Jovana Stojiljković, Sofija iz megapopularnog filma „Južni vetar“: Ne stidim se više sebe

Srbijanska glumica Jovana Stojiljković svoj raskošni glumački talent pokazala je u brojnim filmskim i pozorišnim ostvarenjima kojima se može pohvaliti u svojoj karijeri, a srca publike osvojila je ulogom Sofije u hit ostvarenju „Južni vetar“, gdje je imala priliku glumiti rame uz rame s legendarnih glumačkim imenima poput Dragana Bjelogrlića, Nebojše Glogovca, Srđana Todorovića. Nova sezona istoimene serije uveliko je u pripremi, a Jovana u međuvremenu vrijedno radi. U novom filmskom ostvarenju „Vera“ , pripala joj je glavna uloga koja je vraća u vrijeme Drugog svjetskog rata. O novim i starim projektima, životu glumice i svemu što ovaj poziv nosi govorila je za magazin „Azra“.

https://fa616a866fd2a905f82778f08b4b5cce.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-40/html/container.html

Glumica ste mlađe generacije, a nova uloga vas vraća u period Drugog svjetskog rata. Koliko je bio izazovan, a s druge strane odgovoran ovaj projekt za Vas?

Jako mi se dopala priča o Veri. Bilo mi je nestvarno da je jedna takva žena postojala. Za tako malo godina preživjela je toliko toga i njena biografija je bila dobra inspiracija za jednu filmsku junakinju. Kada sam dobila scenarij, u dahu sam ga pročitala. Bila sam svjesna da mi slijedi veliki posao. I zajedno s cijelom ekipom koja je radila ispred i iza kamera trudili smo se da sačuvamo taj osjećaj dok smo čitali, tu autentičnost priče o životu Vere Pesić. S obzirom na to da je ona postojala, osjećala sam odgovornost kako ću opravdati lik, ali s druge strane malo ljudi zapravo zna za nju, ko je ona bila, što mi je dalo lagodnost i slobodu.

 Je li ova uloga i sve što ona nosi sobom promijenila Vaš pogled na prošlost i sadašnjost?

Ova uloga mi je osvježila pamćenje iz lekcija na časovima historije kada je riječ o tom periodu i kontekstu života i ideoloških struja u Srbiji, u Beogradu. Ali, rediteljski koncept i sam scenarij daju jednu vizuru koja prati isključivo glavnu junakinju Veru. Njen život i snalaženje u to vrijeme nije bilo nimalo lako, naprotiv trebalo je mladoj ženi mnogo hrabrosti, ali i snage i jačine da podnese razne “udarce” kako bi se izborila za neku vrstu ravnopravnosti, ali do toga, nažalost, nije došla. Njena svakodnevica se za kratko vrijeme pretvorila u borbu za goli život.

 Koliko Vam je, inače, teško ući u određeni lik, a koliko izaći iz njega?

To je stvar zanata. Još na akademiji nas uče na koji način se pristupa čitanju scenarija, razmišljanja o liku… Naravno, kroz razgovore s rediteljem i kolegama dolazimo do toga ko je ta osoba, koji je kontekst priče koju želimo da ispričamo, i ideja na koji način treba igrati određenu ulogu.

Jedne prilike izjavili ste da sebe ne doživljavate kao glumicu urbanog repertoara. Šta je „Vaš teren“?

Mislim da sam to rekla baš zbog toga da se ne bih smještala ni u jedan repertoar kao nešto što je siguran teren ili što mi pripada. Moja želja je da igram i radim što različitije stvari. Zato volim da istražujem, mislim da se tako najviše i napreduje i da je to najprirodnije za svakog čovjeka. A, u umjetnosti ne postoje granice.

Nastavak „Južnog vetra“ publika željno iščekuje. Šta donosi druga sezona serije? Hoće li nas Sofija iznenaditi?

Nastavak „Južnog vetra“ donosi nove likove, mnogo uzbudljivih obrta, radnje se brzo smjenjuju i glavni likovi su u sve većim i komplikovanijim problemima. Sofija je tu, ima važnu ulogu u Maraševom životu, pa tako i u ovom nastavku koji prati njegov život. Dobro je napisan scenarij, igra provjerena stara ekipa glumaca, ali i nove sjajne kolege i ekipa koja je iza kamera nekoliko mjeseci vrijedno radila i dala sve od sebe da nastavak poznate priče i dalje pomjera granice u odnosu na već uspostavljen kvalitet.

Oslovljavaju li Vas na ulici imenima likova koje ste igrali? Prija li Vam to?

Ponekad da, to je zabavno i lijepo, znači da je neko pomno pratio i osjetio taj lik kao nekoga koga već poznaje. Mi sve ovo i radimo zbog publike i drago nam je kada dobijemo povratnu reakciju.

Kako izgleda jedan dan u životu glumice?

Zavisi, kako kad. Ovaj posao je specifičan zato što nema radno vrijeme i nije uvijek svakodnevan i redovan. Ove godine sam imala mnogo snimajućih dana i uglavnom sam te dane provodila 12 sati na snimanju, a kasnije se bavila scenama koje su za sljedeći dan i odmarala koliko mogu. Kada je takav tempo, moram dobro da se naspavam, kako bih mogla da budem produktivna narednog dana. Kada imam probe u pozorištu, one traje uglavnom od 11 do 15 sati, po dva mjeseca i u zavisnosti od repertoara predstave se igraju u dobro poznatim večernjim terminima.

 Jeste li samokritični kada pogledate Vašu seriju/film?

Nemam više tu vrstu neprijatnosti kada gledam sebe, kao što je to bio slučaj ranije. Ali, vidim neke stvari koje su možda mogle bolje, ili da je proces montaže i pravljenja cjeline nekada takav da uskrati nešto što je glumac želio da se vidi. Sve su to normalne stvari, zato je važno imati povjerenja u saradnike i ekipu s kojom radim.

  Je li Vas slava promijenila? Šta kažete Vi, a šta Vaši prijatelji poznanici?

Ne osjećam to tako. Živim isto kao i prije uloga u filmovima i serijama ili u pozorištu. Nekada je samo razlika što nemam uvijek slobodnog vremena kao prije.