Izazovi tržišta rada u BiH: Svi žele u kancelariju, rijetko se upisuju zanati

Stručna rasprava na temu “Tržište rada u Bosni i Hercegovini –  trenutno stanje, izazovi, perspektive i rješenja iz ugla privrednika” održana je u Sarajevu, u organizaciji Vijeća stranih investitora BiH u suradnji sa Agencijom za rad i zapošljavanje BiH.

Cilj stručne rasprave bio je da se inicira javno-privatni dijalog i stvaranje bolje sinergije između relevantnih partnera, naučnih i obrazovnih institucija sa poslovnim okruženjem i realnim sektorom, po pitanju tržišta rada i radne snage kao ključnih elemenata za odluku investitora u kojoj zemlji da uspostave ili prošire svoje poslovanje.

Zbog čestih promjena na tržištu, ali i nedostatka radne snage, javlja se potreba za fleksibilnijim formama zapošljavanja, kako bi se poslodavcima omogućilo da pronađu potrebne radnike i postanu konkurentniji, gdje se posebno ističe potreba za agencijskim zapošljavanjem, cjeloživotnim učenjem, uvođenjem dualnog obrazovanja, te angažmanom studentske populacije kako bi po izlasku iz obrazovnih ustanova imali znanja primjenjiva na tržištu rada.

Održan je i Panel pod nazivom “Zapošljavanje – raspoloživost radne snage i fleksibilne forme zapošljavanja, rad stranaca”.

FLEKSIBILNI MODALITETI ZAPOŠLJAVANJA

Tom prilikom prisutnima se obratila Naida Duvnjak-Šehović, Član Uprave – Direktorica ljudskih potencijala u kompaniji  Aptha Corp, kazavši da je velika potražnja od strane njihovih kupaca, ali da se istovremeno bave sa izazovom zadržavanja radne snage.

“Raditi sa strateškim partnerima nameće određene standarde, znanja i iskustva koja nekad nisu dostupna na našem tržištu. Zbog toga je potrebno uticati na procesne korake koje možemo ubrzati kako bismo došli do razmjene znanja i iskustava koja su nam ovdje potrebna”, kazala je Naida, dodajući da se danas mladi ne zapošljavaju na mjesta gdje žele doživjeti penzionerski staž i da je upravo zbog toga potrebno razmišljati o nekim fleksibilnijim modalitetima zapošljavanja.

Minela Kurtović, Sekretar društva u istoj kompaniji je istakla da bi bilo idealno kada bi se institucije međusobno bolje uvezale i kada bi se više radilo na njihovoj digitalizaciji.

“Tada bismo izbjegli mnogo duplih koraka, procedura i dokumentacije. Uvijek se nešto čeka, jako su dugi rokovi, institucije imaju svoje procedure koje prate, a mi teško možemo da se uklopimo u te rokove”, naglasila je.

Sanja Praštalo, Marketing Manager iz kompanije Mikroelektronika je rekla u njihovoj kompaniji vrše obuku radnika od pozicija proizvodnje, pa sve do menadžerskih pozicija.

“Najveći problem jeste obučavanje radnika na razvoju novih proizvoda jer mi kompletno svoj proizvod razvijamo kod nas. Vremenom smo se izvještili da radnika obučavamo na osnovu njihove volje i želje za radom, a ne na osnovu obrazovanja”, kazala je.

U sektoru razvoja preko pola zaposlenih im je do tog nivoa stiglo sa srednjom stručnom spremom.

Kazala je da su radnici u njihovoj kompaniji zainteresovani za rad i učenje, jer su svjesni da iskustvo koje steknu kod njih mogu iskoristiti i negdje drugo.

OBRAZOVNI SISTEM PRILAGODITI POTREBAMA TRŽIŠTA RADA

Indira Semanić, Senior HR biznis partner u kompaniji NELT je naglasila koliko je bitno brinuti se da zadržimo radnu snagu u našoj zemlji.

“Svaki put kad imamo potrebu da nešto “ganjamo” nailazimo na različite prepreke i frustracije. To je nešto što jako utiče na nezadovoljstvo naših zaposlenika i naših ljudi. Bez obzira koliko god mi poslodavci pružali podršku u tom procesu jako je teško uticati na njihovu frustraciju što ne mogu lako da dođu do nekog papira ili dozvole. Jako je važno da svi oni koji kreiraju zakone i koji mogu da utiču na tu harmonizaciju pokažu empatiju prema poslodavcima”, poručila je.

Siniša Veselinović, šef Odsjeka za domaće tržište rada u Agencija za rad i zapošljavanje BiH je naglasio da formalni obrazovni sistem treba prilagoditi potrebama tržišta rada.

“Upisna politika u srednjoškolskom sistemu se treba više posvetiti upisivanju lica na ona zanimanja koja su više potrebna tržištu rada. Imamo problem javnosti i percepcije roditelja koji ne utiču na djecu da upišu zanimanja za koja ima posla. Od djece se očekuje da upišu gimnaziju, nakon toga društveni fakultet i da nađu posao u kancelariji, da se ne prljaju u proizvodnji. Sam sistem obrazovanja je slabo povezan sa poslodavcima i premalo imamo stručne prakse. Rješenje bi bilo da djeca praktičnu nastavu obavljaju u preduzećima, a ne školama”, mišljenja je.

akta.ba