Izjava Koste K. ledi krv u žilama: Namjerno sam zakasnio kako bi svi bili u učionici…

Suđenje Vladimiru i Miljani Kecmanović, kao i instruktoru iz streljane Nemanji Marinkoviću, na kom maloljetni Kosta Kecmanović treba da svjedoči u Specijalnom sudu u Beogradu počelo je danas u 10 sati, a javnost sa nestrpljenjem čeka da čuje da li je dječak osumnjičen za masakr u “Ribnikaru” svjedočio, odnosno da li je odgovarao na pitanja i ako jeste, šta je pričao.

Ono što je javnost do sada prenosila kao njegove navodne izjave, doslovno ledi krv u venama.

U jednoj izjava navodno je rekao:

“Ja sam lijevoruk, pucam lijevom rukom. Jednom rukom sam držao pištolj. Nisam imao namjeru da ubijem sve učenike koji su toga jutra bili na času historije, ali jesam planirao da započnem u razredu u koji idem. Cilj su mi bili učenici sedmog razreda generalno. Ponio sam 92 metka, imao sam želju da iskoristim svu municiju. Planirao sam sve dvije ili tri sedmice, ali sam konačnu odluku donio tog jutra. Želio sam da to da uradim, da pucam na učenike”, navodno je izjavio on i dodao da ga je otac vodio u streljanu i da je bio ponosan na njega kako puca i koliko je precizan.

Naveo je da je ideju da počini masakr dobio dok je gledao na Youtubeu dokumentarac na tu temu.

“U 8.02 sam fotografisao oružje u dnevnoj sobi, uzeo sam ranac, ubacio oružje u njega i krenuo u školu. Planirao sam da zakasnim taj dan na prvi čas da bi djeca bila u učionici. Nisam baš zacrtao, ali sam planirao da dođem baš pred kraj. Spisak sam napravio jer sam se osjećao odbačeno i necijenjeno. Odlučio da za tu prvu učionicu u koju bih ušao, da eventualno napišem imena, na primjer djece za koju bi mi bilo, tačnije učenika, za koje bi mi bilo da kažem okej da ih pogodim, ali taj spisak se produžio na možda 22 ili 23 imena, tako da sam taj spisak odbacio i nisam želio da se vodim po spisku, odnosno da imam neke individualce. Ne znam tačno o čemu sam razmišljao tada, ali volio sam da izbjegnem da pucam u neka lica sa kojima sam u dobrim odnosima”, izjavio je.

Također je naveo da se uspaničio prije nego što je počeo da puca.

“Nije mi bilo bitno da li je u pitanju djevojčica ili dječak taj u koga pucam, prvo sam pucao u čuvara Dragana Vlaovića. Prije nego što sam počeo oklijevao sam, imao sam želju da se ipak obratim majci, da se vratim kući, ali u tom trenutku mi prilazi čuvar i pita me hoću li ući u učionicu, bilo je dva minuta do zvona. Ja sam rekao da ću sačekali, a onda sam već bio pod stresom, uspaničio sam se i vidio sam ga kao neku prijetnju. Možda u smislu da bi mogao da me spriječi da se vratim kući – rekao je on navodno i nastavio:

“Ne znam zašto sam pucao u tu djecu, nisam ih poznavao. Pucao sam nasumično, nisam se obazirao na koga pucam. Sjećam se da sam ispalio metak u pravcu djevojčice koja je samo stajala, a koju ne poznajem. Kada sam ušao u učionicu, nisam nikoga prepoznavao. Znam da je profesorka bila unutra, rečeno mi je da je ranjena. Imao sam još metaka, ne znam zašto sam prestao da pucam. Iskočio sam kroz prozor i pozvao policiju. Mislio sam da je to ispravno, da se predam. Plašio sam se i da neko može da me povrijedi ili ubije”.

On je tada priznao da je masakr počinio iz dva očeva pištolja koja je našao u plakaru, a potom je otkrio i kako je provalio šifru.

“Sef ima tri broja. Kako je K. K. (14) izjavio, on je zatekao brojčanik već namješten na prva dva broja, a treći je okrenuo i iz drugog puta pogodio. Na primjer, ako je šifra bila 687, prva dva broja, znači 6 i 8 su već bila tako namještena, a na trećem je recimo bio broj 5, a on je okrenuo na 6, pa na 7 i “ubo””, rečeno je tada.