Istraživanje sa 17.500 djece Balkana riješilo dilemu: Treba li im braniti telefone

Istraživanje nazvano „Između igrališta i TikToka“ prvo je temeljno istraživanje koje govori o tome da li mijenja (i kako) digitalna tehnologija živote djece.

U ovom istraživanju učestovali su učenici petih i sedmih razreda osnovnih i trećeg razreda srednjih škola u Hrvatskoj, a jedinstveno je i u evropskom kontekstu. Uzorak od 17.472 učenika, 165 škola (od kojih 81 osnovna i 84 srednje) nacionalno je reprezentativan po svim kriterijumima, prenosi netokracija.com

Boris Jokić na Karnetovoj korisničkoj konferenciji CUC u Šibeniku, prezentovao je rezultate istraživanja kada je rekao kako je tehnologija oruđe i sredstvo za napredak te da se nada da će ovo istraživanje stati na kraj promašenim priznavanjem zabrana:

“Obično se o uticaju tehnologije na djecu pita ili njihove roditelje ili nastavnike pa onda često dobijemo ili bumerske vapaje da tehnologiju treba zabraniti ili hvalospjeve kako je tehnologija spas koji nas vodi u zlatno doba.

O zabranama više nema govora, tehnologija je dio ne samo naše svakodnevice, nego je sad već dio i naših škola. Samo treba pomoći djeci koristiti je drugačije, a to znači naći mjeru u korišćenju tehnologije i usmjeriti ih da budu više kreatori, a manje pasivni konzumenti“, rekao je Jokić.

Istraživanje je jedinstveno i po tome što su podaci recentni, a ne otpre par godina, a ispitivali su i uticaj pandemije na korištenje tehnologije kod djece i mladih. Na pitanje provode li online više vremena nego prije pandemije, pozitivno je odgovorilo 44% učenika petog razreda, 55,4% učenika sedmog razreda i 61,1% učenika trećih razreda srednje škole.

Što su stariji, više vremena provode online i zbog toga su nesrećniji

Korištenje tehnologije (mobilnih uređaja, računara, konzola) djeci i mladima postalo je dominantna aktivnost: 30 % ispitanih učenika srednjih škola ne bavi se nikakvom fizičkom aktivnošću, a 14,6% njih ne uči za školu niti jedan puni čas dnevno.

Odgovori na pitanja koliko su tužni, koliko anksiozni te koliko zadovoljni životom otkrivaju zašto je ključ upravo u umjerenosti i načinu korišćenja:

Osnovci tehnologiju koriste umjereno, bolje su raspoloženi i zadovoljniji.

Srednjoškolci je koriste osjetno više i češće, psihološko stanje im je negativnije.

70% ispitanih ne koriste tehnologiju za kreiranje sadržaja, pasivni su konzumenti.

Osnovci koji tehnologiju koriste više, približavaju se srednjoškolcima po anksioznosti i nezadovoljstvu.

1,2 % djece uopšte ne koristi digitalne tehnologije i ta djeca su socijalno isključena, te jednako nesrećna i anksiozna kao oni koji je koriste pretjerano.

Obrazac korištenja ukazuje na zavisnički obrazac, a djeca nemaju alate koji bi im pomogli da se s tim nose. Negativni uticaj veći je kod djevojaka, a vidimo i da je uzrast ključan.

“Umjerenost je posebno važna za učenike nižih razreda. Zato je važno da tu poruku ovog istraživanja, da je mjera ključna. Ako djecu podučimo mjeri, uticaćemo pozitivno na svakog od njih individualno, ali i na cijelo društvo“, ističe Jokić.

Djeca su svjesna: 42,9% kaže da im tehnologija loše utiče na učenje

Istraživanjem je ispitalo i kako djeca, ali i njihovi nastavnici doživljavaju tehnologiju. Učenici kažu da im tehnologija pomaže da budu informisaniji i ostvaruju kvalitetnije prijateljske odnose (dopisivanjem često izraze ono što uživo ne bi mogli), ali svjesni su i negativnih posljedica:

42,9% ispitanih kaže da im korišćenje tehnologije negativno utiče na učenje.

30% srednjoškolaca kaže da im negativno utiče na fizičko i mentalno zdravlje.

37,3% priznaje negativan uticaj na kvalitet slobodnog vremena.

Kao problem generacije navode količinu vremena koje provode online , zaokupljenost nevažnim sadržajima i sajberbulinga.

„Za klince i za nas, potrebno je naći mjeru!“

Hrvatski nastavnici definitivno nisu među onima koji ne prihvataju digitalnu tehnologiju, samo 8,6% njih o njoj ima negativno mišljenje. I kod njih stvar nije u tome da odbacuju korišćenje tehnologije, ali voljeli bi da je deca koriste kreativnije, umjerenije i usmjerenije jer kod djece primjećuju negativne posljedice:

Poteškoće u pažnji zbog vremena provedenog online.

Lošije fizičko zdravlje.

Gubitak interesovanja za čitanje.

Nedovoljna razvijenost govora i pisanja.

Naglasivši još jednom važnost istraživanja  i činjenice da donosi dosad neviđenu perspektivu, Jokić je pozvao na zajednički angažman kako bi spustili procenat djece koja osjećaju negativne posljedice, a podigli procenat onih pozitivnih:

„To ne mogu učiniti samo roditelji ili samo nastavnici, organizacije, pa čak ni neko ministarstvo, nego svi zajedno. Apelovali smo i na velike privatne kompanije, ni one nisu lišene odgovornosti, neka to uvrste kao dio svog društveno odgovornog djelovanja. Za klince i za nas, potrebno je naći – mjeru. To je jedna od najvažnijih stvari u Hrvatskoj danas“, rekao je Jokić, prenosi Zadovoljna.rs.