Jesu li isti Sakib Mahmuljin i Dario Kordić: “Po Sarajevu imamo nazive ulica po ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata, diljem Banjaluke su ratni zločinci glorificirani ulicama”

Prije nekoliko dana je veliku pažnju javnosti izazvala izjava presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića kada je rekao da bi “sve isto ponovio”.

“Pitao me naš prijatelj sa sjevera Hrvatske, naše integralne, je li vrijedilo zatvora, je li vrijedilo rata. Ja sam mu rekao: Sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio, svaka je sekunda vrijedila”, izjavio je Kordić. 

Faris Šehović, predsjednik Općinskog odbora Naše stranke u Novom Sarajevu, našao se na udaru javnosti zbog objave povodom Kordićeve izjave. 

Šehović je, govoreći o Kordiću, izjavio da ne postoji razlika između njega i Sakiba Mahmuljina, koji je drugostepenom odlukom Suda BiH osuđen na osam godina zatvora.

O ovoj temi smo razgovarali sa redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu prof. dr Enverom Kazazom.

“Odnos političkih i vjerskih elita prema ratnim zločincima u Bosni i Hercegovini, naročito hrvatskih i srpskih je takav da ratni zločinci se stavljaju u centar simboličkog imaginarija koji formira nacionalni identitet i postaju ključnim ličnostima nacionalne historije kojima je zajednica dužna da vrati dug za njihovu žrtvu u izgradnji zajednice bez obzira što su činili najstravičnije ratne zločine na čijem vrhu je svakako genocid u Srebrenici. Bošnjačke političke i vjerske elite također svoje ratne zločince glorificiraju i stavljaju u centar simboličkog imaginarija, tako da se može reći da nijedna politička i religijska elita neupoređujući pritom razmjere zločina, jer da su oni bošnjački zapravo najmanji i rađeni bez ideološke namjere i cilja za razliku od hrvatskih i srpskih, ali nijedna politička elita ne osuđuje vlastite ratne zločine i zločince”, kazao je Kazaz na početku razgovora.

Ističe da je da bi se postigla kultura mira i kultura suočenja, nužno da političke elite zajednički komemoriraju sve žrtve zločina i da im se poklone. 

“Jedini način postizanja odgovornog suočenja sa ratnom prošlošću je takav. Izjave Daria Kordića potvrđuju, ne samo da nema kajanja on kao ratni zločinac, nego da svoje zločine smatra herojskim ratnim djelom i zato su one, ne samo za krajnju osudu, nego izjave koje izlaze izvan domena ljudskog i idu u sotonski princip uređenja društva. Mi imamo filmove o ratnim zločincima, imamo i različite oblike veličanja  ratnih zločina, po jednom od njih se čak i zove škola. Mi imamo rehabilitaciju ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, po nekima od njih zovu se ulice u Sarajevu, diljem Banjaluke su ratni zločinci glorificirani ulicama. Nedavno su u Mostaru zločinci iz NDH skinuti sa naziva ulica. Mi imamo toleranciju prema zločincima iz Drugog svjetskog rata i njihovo dizanje u simbolički imaginarij, tako da praksa suočenja nikad zapravo neće dovršiti svoj proces sve dok se društvo u cjelini predvođeno političkim elitama ne prestane manipulativno odnositi prema vlastitim ratnim zločinima”, zaključio je Kazaz u razgovoru za Source.ba portal.

Source