Jeo smokvu, zapela mu u grlu, pa pao u komu: Porodica kaže da su svi digli ruke od njega

Zbog zdravstvene situacije, 43-godišnji Vanja Gudac iz Hrvatske završio je u bolnici.

Samo nekoliko sati nakon što je primljen osoblje bolnice pronašlo ga je na podu u wc-u.

Smokva koju je jeo zapela mu je u grlu i u tom trenutku mozak mu je ostao bez kisika, pa je završio u komi.

Idiličan život porodice Gudac u svega nekoliko sekundi srušio se poput kule od karata, objavljeno je u prilogu Nove TV.

– Prvih 15 dana njegovog stanja u toj komi je bilo prestrašno. Stalno su nam doktori govorili da neće preživjeti, ali nakon toga su pitali kada ćemo ga uzeti kući. Kao da je komad namještaja – ispričala je Vanjina majka Vera Gudac.

Vanja najbolje reagira na muziku, videe i zvukovne poruke.

– Svakodnevno odlazim do njega, puštam mu pjesme, pozdrave i želje za brzi oporavak koje dobijem od nepoznatih ljudi. Najveća mi je nagrada treptaj i stisak ruke. Institucije su od Vanje digle ruke, ja ne želim – rekla je njegova rodica Tatjana Popović-Naglić.

Novinar Nove TV o Vanji je razgovarao sa Marinom Raguž, neurohirurginjom Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu koja je potvrdila da poruke zaista mogu stimulirati mozak ljudi u komi.

– Porodica se uvijek potiče da razgovara s bolesnicima, da im puštaju muziku i da na bilo koji način stimuliraju bolesnike jer ne možemo isključiti da to može potaknuti mozak – objasnila je.​

Dodala je da je u Hrvatskoj zabilježeno nekoliko slučajeva poput Vanjinog.

– Nažalost, postoji nekoliko bizarnih slučajeva, a najbizarniji su se dogodili kod djece. Imali smo kandidata kojeg smo razmatrali za dubukomozgovnu stimulaciju – to je bilo dijete koje se ugušilo pikulom. Imamo pacijenta, isto se radi o djetetu, koje je puhalo balon i ugušilo se – ispričala je Raguž.

Eksperimentalnom studijom ona je, zajedno s drugim ljekarima, probudila oko 30 posto ispitanika koji su dosegli nivo svijest na kojoj mogu komunicirati.

– Da bi neko postao kandidat za metodu, potrebno je zadovoljiti neurofiziološke, neuroradiološke i kliničke kriterije. Odnosno, moramo testirati postoji li signal između mozga i periferije, kakvo je stanje bolesnika i radimo razne radiološke pretrage – napomenula je Raguž.

Međutim, filmski scenariji u kojima se neko nakon 15 godina kome sam od sebe probudi, ne događaju se, odnosno nema dovoljno podataka da bi tako nešto moglo biti naučno dokazano.

– Mi smo probudili bolesnika koji se poboljšao nakon što je godinu dana bio u dubokoj komi – kazala je Raguž.

Ljudi poput Vanje, pojasnila je, nalaze se na margini društva i oni zapravo nikome ne pripadaju.

– Oni nisu palijativni, nisu onkološki i nisu poslijeoperativni. Tako da zapravo ovaj problem nije adekvatno riješen. Bilo bi dobro osnovati jedan veliki neurorehabilitacijski centar koji će takvim pacijentima omogućiti adekvatnu zaštitu i u kojima će se moći provoditi eksperimentalne metode liječenja – zaključila je Raguž.