtjeva Rankovića da mu pošalje djevojku ili ženu za rad u maršalovom kabinetu. Jovanić se kasnije u razgovoru sa biografom Milanom Parcem prisjetio šta je rekao Titu koji je u njega imao povjerenja: “Imam jednu moju zemljakinju koja je bila borac i komandir ženske čete Šeste ličke, kojoj sam ja bio komandant. Ona je jedna vrijedna i patrijarhalno vaspitana djevojka. Rano je ostala bez oca i kroz život se teško probijala. Ona se zove Jovanka Budisavljević”. 

Jovanka o vjenčanju sa Titom 

Jovanka Budisavljević i Josip Broz Tito tajno su se vjenčali 15. aprila 1952. Vjenčanje koje je održano u Titovoj vili na Pajzošu (Dunavka), između Šarengrada, Bapske i Iloka, prate i danas brojne misterije i urbane legende. Ono što se sigurnošću zna jeste da je 15. aprila prije 69 godina za ovu Partizanku počeo neki novi život, ispunjen moći, bogatstvom i glamurom. Nažalost, kraj onoga što je ličilo na bajku nije bio sretan. 

“Mi smo se vjenčali u aprilu 1952. godine u Iloku, u jednoj lovačkoj kući, a slučajnost je htjela da sam ja za vrijeme Sremskog fronta vodila bolnicu baš u tom mjestu”, ispričala je decenijama kasnije Jovanka u ekskluzivnoj ispovijesti književniku i scenaristi Žarku Jokanoviću. 

Stanovnici Iloka znali su da za vjenčanje Broz mada, naravno, nisu bili upoznati sa svim detaljima. “Znali smo da je tamo bilo to vjenčanje, ali ga se ne sjećamo. Ipak smo mi tamo počeli kasnije da radimo. Radili smo svoj posao i nismo nikad nikoga ništa pitali o njemu. Znam samo da nigdje u kući nisu bile postavljene bilo kakve fotografije koje bi podsjećale na to vjenčanje”, rekla je Rozalija Džalto koja je u Dunavki sa suprugom Mijom radila kao domar. Kada su strani novinari pogledali pozivnice za prijem u čast britanskog ministra inostranih poslova Idna u Belom dvoru, imali su šta i da vide, a saznavši da se Maršal oženio, brzo su proširili vijest o vjenčanju o kojem su pisali i evropski i američki mediji. 

Na prvom javnom pojavljivanju kao supružnici, Tito i Jovanka pojavili su se u sljedećim modnim izdanjima: on je nosio bijelu uniformu sa zlatnom oznakom čina, dok je ona bila u haljini od bordo satena, noseći i zlatnu ogrlicu i dijamantski broš, ali i punđu po kojoj je bila prepoznatljiva. 

Tito je imao 60 godina kada se oženio Jovankom, ona 28 godina manje. 

Tajna vjenčanog lista 

Prije nekoliko godina objavljen je vjenčani list Josipa Broza Tita i Jovanke Broz, na kojem su kao kumovi navedeni Aleksandar Leka Ranković i Ivan Gošnjak, a kao svjedok Slobodan Emreković, dok je kao matičar označen Momir Jovanović. Pažljivo se na tom listu gledao i dio gdje su bila upisana zanimanja Maršala i njegove supruge: polje o njegovom zanimanju bilo je prazno, ali je zato napisano da je Jovanka kapetan i službenik. U rubrici narodnost Tito se izjasnio kao Hrvat, a bivša prva dama Jugoslavije kao Srpkinja. 

Da je vjenčanje Tita i Jovanke bilo obavijeno tajnom, pokazala je priča o tome da njihovog vjenčanja zapravo nema u matičnim knjigama. Pomenuti vjenčani list je izdat, ali čin sklapanja braka nije zaveden. 

Naime, uvidom u lični arhiv pohranjen u zgradi Arhiva Jugoslavije u Beogradu, pronađen je izvod iz matične knjige vjenčanih od 15. aprila 1952. godine, zaveden pod tekućim brojem 126 i pečatom Narodne Republike Srbije, Narodnog odbora VII rejona, kojem su tada pripadale beogradske opštine Čukarica i Savski venac. Uvidom u matične knjige nisu pronađeni detalji o vjenčanju, pod tekućim brojem 126 iz 1952. godine navedeni su sasvim drugi bračni drugovi, a ne Jovanka i Tito, pisao je Kurir. Saznato je i da pomenuti matičar Momir Jovanović nije radio kao matičar u opštinama Savski venac i Čukarica. A detalj povezan sa vjenčanjem koji će ostati upamćen jeste i podatak da je Tito, koji je gledao više filmova dnevno, tog 15. aprila odgledao samo jedan francuski film iz pedesetih godina, “Jedan dan u životu Laponaca”, koji traje samo 17 minuta. 

Kako je Tito zaprosio Jovanku 

“Suvišno je pričati koliko sam bila iznenađena i zbunjena. Pa ja sam bila djevojka iz sredine sa patrijarhalnim pogledima. Meni je razlika u godinama isključivala pomisao na takvu vezu. Osim toga, bila sam – neće biti neskromno da to kažem – dopadljivog izgleda i imala sam više udvarača”, opisala je Jovanka Titovom doktoru Aleksandru Matunoviću, autoru knjige “Jovanka Broz Titova suvladarka” kako se osjećala kada ju je Tito zaprosio. 

U toj knjizi piše da je Tito Jovanku zaprosio ovim riječima: “Moj život bio je težak, ispunjen stresovima, ličnim gubicima, svakojakim nedaćama i osjećam da bih s tobom napokon osigurao spokojstvo i sreću”, ovo su riječi kojima je Tito zaprosio Ličanku Jovanku Budisavljević. 

Prije vjeridbe Jovanka je pet godina bila u vezi sa Maršalom. 

Od bajke do surovog kraja 

Jovanka je kao prva dama SFRJ predstavljena 19. septembra 1953. tokom državne posjete tadašnjeg britanskog ministra inostranih poslova Anthony Eden-a. 

Učenje je Jovanki išlo od ruke, a modni aspekt svoje funkcije nije zanemarivala. I dok su joj u učenju pravila ponašanja pomagale supruge ostalih funkcionera, u rješavanju modnih pitanja u pomoć joj je priskakala njena lična kreatorka Clara Rotshild iz Budimpešte i čuveni Pier Carden koji je na njen poziv prvi put posjetio Jugoslaviju i čije je modele rado nosila. Bio je oduševljen njome, a poređenja sa Jacqueline Kennedy bila su najbolji dokaz da ide dobrim modnim pravcem. Dobar stil pobjeđuje vrijeme pa i stil Jovanke Broz i danas dobija odlične modne ocjene. 

Da li se Jovanka miješala u politku ili ne, mišljenja su podijeljena. Pojedini smatraju da je ona izuzetno utjecala na odluke supruga, nerijetko je javnost donosila takav sud i u vrijeme Titove vladavine i u decenijama nakon njegove smrti. 

Jedan od vodećih članova i ideologa jugoslovenskog komunističkog pokreta Milovan Đilas u knjizi “Druženje sa Titom” napisao je da Jovanka nije imala utjecaj na Tita prilikom donošenja odluka i da je vrijeme provodila brinući se o domu i njemu kao suprugu. Đilas je poredio sa časnom sestrom i zamijerao joj je držanje. Govorio je da su je za nju odnos sa Titom bio težak. 

Početkom sedamdesetih počele su mračne godine za Jovanku i Tita. Policijski i politički estamblišment tvrdio da je Jovanka sovjetski agent, da želi da vojnim udarom svrgne maršala sa vlasti, da odaje državne tajne i da sarađuje sa srpskim generalima. Jovanka je govorila da brani supruga od stranih agenata i onih koji su željeli da rasture Jugoslaviju. 

Sužbeni fotograf bračnog para Broz Ivo Eterović izjavio je da je Jovanka Broz bila žrtva ambicija političara koji su željeli da manipulišu ostarjelim Titom, a u prvom redu naveo je Staneta Dolanca i generala Nikolu Ljubičića. 

Autor knjige “Tito i drugovi” Jože Pirjevec tvrdio je da je Jovanka u posljednjim godinama Titovog života imala političke ambicije koje je razotkrio njen stav prema Leki Rankoviću čije političke smaknuće je tražila plašeći se da ne završi kao kraljica Draga Mašin (Kardelj je jednom rekao da ju je čuo kako kaže da Leku “treba ubiti i zakopati tri metra ispod zemlje”). Govorila je da je Brionski plenum na kojem je Ranković svrgnut njeno djelo pa je navodno poslije Plenuma otputovala u Pariz u kupovinu ljetnje garderobe iako je najčešće putovala u Italiju. 

Tito se aprila 1975. iselio iz rezidencije u Užičkoj 15 u Beli dvor. Spekulisalo se da je tada bio u vezi sa operskom divom Gertrudom Munitić koja je isticala da se Maršalu svidjela samo kao umetnica. 

Za Jovanku je bila važna 1976. godina jer je tada nakon jednogodišnje pauze ponovo počela da prati supruga na službenim putovanjima – povod je bio peti Samit nesvrstanih u Kolombu, glavnom gradu Šri Lanke. 

Nažalost, tu godinu obilježio je i sukob Jovanke i Titove maserke Darijane Grbić koji je Maršal spriječio tako što je ošamario suprugu. 

“I ja sam, kao i Jovanka, bio siguran da je taj šamar bio znak dublje emotivne veze između Tita i maserke. To ubjeđenje zadržao sam za sebe, a Jovanku sam nastojao da ubjedim kako je Titu do Darijane stalo samo zbog toga što ona odlično obavlja svoj posao”, napisao je u knjizi “Jovanka Broz-Titova suvladarka” Maršalov lekar Aleksandar Matunović. 

Jovanka je prestala da prati Tita na putovanjima, zamijenila ju je Darijana, uz koju je proveo posljednje mjesece. 

Bivša prva dama Jugoslavije je 1977. dočekala posljednju Novu godinu sa suprugom, tada ga je i posljednji put poljubila. 

“Oni su Titu pod vrat prislanjali pištolj i tražili da se razvede od mene, ali on na to nije pristao po cijenu života. Bila sam smetnja, prije svega Dolancu, a dobrim dijelom i Ljubičiću u namjeri da preuzmu svu vlast u Jugoslaviji skrivajući se iza Tita. Govorili su: Lako bismo mi sa Starim, ali sa Jovankom ne možemo da izađemo na kraj. Dolanc je htio da me se pošto-poto riješi jer sam znala da je bio član Hitlerjugenda i radio za njemačku tajnu službu”, rekla je Jovanka kojoj je bilo zabranjeno da prisustvuje sahrani supruga 1980. ali je srećom ipak bila na posljednjem ispraćaju Tita i to zahvaljujući Indiri Gandi koja je postavila ultimatum: “ako se Jovanka ne pojavi na sahrani, ni ja neću doći”. 

Jedna žena je tako podržala drugu ženu… 

Jovanka Broz je nakon Titove smrti živjela u vili od 750 kvadata, urušenih plafona sa krovnom konstrukcijom koja je prokišnjavala, bez primanja i ličnih dokumenata koja joj je ponovo uručio tadašnji ministar policije Ivica Dačić. Ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić izborio se da se renovira kuća u kojoj je živjela. 

Jovanka Broz je tvrdila da je decenijama bila izložena zastrašivanju i iscrpljivanju, jer su neke tajne Titovog vremena još bile”vruće”, a vila na Dedinju bila je i na meti lopova. Izjavila je nakon tog nemilog događaja da je nisu opljačkali obični lopovi, već ljudi koji su tačno znali šta traže, zato što su ukrali “bilješke u kojima je prepiska s nekim važnim ličnostima”. 

“Njih su poslali oni koji se boje stvari koje znam i kojima sam bila svjedok tokom dugo godina dok sam bila uz Tita… Nije istina da mi iz kuće ništa nije nestalo, kako je objavljeno. Ukrali su mi vazu “Ming”, vjenčani dar od pokojnog kineskog predsednika Mao Ce Tunga. Još nisam pobrojala šta je sve nestalo, ali zasada sigurno znam da su mi ukradeni nakit, novac, ali i bilješke. Ukradena je prepiska s nekim važnim ličnostima, na primjer s Cvijetinom Mijatovićem i generalom Dolničarem, koji mi tri i po godine nakon sam istjerana iz kuće nije vratio odjeću”, ispričala je Jovanka Broz, piše Srna. 

Jovanka Broz o svom životu 

U ispovesti koju je Jovanka Broz dala Žarku Jokanoviću ostaće upamćene i ove njene izjave: 

“Bog mi je dao divan život pored Tita. Ali, koliko godina mi je bilo lepo – još više godina sam bila progonjena, mučena i zlostavljana”. 

“Tito je jednostavno bio primoran da se razdvoji od mene. I on je dobro znao kakvim zlikovcima je okružen i da je to jedini način da mi spase život, jer su oni bili spremni na sve. Toliko sam ja njima smetala, i Tito je to znao. On je mene tako spasao od tih neljudi i tih zlotvora”. 

“Svašta se pisalo, kao da sam ja organizovala susret Tita i Draže. A nisam. Ima tu jedna druga priča o tom susretu. Jer, Draža nije prelazio u te krajeve, u Liku gde sam ja bila tada. A sad svašta može da se piše, i da se laže, da se čoveku nakalemi. Iza zvučnog naslova u novinama pišu se velike laži.” 

“U ovoj kući u kojoj danas živim nisam dobrovoljno, ovde su me pod oružjem doveli. Stavili su mi pištolj pod vrat i doveli me ovde u ovu neuslovnu kuću, govoreći da je ovo privremeni smeštaj.” 

“Nikako u životu nisam podnosila laži. Puno puta sam dolazila u neke sukobe s rukovodiocima koji su bili oko Tita. Kad su oni sedeli sa mnom na ručku i tako produžili sednicu, ja sam njima mnogo puta odbrusila. Posle, kad su me progonili, oni su mi to uzeli za zlo.” 

“Dolanc i Ljubičić su bila dva velika gada. Dolanc je jedan od tih koji je najviše kriv za raspad države. Titu sam otvarala oči, govorila istinu o tim gadovima, koji su bili poltroni, i zapravo su mu o glavi radili.” 

“Slušajte me, molim vas – koliko ja znam Rusi su uvek vodili računa o svojim špijunima. Da sam ja ruska špijunka, oni me sigurno ne bi ovako pustili da živim. Oni bi mi pomogli. Ozbiljno vam kažem.” 

“Niko nije hteo da me čuje, gledali su me kao smrdljivi sir, niko me nije zarezivao. Njima je glavno bilo da ne prisustvujem popisivanju imovine kako bi lakše mogli posle da pokradu sve što se pokrasti dalo. Ali ja sam vizuelni tip i dobro sam zapamtila šta je sve u toj kući bilo. Sećam se dobro svih svojih stvari koje su mi oteli.” 

“Slovenac Sergej Krajger mi je naredio da se iselim iz kuće, drugi Slovenac general Ivan Dolničar junački je zaplenio moju garderobu kao nekakav ratni plen, a iza svog tog mučenja i ponižavanja stajao je jedan treći slovenac Stane Dolanc.”