Istina o rudnicima u Kongu u kojima djeca rade za dva dolara kako bi mi imali pametne telefone

Godinama su velike tehnološke kompanije poput Applea i Tesle uvjeravale kupce svojih sjajnih trgovina i izložbenih prostora da se sva njihova roba etički proizvodi i prodaje.

Ali nova serija slika snimljenih iz rudnika u Demokratskoj Republici Kongo, gdje se 90 posto svjetskog kobalta kopa i koristi za proizvodnju baterija koje napajaju naše živote vođene tehnologijom, postavlja neugodna pitanja.

Kobalt je hemijski element koji se nalazi u gotovo svakom tehničkom uređaju koji koristi litijumsku bateriju na današnjem tržištu – pametnom telefonu, tabletu ili laptopu potrebno je nekoliko grama toga, dok je za električno vozilo potrebno 10 kg .

Apple, Microsoft, Google, Tesla i ostali tehnološki divovi tvrde da insistiraju na visokim standardima nabave kobalta te da trguju samo s onim rafinerijama koje se drže etičkog kodeksa.

As automakers gather at #CES2023 to proudly announce their newest models of EVs, I wonder how much time they will spend discussing that this is the kind of hellscape from which the cobalt in their batteries is mined?@StMartinsPress @Freedom_Fund @CNNFreedom pic.twitter.com/vDHvQozmem— Siddharth Kara (@siddharthkara) January 5, 2023

Međutim, fotografije nastale u nekim od najvećih rudnika kobalta u Africi, odakle mnogi dobavljači nabavljaju sirovinu, pričaju drugu priču.

Bosonoga djeca prekrivena hemikalijama po cijele dane razbijaju stijene u potrazi za dragocjenim elementom i to za samo dva dolara dnevno, a iscrpljene majke s malom djecom na leđima prosijavaju kamen kako bi našle kobalt.

Mnoge potresne fotografije snimio je posljednjih godina Siddharth Kara u regiji Katanga i objavio ih u svojoj novoj knjizi “Kobaltno crvena: Kako krv Konga napaja strujom naš svijet”.

Knjiga u zastrašujućim detaljima oslikava kako zaista izgleda potraga za kobaltom zapadnih zemalja i razorni efekt koji to ima na porodici u Africi.

Govoreći za Daily Mail uoči izlaska svoje knjige, Kara, predavač na Harvardovoj Školi upravljanja, kaže kako njegova istraživanja potvrđuju da se ne može vjerovati uvjeravanjima velikih kompanija.

“Za kobaltom tragaju neki od najsiromašnijih ljudi na svijetu. Moralni sat je vraćen unazad sve do kolonijalnih vremena. Oni taj težak posao rade za dva dolara dnevno, a ta mizerna plaća za njih znači razliku u tome hoće li taj dan jesti ili neće pa nemaju opciju odbiti posao”, kaže Kara.

Iznenadna potražnja za ekološkim vozilima, ironično, potaknuta sviješću o potrebi zaštite okoliša, ima katastrofalan učinak na Kongo. “Kupiti električno vozilo bi trebao biti zeleni izbor. No on nije zelen za sve”, kaže Kara.

U kombinaciji s trenutnim problemom prenapučenosti, neregulirani rudnici samo povećavaju opasnost od toksičnosti kobalta. Dugotrajna izloženost kobaltu može dovesti do razvoja bolesti pluća i gluhoće, kaže Kara koji je u Kongu godinama istraživao tu temu, kao i brojne slučajeve urođenih mana kod novorođenčadi i različite oblike raka.

“Ovo su krvavi dijamanti umnoženi za hiljadu puta, jer dijamanti barem nisu otrovni”, kaže Kara. “Osim toga, dijamant kupiš jednom ili možda dva puta u životu, dok s druge strane ljudi u zapadnom svijetu ne mogu niti 24 sata funkcionirati bez elektroničnih uređaja koji se oslanjaju na kobalt”, kaže Kara.

There are thousands of babies in the DRC strapped to their mother’s backs, inhaling toxic cobalt dust all day.

This teenager is putting her infant for a nap in a cardboard box, so she can clamber into a trench to scavenge for the cobalt that powers our lives. pic.twitter.com/l2oeuRVDtx— Siddharth Kara (@siddharthkara) January 4, 2023

Među njegovim fotografijama je i ona koja prikazuje dvoje djece koja, prekrivena otrovnim hemikalijama iz rudnika, razbijaju kamenje u potrazi za kobaltom. Djeca nisu starija od sedam ili osam godina.

Klix