Ivan Begić: Hrvatski političari prijete da će moj snimak puštati na izbornim skupovima

Ivan Begić je nekadašnji član PDP-a i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Iz politike je izašao nakon što je procurio njegov privatni kontroverzni snimak. Vratio se kao nezavisni kandidat za predsjednika RS-a, a pitali smo ga da li je imao pritiske da napusti politiku i šta očekuje.

Nakon što je porno-snimak, čiji je akter, izašao u javnost, Begić se kratko povukao iz politike. No, ubrzo zatim je htio da se vrati, ali ne u stranku.

Kaže da je zbog snimka bilo pritisaka i ucjena, no da takvu pompu nije birao. Cilj mu je da ucjenjivači budu iza rešetaka, a protiv nekih “članova hrvatske političke elite” je podigao i tužbu. Razlog su prijetnje da će snimak puštati na predizbornim skupovima.

O svom povratku kao kandidat za predsjednika Republike Srpske govorio je perspektivno. Ne misli da će mu snimak naškoditi kod onih ljudi koji vide njegov rad i kod “Srba, Bošnjaka i Hrvata” koji su za njega i ranije glasali na osnovu onoga što im ima ponuditi za postizanje boljeg života. Vjeruje da će biti prvi “pravi” predstavnik Hrvata u RS-u.

Mnogi su mislili da ste početkom ove godine završili svoju političku karijeru, a i sami ste se, kako ste tada kazali dobrovoljno, povukli iz PDP-a i Narodne skupštine RS-a. Otkud odluka da se sada vratite kao nezavisni kandidat?

Početkom ove godine našao sam se u situaciji, koju nisam birao, koja mi je nametnuta. Povukao sam se iz stranke jer sam smatrao da nije dovoljno stala iza mene (pojedini ljudi itekako jesu, naravno) a bio sam odbornik i predsjednik omladine, a neki su mi još radili iza leđa i to rade i danas. Oni koji su se za pozicije izborili kompenzacijama, ne radom. Vratio sam se jer sam odluku da se povučem donio dok sam prolazio kroz privatni i poslovni pakao. Nezavisni kandidat sam, jer nemam ni stranku, ni cijele organizacije, ni bogate moćnike iza sebe, ni kompanije, za razliku od drugih. Oslanjam se na par stručnih prijatelja, porodicu i to je sve. Hrvat sam, što ne krijem. Zašto ne bih bio predstavnik svog naroda? U Republici Srpskoj živim, ne dijelim ljude nikako, ali kompetentniji sam da predstavljam interese Hrvata od mnogih drugih. Moje selo ni dalje nema asfalt. Zaobišla nas je obnova, tako da interese Hrvata u RS-u mogu bolje da zastupam od ostalih iz Mostara, Sarajeva, Broda ili Zagreba.

Da li je PDP u februaru izvršio na vas pritisak da predate mandat zbog kontroverzi koje su se tih dana digle oko vas? Ako ne, zašto ste tada objavili da se povlačite iz politike, a zatim se predomislili te se vraćate kao nestranačka osoba? U kakvim ste odnosima sa PDP-om i njihovim članovima? Jeste li razgovarali o tome šta oni misle o vašoj kandidaturi?

O PDP-u ne bih mnogo. To je stranka u kojoj sam godinama bio i kojoj sam stasavao kao političar. Imaju oni većih problema od Ivana Begića. Sa pojedincima sam u izuzetno dobrim odnosima, čujemo se svakodnevno. Kao prijatelji i kao saradnici. Mnogi su me podržali i ja njih. Očekujem njihovu podršku i u oktobru, a i mnogi se oslanjaju na moju podršku, što će naravno i biti. Pritisaka jeste bilo. To ne krijem. Jednim dijelom i to je razlog što sam se veoma kratko, povukao iz politike. Predomislio sam se jer mislim da imam još mnogo toga da završim. Sve kroz što sam prošao, naučilo me samo da ishitrene odluke više ne donosim. Da odlučujem polako i smireno. Zato sam se i vratio. Imam 25. godina. Moje vrijeme tek dolazi, a kompenzacije prolaze.

Mislite li da će pompa oko porno-snimka negativno uticati na vašu kandidaturu?

Pompa koja je nastala je nešto što nisam tražio. Neko sam ko je brutalno ucjenjivan, maltretiran, progonjen. Svjestan sam da će mi odmoći kod jednog dijela glasačkog tijela i tu nema ispravke, ali sa dubokom željom da se taj slučaj čim prije završi i da stavimo tačku na to tako što ćemo ucjenjivače poslati tamo gdje im je mjesto – u zatvor. Time ću smiriti svoj duh i time će svaka suza moje majke biti obrisana sa lica. Krivične prijave sam podnio protiv pojedinaca iz vrha takozvane “hrvatske političke elite” u RS-u, koji čak ni ne žive u RS-u, ali sastanče i najavljuju da će pomenuti snimak prikazivati na javnim skupovima u sklopu kampanje. Koliko je bolesna kampanja u kojoj se ukradeni privatni snimci prikazuju javno? Snimci i predmet ucjene, privatni… Umjesto da se bave svojom kampanjom, kandidatom, programom, oni koriste nešto što bi trebalo biti u sudskom procesu! Šta bi bilo kada bismo došli u posjed njihovih snimaka? Da li bismo njih prikazivali javno i dijelili preko društvenih mreža? Na onaj dio koji sam kako ste rekli “izgubio” ni ne računam. Računam na glas onih koji gledaju šta ko može uraditi. Glasove koje sam dobio kao odbornik, lične glasove. Na glasove svakog Hrvata, Srbina, Bošnjaka, nazovite kako hoćete, koji su spremni na promjene i ne plaše ih se.

Čijoj politici aktuelnih stranaka ste najbliži? I šta je vaša politička ideja sada kad niste dio opozicije?

Svakodnevno posmatram šta se dešava. I prije kampanje i u kampanji. Nezavisni sam kandidat, što samo po sebi sve govori. U strankama ima mnogo dobrih pojedinaca. I imaju dobre programe. Pojedince mogu i podržati. Kvalitetne pojedince s kojima sam prijatelj i koji imaju kvalitetne programe. Zašto ne reći da ima kvalitetnih ljudi i na listi SNSD-a i SDS-a i PDP-a. Ljude gledam po tome kakvi su to ljudi, ne kakav stranački dres nose.

Pretpostavljam da vam je cilj mandat potpredsjednika RS-a kao Hrvata u tom entitetu, s obzirom na to da je praktično nerealno očekivati da Srbi izaberu bilo koga osim srpskog predstavnika za predsjednika. Kakve mislite da su vam šanse u odnosu na Davora Pranjića koji je izbor hrvatskih stranaka na čelu sa HDZ-om? Šta nudite Hrvatima i ostalim građanima u RS-u, a što on do sada nije?

Za gospodina nisam ni čuo i ne mislim ga spominjati tokom kampanje. Saradnici mi rekoše da je prošle izbore imao 26 glasova, a ja stotinu puta toliko u Banjoj Luci, gdje ne glasa većina mojih poznanika, saradnika, rodbine. U Republici Srpskoj imamo čitav fenomen predstavljanja Hrvata. To su ljudi koji ni ne žive u Republici Srpskoj! Koji se vikendom spakuju i odu kući, ma gdje god ona bila. Uglavnom nije sa Hrvatima u RS-u. Dođu u vrijeme izbora. Kada trebaju glasove. Odu. Šta oni mogu znati o Hrvatima u RS-u? Ne mogu znati gdje je asfalt, gdje nije. Gdje nema struje, vode i interneta, gdje ima! Nisu čuli ni banjalučkog biskupa Franju Komaricu, kandidata za Nobelovu nagradu za mir, kako li će “običnog čovjeka”? Nudim samo ono što do sada nisu imali. Svima! Nebitno na naciju, vjeru. Hrvate izdvajam jer ga do sada nisu ni imali. Svog predstavnika! Nekoga koga će moći nazvati ili doći u kancelariju, ko će sa njima izaći na teren i vidjeti gdje je problem i kako riješiti. I naravno da očekujem i “srpske” glasove. Sa njima živim isto. Moj program je program “običnog čovjeka”, jer ja to jesam. Jedna anegdota: sreće me sinoć čovjek kako kosim travu, nakon pola sata isti čovjek me sreće kako perem ulicu ispred kuće. Prilazi mi i kaže da nije mislio glasati za mene, ali da vidi da sam normalan momak koji živi od rada svojih ruku i da mu je dosta političara koji samo od politike vide ličnu korist. Ja sam odrastao sa Srbima i Bošnjacima, oni čine 99 posto mojih najboljih prijatelja. U timu imam 11 Srba, šest Hrvata i dva Bošnjaka. Vjerujte da će Srbi i Bošnjaci glasati za mene, jer traže normalizaciju stanja, da rade i zarađuju, da se druže i žive, ne vade puške sa tavana i spremaju se u rat.

Klix.ba