Iz 2014. u 2024.: Lekcije koje nismo naučili iz poplava u BiH

Jake padavine koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu u noći s 3. na 4. oktobar, donijele su s sobom razarajuće posljedice za brojne gradove. Jablanica, Konjic, Kiseljak, Kreševo i Fojnica našli su se u teškoj situaciji, a do jutra je postalo jasno da je riječ o katastrofi koja će ostaviti trajne ožiljke. U trenucima kada su se rijeke izlile iz svojih korita, strah i panika obuzeli su stanovništvo, dok je cifra žrtava počela naglo rasti.

Iako su BiH 2014. godine pogodile velike poplave koje su zahvatile mnogo šire područje, ovaj put katastrofa se desila brže i s tragičnijim posljedicama. Prije 10 godina, tokom nekoliko dana trajanja poplava, evakuisano je hiljade stanovnika, a broj žrtava bio je 21. Nažalost, ove godine broj poginulih je 23, a traganje za najmanje tri nestale osobe još uvijek traje.

Ovogodišnjim poplavama prethodilo je upozorenje Agencije za vodno područje Jadranskog mora i Federalne uprave civilne zaštite, koja je izdala narandžasto upozorenje za područje Hercegovine, zapadne, sjeverozapadne i djelimično centralne Bosne. Iako je upozorenje podrazumijevalo potencijalnu opasnost od poplava, situacija je postala mnogo ozbiljnija.

Zbog drastičnog porasta vodostaja rijeka, voda se izlila u mnoga naselja i na magistralnu cestu Sarajevo – Mostar. Mnogi su se šokirali kada su vidjeli fotografije Neretve koja je izašla iz korita, a posebno slika Donje Jablanice gdje su krovovi kuća jedva provirivali iz zemlje koja je zatrpala naselje. Ova lokacija postala je središte tragedije, a u danima nakon poplava objavljene su informacije o kamenolomu koji se nalazio u blizini, bez koncesije za rad, iako je inspekcija više puta kažnjavala njegov rad.

Uslijed klizišta i odrona, brojna naselja u Jablanici i Konjicu su bila pogođena, a timovi su radili na pretrazi terena i evakuaciji stanovništva. Na terenu su bile različite spasilačke ekipe, ali ono što su ljudi izgubili nije moguće nadoknaditi. Svaki dan, mještani su dijelili svoje priče o tragedijama koje su doživjeli, uključujući smrt trudnice i stradanje cijelih porodica. Mnogi su izrazili strah da se nikada neće moći vratiti svojim kućama, a ukazali su na uzroke katastrofe, kao što su nelegalna sječa šume i nedostatak adekvatnog sistema upozorenja.

Razmjere katastrofe postale su očite s prvim fotografijama ceste kod Komadinovog Vrela, koja je nestala pod nanosima zemlje. Magistralna cesta Sarajevo – Mostar ostala je blokirana za saobraćaj, a hitne službe su jedine imale pristup saniranim dionicama.