Izbori u BiH: Zašto i kome ne odgovaraju glasovi birača iz iseljeništva?

Broj registrovanih birača i stopa izborne izlaznosti u dijaspori su alarmantno niski, a kao razlozi navode se suviše komplikovane procedure registracije i nedovoljna komunikacija između iseljeništva i bh. institucija.

– Želim da glasam i budem uključen u politički proces, ali sve se čini toliko nepotrebno komplikovano i konfuzno. Sistem registracije se stalno mijenja i stižu nam kontradiktorne informacije. Čak i kada se obratimo CIK-u, svaki put dobijemo neko drugačije uputstvo. Posebno je ova godina teška zbog toga što nećemo moći ići u Bosnu i Hercegovinu preko ljeta, pa tako da nećemo ni produživati lične karte i vozačke dozvole, riječi su Alena iz Sarajeva, koji sada živi i radi u Norveškoj. Alen je jedan od dva miliona i više Bosanaca i Hercegovaca u iseljeništvu, sa istinskom željom da glasa na lokalnim izborima, zakazanim za 15. novembar ove godine. Kao i većina bosanskohercegovačkih državljana u inostranstvu, Alen radi zahtjevan posao i zajedno sa svojom suprugom odgaja četveročlanu porodicu. Izazovi svakodnevnog života u Norveškoj mu ne dozvoljavaju da detaljno prati sva dešavanja u domovini, ali i on i supruga redovno glasaju na opštim i lokalnim izborima.

Procedura registracije

Prema zvaničnim podacima, samo 57.000 bh. državljana u inostranstvu su na prošlim izborima glasali putem pošte. Broj registrovanih birača i stopa izborne izlaznosti u dijaspori su alarmantno niski, a u zaključcima istraživanja „Mapiranje dijaspore iz Bosne i Hercegovine“, za neke od osnovnih uzroka se navode suviše komplikovane procedure registracije i nedovoljna komunikacija između iseljeništva i bh. institucija.

U Centralnoj izbornoj komisiji (CIK), krovnoj instituciji za provođenje izbora u BiH, su nas uputili na Član 3.15 Izbornog zakona BiH, Članove 24 do 29 Pravilnika o izradi izvoda iz Centralnog biračkog spiska, kao i na Vodič za birače izvan BiH. Pored vremena, strpljenja i ozbiljnog pravnog obrazovanja, neophodnog da bi se pravilno razumjela procedura registracije za glasanje, ipak je potrebno i pojašnjenje iz CIK-a. Naprimjer, ostaje nejasno da li osoba na privremenom boravku u inostranstvu, koja se registrovala za glasanje na prošlim izborima, mora priložiti bh. identifikacione dokumente pri predaji svoje nove prijave? Drugim riječima, da li bi bilo dovoljno da svoj identitet dokaže važećim dokumentima zemlje domaćina, dok se njeno bh. državljanstvo automatski dokazuje ranijim upisom u CIPS-ovu bazu podataka? Bilo bi logično da se ovakva mogućnost pruži svima koji su se registrovali da glasaju na prethodnim izborima, što bi u velikoj mjeri olakšalo proceduru registracije.

U ranijim prepiskama sa službenicima CIK-a, Alen je dobio različite odgovore na ovo pitanje, zavisno od službenika(ce) sa kojim je komunicirao, dok njegova kolegica Lana, bh. državljanka također nastanjena u Norveškoj, na svoj pismeni upit poslan na adresu CIK-a 13. maja, još uvijek nije ni dobila odgovora. Predaja prijava za registraciju uz važeće bh. identifikacione dokumente u inostranstvu je i ranije predstavljalo problematičnu stavku, a u uslovima ograničenja kretanja zbog krize Covid-19, okolnosti su posebno otežane.

Neizbježni fijasko

– Što zbog zatvorenih granica, što zbog ekonomskih uslova, ovog ljeta nažalost ne idemo u BiH. Da bismo se registrovali za glasanje, jedino što nam preostaje jeste da produžimo naše bh. pasoše u DKP-u BiH u Oslu. Norveška je ogromna zemlja i mnogi naši sugrađani žive stotinama kilometara daleko od glavnog grada. Za nas u Trondheimu, to bi značilo da bismo morali provesti minimalno dva radna dana na putu i potrošiti blizu pet stotina eura, što na izdavanje pasoša, što na putovanje do Osla. Sve to, samo kako bismo se registrovali za glasanje. Uz globalnu recesiju, zaista mislim da je teško očekivati da se ljudi registruju za glasanje u velikom broju. I do sada je stopa izlaznosti u dijaspori bila mala, a ove godine će to biti potpuni fijasko. Ja se samo pitam zašto moja država meni faktički želi oduzeti demokratsko pravo da glasam, naglašava Alen.

Stručni termin za bespotrebno komplikovane glasačke procedure, koje otežavaju proces registracije i smanjuju izlaznost na izborima, je „suzbijanje glasova,“ u ovom slučaju glasova iz dijaspore. Postavlja se pitanje zašto i kome to ne odgovaraju glasovi birača iz iseljeništva? U medijskim natpisima se često govori o bh. dijaspori kao „ekonomskom motoru“ ili „razvojnom potencijalu“ naše zemlje, međutim ukoliko bh. vlasti žele izgraditi stvarni odnos povjerenja sa dijasporom, koji će neminovno imati i pozitivan ekonomski efekt, potrebno je otkloniti sumnje o suzbijanju glasova. Moraju se napraviti značajni napori ka objašnjavaju postojećih izbornih procedura građanstvu, temeljitom pojednostavljenju registracije, te potpunom prelasku na elektronsko glasanje.

Aida Ibričević je nezavisna političko-ekonomska istraživačica i publicistkinja, koja živi i radi u Sarajevu. U svom naučno-istraživačkom radu se fokusira na migracione i dijasporske studije, transnacionalizam, te politike saradnje sa dijasporom, sa posebnim interesovanjem za transfer znanja iz iseljeništva. Dodiplomske studije iz ekonomije je završila na Middlebury College-u u SAD-u. Magistrirala je na Odsjeku za ekonomiju na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti, Mađarska, te doktorirala na političkim naukama Istanbul Bilgi Univerziteta u Turskoj. Specijalistički studij pisanja za štampane medije završila je na zajedničkom programu Visoke škole novinarstva, Mediaplan Institut, Sarajevo, BiH i Visoke škole novinarstva, Lille, Francuska.

MojaBiH