Ispovijest Bosanke u Švicarskoj: ‘Ovo nije život o kojem sam sanjala, iako u njemu imam sve o čemu sam maštala’

Franka već godinu dana živi u Švicarskoj kamo je preselila iz Bosne i Hercegovine. Prije toga je radila i u Njemačkoj. Zaposlena je u skladištu za kozmetičke proizvode koji zahtjeva fizičku snagu i izdržljivost, a za magazin Fenix je opisala svoje dosadašnje iskustvo daleko od obitelji i prijatelja

Iz Bosne i Hercegovine je, kao i mnogi drugi s našeg područja, otišla u potrazi za boljim životom koji se sada svodi na rano ustajanje, putovanje autobusom i dva vlaka do posla koji počinje u 8, a završava u 17 sati, zatim povratak kući po mraku, tako da danje svijetlo vidi samo za vikend. U prometu izgubi više od 2 sata dnevno.

– Ne žalim se na primanja koja su nešto veća nego u Njemačkoj gdje sam radila prije pet godina, ali je ovdje posve drugačije – kaže Franka koja je odlučila motati cigarete jer kutija u Švicarskoj stoji 9 franaka.

– Uvijek mi je nekako u podsvijesti što sve mogu za tih 9 franaka kupiti svojoj majci koja je ostala doma – kaže ona.

‘Rijeka nije poput naših. Ova je siva, mutna, beživotna’

U Švicarskoj joj se ostvario san da živi u stanu ili kući s pogledom na rijeku ili more, ali ta rijeka koju vidi nije poput onih na našim prostorima.

– Rijeka nije poput naših rijeka čista, smaragdno zelena koja ti nekako daje snagu. Ova rijeka koju gledam svaki dan s mog prozora, siva je, mutna, tako “beživotna” i umjesto da me razveseli, oboji moje misli svojim sivilom, pa mi je ugasila želju da sjedim na balkonu i gledam u nju i daljinu – kaže Franka.

Plaćom koju zaradi u inozemstvu pomaže majci, sestrama, bratu, sestričnama. Može uštedjeti za odmor u bilo kojoj zemlji na svijetu. Ali vikendi su usamljeni, a život je užurban.

– Kada dođe vikend, moram ga iskoristi za veliku kupovinu, čišćenje i pospremanje, poput kartona koji mogu bacati samo na određenim lokacijama i u određeno vrijeme – kaže Franka i dodaje:

– Praktično život koji živim nije život o kojem sam sanjala, iako u njemu imam sve o čemu sam maštala.

Paradoks je to s kojim se susreću i mnogi drugi koji sreću odluče potražiti daleko od domovine.